Šverc komunista/antifašista na svijetlu stranu povijesti još nije posve razobličen
Na suđenju u Nürnbergu Rudolf Höss je izjavio da su Auschwitz izgradili u skladu s nacrtima koji su doneseni iz SSSR-a. Prema njima su gradili gulage. Nacisti su znali da su sovjeti provodili masovne likvidacije zatočenika prisilnim radom
Iduće, 2017. godine sjećat ćemo se stote obljetnice događaja koji je nepovratno obilježio svjetsku povijest, a posebno istočni dio staroga kontinenta, s naglaskom na srednju Europu. To je Oktobarska revolucija, koja je pokrenula komunističku apstrakciju u političku i životnu konkretnost. Nijedna ideologija nije toliko dugo držala ljude pod kontrolom kao navedena.
Komunizam su opisivali i analizirali mnogi, ali nijedan rad nije postigao tko takav odjek kao Crna knjiga komunizma, koja je do ljudi došla na 80. obljetnicu Oktobarske revolucije, ujesen 1997. godine. Prodano je više od milijun primjeraka, a knjiga je tiskana na 16 jezika. Njezinom je sadržaju i sudbini bila posvećena javna tribina u organizaciji Hrvatskog kluba, održana prošlog tjedna na Kaptolu. U njoj su sudjelovali prof. Josip Jurčević i autor ovih redova. Raspravljati o knjizi komunizma znači raspravljati o onome što nas kao bića 20. i 21. stoljeća bitno određuje.
Rečenica koja je potresla akademski svijet
Zašto? Crna knjiga komunizma je izazvala toliku pažnju prvenstveno zbog predgovora Stephana Courtoisa, upravo zbog jedne rečenice, koja je ustaljenu interpretaciju onoga što mi podrazumijevamo kao teror nedavne prošlosti temeljito zatresla, ako ne i postavila naopako. Rečenica glasi: „Genocid nad pripadnicima drugog društvenog sloja je isti genocidu nad pripadnicima druge rase. Smrt od gladi, koja je pogodila djecu u Ukrajini kada je Staljin smišljeno izazvao razorno gladovanje, u biti se ne razlikuje od smrti židovske djece koja su umirala u Varšavskom getu jer su Nijemci onemogućili dostavu namirnica u njega.“
Sam Stéphane Courtois mi je u srpnju 2015. govorio kako su u uredništvu izdavačke kuće Robert Laffont u Parizu bili zbunjeni ovom rečenicom. Napokon mu je jedan od starijih suradnika edicije, Židov koji je preživio Auschwitz, rekao: „U pravu ste, to je to. Uistinu se ovdje ne može praviti razlika!“.
Nacizam i komunizam dvije su strane istog novčića
A kada je Stéphane Courtois napisao tu rečenicu morao je napisati i sljedeće: „Metode koje je začeo Lenjin sistematizirali su Staljin i njegovi podanici, a identične su akcijama nacista, ali sa značajnom razlikom da su zločini počinjeni kada nacizma još nije bilo.“
U neposrednoj blizini tog citata nailazimo na ispovijest Rudolfa Hössa, čovjeka koji je bio zadužen za izgradnju Auschwitza i 16. travnja 1947. godine u njemu i obješen kao njegov direktor. Höss je na suđenju izjavio da su Auschwitz izgradili u skladu s nacrtima koji su izravno doneseni iz Sovjetskog Saveza. Prema njima su gradili gulage. Posebno su nacisti bili svjesni činjenice da su sovjeti provodili masovne likvidacije zatočenika prisilnim radom. Na vratima najvećeg nacističkog logora smrti tako je pisalo Rad oslobađa (Arbeit macht frei)…
Potrebno je dodati činjenicu da je Drugi svjetski rat započeo podjelom Poljske, koja je uslijedila konkordatom između nacista i komunista. Prva trećina Drugog svjetskog rata se dogodila dok su Hitler i Staljin bili u paktu. Francuski komunisti su na dan okupacije Pariza, 14. lipnja 1940. godine, njemačkim vlastima uputili zahtjev za daljnje objavljivanje partijskog glasila L’Humanite (i danas izlazi): „Francuski narod želi stvoriti novu vladu, koja će počivati na Sovjetskom Savezu“, čitamo u predgovoru broja koji je izdan istoga dana (Stéphane Courtois, Bolševizam po francusko, str. 136).
Uvodnik u Crnu knjigu komunizma svijet je postavio na glavu. Govori o tome da totalitarizam ima dva lica, poput novčića: s jedne je strane Staljinov, a s druge Hitlerov portret. Reakcija na metodološko izjednačavanje komunizma s nacizmom bila je strašna. Razumljivo, komunisti su se prokrijumčarili na svijetlu stranu povijesti preko svojeg „antifašizma“. Povijesna istraživanja nam govore da su bili veći fašisti od svojih fašističkih uzora. Iznad svega, oni su bili prije njih: u ruke su im dali oruđe za masovno uništenje. Između gulaga i koncentracijskih logora nacista razlika je u imenu, ali ne i u načinu, metodama i posljedicama (broj mrtvih).
Božanstveni Tito i obećana zemlja
Svijet koji je oblikovao čovječanstvo u drugoj polovici 20. stoljeća te temeljne premise ne uzima u obzir. Odgojeni smo s mišlju da su komunisti bili pozitivci, a nacisti negativci. I da su komunisti bili antifašisti. Nacisti su, naravno, bili negativci, ali jednako toliko koliko i komunisti, koji su učili od njih. U Jugoslaviji je to bilo posebno naglašeno. Tito je bio nepogrešivo božanstvo, partizani besprijekorni anđeli, a poslijeratna vlast i njihova tvorevina (1945.-1990.) obećana zemlja. Ali zapravo je sve bilo drukčije. Prije svega komunisti sebe teško nazivaju antifašistima. Najviše protiv toga govori zbilja sama.
Istina je kategorija koja oslobađa, iako je zapravo potrebno platiti visoku cijenu. Stéphana Curtoisa napala je armada povjesničara centra i ljevice: kako i ne bi, kada je većina njegova opusa nastala na pogrešnoj pretpostavci.
Stvar je jednostavna: ako želimo da se zlo totalitarizma nikada više ne ponovi, moramo razumjeti njegovu dijalektiku. Ona se temelji na povijesnim činjenicama. Šteta za one koji ih ne uzimaju u obzir. No, dugo je vremena moralo proteći i kako bi ljudi prihvatili činjenicu: Zemlja je okrugla i vrti se oko sunca.
Mi smo, sa stotom obljetnicom Oktobarske revolucije, negdje na početku tog procesa. Ali vrijeme radi za nas.
Dr. Boštjan Marko Turk, autor članka, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a
Autor: Marko Boštjan Turk/dnevno.hr
