SPOMENIK ZAHVALNOSTI GOSPI, NAŠOJ POMOĆNICI U DOMOVINSKOM RATU
Providur, časnici i vojnici, u čast svoje nebeske zaštitnice i kao zahvalu za pomoć u čudesnoj obrani i oslobođenju Sinja od turske opsade, skupili su 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu s križem kako bi se okrunila slika Gospe od Milosti. U krunu je urezan natpis IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi – 1715.).
Splitski nadbiskup Stjepan Cupilli sliku je okrunio nakon zavjetne mise na sinjskoj tvrđavi; a to je učinjeno na 22. rujna 1716. Iako je Sinj i dalje ostao pod mletačkom vlasti, ali svakako podnošljivije nego da je pao pod Turke odnosno njihovu vlast. Branitelji, a potom i žitelji Sinja, su prisustvovali pri zavjetnoj misi i krunjenju Čudotvorne Gospe sinjske, kako se kroz stoljeća ustalilo to ime. Znamo, također, kako se u čast i zahvalnost Gospi svake godine izvodi viteška igra, već širom svijeta poznata, pod imenom Alka. Zato, time poučeni, zar i mi danas ne osjećamo zahvalnost istoj Gospi koja je nama pomogla pobijediti neprijatelja, također s istoka, ali ništa manje okrutnog od Turaka i domaćih poturica, a iako bliski po kršćanskoj vjeri, tj. od Srba.
Crkva Gospe Sinjske
Može li se usporediti razaranje ondašnjeg Sinja i nedavno (1991.) Vukovara i ostalih dijelova Hrvatske od 1991.-1995.? Možemo slobodno reći da je naša Gospa na svoj blagdan 5. kolovoza 1995. uslišila molitve, posebno njezine krunice, nebrojenih molitelja po obiteljima, crkvama, čak i trgovima, diljem Hrvatske. Posebno valja istaknuti njezinu zaštitu odnosno pomoć braniteljima koji su nosili njezinu krunicu oko vrata. Sinj je obranjen od Turaka, tj. Turci su nagnali u bijeg izjutra, tj. na blagdan Velike Gospe odnosno blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na 15. kolovoza 1715., nakon posljednjeg poslijepodnevnog juriša koji je trajao do u samu noć uoči blagdana. Sve vrijeme opsade fratri su s narodom u tvrđavi, na Kamičku, molili pred likom Gospe od Milosti koji su fratri donijeli iz Rame u sinjsku crkvu, te istu odnijeli ispred Turaka u tvrđavu da je ne oskvrnu.
A blagdan 5. kolovoza je blagdan Gospe Snježne ili kako ga nazivamo(blagdan) Gospa od sniga. Pitali su se fratri i branitelji, kad su u jutro 15. kolovoza 1715. u strahu provirili sa zidina tvrđave, što se dogodilo Turcima odnosno osmanlijama kad su odjednom nagnali u bijeg, ostavivši oko 10 000 poginulih, opreme i plijena. A izravno su im neki od zarobljenih Turaka odgovorili da su par posljednjih noći vidjeli neku veliku gospođu u bjelini kako mirno i polako šeće po zidinama tvrđave. Predpostavljam (dakle ja koji ovo pišem) da su nagnali u bijeg jer im je Gospa signalizirala da to učine (bježe) ako hoće izvući živu glavu. Slična bježanija se dogodila i s našim okupatorom u kolovozu 1995., inače nekad vazali osmanlijama. Turci su bježali gazeći po svojim poginulima (oko 10 000), a naši agresori i okupatori (maršalova JNA) i druga paravojska s istim namjerama i pretenzijama tenkovima u bježaniji je gazila po svojim sunarodnjacima koji su izvlačili, u strahu, vlastitu živu glavu. Nitko od branitelja nije po njima pucao. Dapače, vidjeti je po snimcima kako su pobjeglicama dodavali mlijeko onima koji su bili ukrcani na traktore.
Zato našu Gospu od sniga možemo slobodno prozvati: Čudotvorna Gospa od sniga. Naravno, i nju bi trebali okruniti poput onih u Sinju 1716. Ali svakako bi iz zahvalnosti za početak trebali pokloniti najljepši trg u Hrvatskoj, tj. da se zove po ovoj najnovijoj nominaciji naše Gospe, tj. Čudotvorne Gospe od sniga. Zar to nije onaj trg oko HNK u Zagrebu? A upravo je datum Njezina blagdana u katoličkoj Crkvi na 5. kolovoza kad je nastala bježanija maršalove vojske, maršala čije ime do sada nosi ime najljepšeg trga oko HNK u Zagrebu. A za čitatelje mala ili najkraća povjesnica o Snježnoj Gospi, naravno, onim čitateljima koji nisu s ovim upoznati.
GOSPA SNJEŽNA U RIMU
Obljetnica posvete bazilike Marije velike u Rimu u narodu je slavljena kao Gospa Snježna ili Gospa od Snijega. Polovinom četvrtog stoljeća, u vrijeme Pape Liberija, živjeli su u Rimu pobožni supruzi, veoma odličnog roda i veoma bogati. Mužu je bilo ime Ivan. Kako nisu imali djece, ne znajući kome da ostave njihovu bogatu baštinu, živo su se molili Blaženoj Djevici Mariji da preko nje saznaju volju Božju. I Presveta Djevica usliša molbe svojih štovatelja, te im se objavi u noći 5. kolovoza 352. godine. Kazala im je da će joj biti veoma milo, ako joj sagrade crkvu na mjestu, gdje će sutra ujutro naći snijega. To isto objavljenje, u istoj noći, imao je i papa Liberije.
Gospa Snježna
U kolovozu mjesecu vladaju u Rimu velike vrućine, pa i noći su veoma tople. A ipak, začudo sutra ujutro 5. kolovoza vidio se u Rimu mali brežuljak Ekskvilin pokriven snijegom, koji je noću tu pao. Svatko se čudio, dok se nije doznalo za što su doživjeli pobožni supruzi i papa Liberije.
Upoznavši u tom znak Majke Božje, papa sa svećenstvom i mnogobrojnim narodom u svečanoj procesiji uputi se prema brežuljku Ekskvilinu, i na samom mjestu, koje je bilo pokriveno snijegom , položi temeljni kamen i obilježio granice u kojima je podigao veličanstvenu baziliku. Ona je po njemu nazvana i liberijska bazilika prve crkve podignute u čast Majci Božjoj.
Za vrijeme pape Siksta III. 5. kolovoza 432. preuređena i posvećena je na Ekskvilinu bazilika u čast Svete Bogorodice, koja je kasnije prozvana „Sveta Marija Velika“. jer je najčasnija bazilika na kršćanskom Zapadu posvećena Majci Božjoj. – Tako je nastao blagdan Snježne Gospe koji se slavio i slavi preko tisuću šesto godina.
Mala Gospa je svetkovina rođendana Nebeske Kraljice. Svečano bogoslužno slavlje rođenja Kraljice Neba i Zemlje.
Preko izabranih duša i mistika Nebeska Majka je otkrila da je Njezin dan rođenja 5. kolovoza kada je spomen Snježne Gospe. Poznato je da engleske kraljice i druge kraljice na svijetu imaju redovito dva rođendana – prvi je dan stvarnog rođenja, a drugi je svečanost rođenja krlajice. Tako i naša Kraljica Neba i Zemlje ima gore spomenuta dva rođendana: prvi na Gospu Snježnu a drugi svečani i liturgijski na Malu Gospu (8.rujna; m.o.) vezano sa blagdanom Bezgrešnog Začeća – 8. prosinca.
TEKIJE kod Petrovaradina
Vjerujem da ste čuli za ukazanje Gospe Snježne u Tekijama kraj Petrovaradina u Srijemu. Tamo je podignuta crkva na uspomenu velike pobjede, koju su kršćani izvojevali nad Turcima zagovorom Majke Božje. Bilo je to isto 5. kolovoza 1716. Turske je vojske bilo preko 20 tisuća. Kršćansku malobrojnu vojsku vodio je princ Eugen Savojski. Kršćani su zazvali u pomoć Majku Božju. Ona im je pomogla. Za vrijeme najžešće bitke, ukazala se Majka Božja našoj vojsci kao braniteljica i zaštitnica. Bitka je započela u 7 ujutro, a u podne istog dana stajao je princ Eugen u šatoru ubijenog Velikog vezira. Od silnih Turaka nije bilo više traga, mnogi su ležali mrtvi a drugi pobjegli u divljem strahu.
Na bojištu je nađena slika Blažene Djevice Marije, posve slična Snježnoj Gospi u Rimu. Tu je sliku poslije bitke sam princ Eugen ponio u malu kapelu na Tekijama kod Petrovaradina, postavio na oltar, zapjevali su Tebe Boga hvalimo, uz kliktanje vojske i gruvanje 300 topovskih hitaca. Na mjestu kapelice podignuta je crkva sa dva tornja posvećena Gospi Snježnoj. To je ostalo glavno Gospino svetište katolika oko Dunava.
Tekije kod Petrovaradina
Crkva izgrađena u spomen pobjede austrijske vojske nad Turcima 1716. Na istom mjestu, ranije se nalazila mala kapela bez tornja, koju su Turci srušili tijekom XVI. vijeka, a na istom mjestu podigli su drvenu džamiju sa minaretom i staništem za derviše. Po tome je nazvaše tekija što na arapskom znači odmorište. Franjevci su je 1687. pretvorili u kršćansku, katoličku crkvu, a 1881. je sagrađena sadašnja, sa dva gotska tornja, s oltarima u tri kršćanske varijante, katoličkoj, pravoslavnoj i protestantskoj. Na zadnjem kubetu su križ i polumjesec (sveci.net).
Kako sam, ranije, u jednom članku predložio da se podigne spomenik Gospi od sniga između zdenca života i samog HNK u Zagrebu, sada dodajem kako zamišljam taj spomenik u konačnoj (mojoj) verziji. Naime na jednom ovalnom (stepenastom) pijedestalu ili podestu, možda visine od 1 metra kip ili reljef odnosno slika zaštićena blindiranim staklom koji ili koja daje lik Gospe od sniga. Ako bi bila varijanta sa slikom onda bi najbolje bilo u okviru portala zamišljene crkvice ili kapele, te tada se s leđne strane slike uslikaju dva hrvatska vojnika s krunicom oko vrata koji nose: jedan zastavu 4. gardijske brigade a drugi zastavu 7. gardijske brigade koje su prve ušle u Knin 5. kolovoza 1995. godine i da se na istoj slici pri vrhu prepoznaje kninska tvrđava s velikom hrvatskom zastavom. I naravno svake godine na taj blagdan da se održi sveta Misa na tom mjestu (trgu) u večernje sate kad utihne dnevno slavlje počevši od Knina pa dalje diljem Hrvatske. Kako bi tek slavlje bilo kad bi Gospu jednog dana okrunili zlatnom krunom i ispucali nekoliko topovskih salvi. Zar naša Nebeska Kraljica, zaštitnica i pomoćnica ne zaslužuje sasvim novi spomenik i štovanje u početku ovog, trećeg, tisućljeca kod Hrvata; mislim i jedinstven u svijetu, kao što to bijaše na brežuljku Ekskvilinu u Rimu u ono doba, tj. jedinstven slučaj u kršćanstvu, kao i događaj u Tekiji (Petrovaradin) Zar mi to u Hrvatskoj ne možemo? Zar ne možemo ovjekovječiti svoju zahvalonst Čudotvornoj Gospi od sniga? Kako su Splićani ponosni na blagdan svetog Dujma biskupa i mučenika koji stoluje u Dioklecijanovu mauzoleju, Dioklecijanu, rimskom bogu, progonitelju i zatiratelju kršćanstva, tako i cijela Hrvatska može postati ponosna na svoju Čudotvornu Gospu od sniga, koja neka bi zauzela mjesto tiranina i zatiratelja Hrvata, boga Bala i Moloha, po nazivu na zagrebačkom najljepšem trgu maršala Tita.
Nikola Bašić, Vis
