Blaženstva – proglas novog Božjeg saveza

Među najznačajnije tekstove cijelog Sv. pisma svakako spada Isusov govor o blaženstvima. Ona su pravi teološki i književni biser kojeg nam donosi Matej u svom evanđelju. U njima je izrečena srž cijelog evanđelja, sažetak cijele Isusove radosne vijesti o kraljevstvu nebeskom. 

Isus je navještaj o blaženstvima izrekao na početku Govora na gori. Način na koji Matej cijeli taj govor oblikuje podsjeća na sklapanje Sinajskog Saveza. Prema tome su Blaženstva objava novog Božjeg saveza, novih obećanja koje Bog jamči i ostvaruje po Isusu Kristu, i na koje nas poziva. Blaženstva promoviraju pobjedu Božje pravde nad nepravdom, ljubavi nad mržnjom, poniznosti nad ohološću, dobrote nad zloćom, istine nad laži… Konačno, po Blaženstvima Isus nam otkriva put svoga života i mesijanskog djelovanja. U njima je sadržan razlog njegova dolaska, opravdanje njegove muke i smrti te navještaj uskrsnuća.

Čovjekov život, sve ono što se u njemu događa, Isus u Blaženstvima stavlja u obzor vječnosti, u obzor kraljevstva nebeskog. Povezuje u jednu, nerazdvojnu cjelinu vremenitost i vječnost, sadašnjost i budućnost. Blaženstva su tako nagovještaj potpunog ostvarenja Božjeg nauma o čovjeku. Označavaju ispunjenje one najdublje težnje za srećom, za blaženstvom, koja je duboko pohranjena u svako ljudsko biće. Od nje smo sazdani. Zapravo, sav čovjek, sav njegov život, svako njegovo nastojanje svodi se na duboko egzistencijalno upinjanje da dostigne stanje blaženstva, da pobjegne od nesretnosti i nemira, koji se čovjeku, u iskustvu malenosti i slabosti pred izazovima života, tako lako nametnu kao jedino moguće stanje.

Blaženstva jednostavno, vrlo smireno i blago, tako lako razumljivo, a opet sasvim ozbiljno, snažno i izazovno iznose Božji pogled na svijet i čovjekov život. Siromasima duhom, tužnima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima, progonjenima zbog pravednosti…, svima njima Blaženstva otvaraju novi obzor života, novi smisao, novu nadu… Čovjek svoje težnje, patnje, tuge i strahove najedanput doživljava u nekim sasvim uskim granicama prolaznosti, koje su tako malene i krhke naspram širine i dubine samoga života u cjelini.

Čovjekov život se ispravno gleda tek iz obzora vječnosti, iz obzora Kraljevstva nebeskog. Takav pogled nadilazi svaku ograničenost života i dohvaća bezgraničnost punine, nepotamivu snagu svjetla i bezgraničnu širinu radosti bez ijednog nedostatka. U tom obzoru istina postaje zavjet koji nas oslobađa, patnja postaje put pročišćenja, križ postaje sredstvo spasenja, opraštanje postaje put mira i pomirenja, a žrtva postaje dokaz ljubavi koja nikad ne prestaje.

Isus je sam živio život Blaženstava. Tako je sam svojim životom potvrdio istinitost svakog od njih. Učinio ih je životvornima. Zato njegov poziv na nasljedovanje putem blaženstava postaje sudbinski važan za svakoga od nas i neodoljivo privlačan.

Don Marinko Mlakić

Odgovori

Skip to content