MARKO LJUBIĆ: Krije li se nešto što javnost ne zna, ne smije znati, ili se radi o nečemu puno opasnijemu

Foto: Narod.hr

Iako su oči nacije uprte u događaje oko INA i HEP-a, prema ministrima u Vladi i sudionicima razgovora oko tih važnih pitanja, iz pozadine upravo zbog toga što možemo vidjeti i čuti, a pogotovo zbog onoga što ne čujemo i ne vidimo, vrišti zov da se HRT otrgne iz ruku manipulatora i postane istinski informativni servis hrvatskoga naroda.

Tisuću je razloga, a navest ćemo samo one koji se vide, kako bi ljudi rekli – s Marsa.

Kontradikcije Martine Dalić i propusti nepitanja novinara HRT-a

Martina Dalić je postala to što jest, radi toga što slovi kao stručnjakinja, a stručnjakinja nije postala zbog toga što nitko nije propitkivao njenu stručnost. Upravo suprotno.

Iza nje je uspješna poslovna karijera, jer je osigurala svojoj obitelji ekonomsko blagostanje na temelju znanja, propitkivanja i razmišljanja pri donošenju odluka, te na temelju relevantnoga mišljenja i stalnoga potvrđivanja te relevantnosti nasuprot drugim relevantnim mišljenjima i stavovima.

Takav je manje više pretežit javni stav o toj ženi, a na temelju toga stava ju je premijer Andrej Plenković i doveo u Vladu, jer nije imala baš ni jednu drugu, dakle, političku pretpostavku za zauzimanje tako važnoga državnoga položaja. Nije bila ni izborni sudionik, ni pobjednik, ni član pobjedničke stranke. Moglo bi se reći da je bila na gubitničkim političkim pozicijama.

Kršćansko načelo valjanoga braka

Ako je vlada formirana na demokršćanskoj političkoj platformi, valjalo bi se držati tradicionalnih kršćanskih načela, koja je prihvatio na izravan ili neizravan način cijeli svijet. Naime, ako uzmemo da je INA-HEP transakcija neka vrsta braka, sljubljivanja nacije i tih kompanija, dakle u nekoj novoj sintezi koja bi trebala izroditi djecu i ojačati obitelj hrvatskoga naroda, valja znati – tko s kim sklapa taj figurativni i stvarni brak. Što tko unosi u brak? Dakle, što je u ovome trenutku INA?

Je li bolesna, može li roditi djecu, krije li teške i neprihvatljive bolesti i slabosti iz svoga prethodnoga života, s kim je ljubovala, tko su ti ljubavnici, jesu li u srodstvu s mladoženjom, u ovome slučaju aktualnom vladom, krije li možda incestuozne navike?

Prigodom vjenčanja koje su iskustveno prošli i Martina Dalić, i Božo Petrov, i Miro Bulj, i Ivan Vrdoljak, i Andrej Plenković, te savjetnik Šeks, svećenik pita, uvijek pita – ima li tko kakvu informacija koja bi mogla biti razlog za nesklapanja braka i zna li netko nešto što brak može učiniti nevaljalim?

Kako se osigurati od braka s razbojnikom?

Kako Martina Dalić zna, ako se neće zabaviti detaljnom analizom odlučivanja kroz neposrednu prošlost INA-a, da joj se kao ponuđač novca za dionice HEP-a neće pojaviti razbojnik, koji je silovao njenu državnu mezimicu, nanio joj strašne štete i učinio ju možda i totalnim invalidom, i to ne samo nju, nego i njenu cijelu obitelj, u ovome slučaju Hrvatsku? Ako neće istražiti što se događalo, ne može znati. Ako zna i namjerno to skriva, onda je sudionik u zločinu. Smije li to Andrej Plenković i njegova vlada tolerirati?

Ne bi smio ni u ludilu.

U kršćanskoj tradiciji tek nakon takvoga pitanja svećenik ima pravo sklopiti brak i tek nakon toga taj brak je valjan, a zavjeti izgovoreni na tom vjenčanju su valjani i obavezujući, ne samo za mladence, nego i za sve sudionike vjenčanja i cjelokupno društvo.

Zbog priznanja braka se u crkvama i navješćuje vjenčanje župljana. Zašto nemamo takvo pitanje ili valjane obavijesrti danas u Hrvatskoj, zašto HRT ne postavlja takvo pitanje?

Zašto novinar HRT-a šuti na stav Martine Dalić da se Vlada u ovome trenutku nema vremana baviti prošlošću INA-e?

Ne bi smio ne pitati, a ako ne zna- tu mu nije mjesto.

Referendum o HEP-u kao vrhunac manipulacije umjesto vrhunca slobodnog odlučivanja

Nema sumnje da je vrhunac slobodnoga odlučivanja referendumsko odlučivanje. Ali, da bi referendumsko odlučivanje bilo i vrhunac valjane odluke, dakle individualnoga odnosa svakoga čovjeka koji izlazi na referendum o pitanju koje je ponuđeno, nužna je pretpostavka da on razumski zna o čemu odlučuje, a ne da se ponaša kao navijačke skupine na stadionu, gdje Torcida urla na BBB a oni na Torcidu, a tko je glasniji – pobjednik je. U ovome trenutku odlučivanje o INA-HEP transferu bi točno tako izgledalo, pa bi referendum umjesto vrhunca odlučivanja zapravo bio vrhunac manipulacije i pokriće goleme neodgovornosti.

HRT kao kontrolor događaja, a ne sudionik manipulativnog procesa

HRT je sudionika svih promjena i kampanja oko INA. Televizija i mediji su svjetionik, ako se svijetlo vidi brod se neće nasukati, ako ugasne, brod će završiti na hridi. Uvijek u olujnom vremenu sudbina i pravac broda ovisi od dežurnoga svjetioničara.

HRT je sudionik baš svega što se događalo u Hrvatskoj od prvoga dana proglašenja ove države i nacionalne samostalnosti, ali HRT je samo pod drugim imenom, bio sudionik i svega onoga što se događalo prije toga, kad se na sve moguće načine nastojalo – spriječiti samostalnost hrvatskoga naroda, pa i dovođenja na političku pozornicu ovakvih pitanja kao što su INA-HEP. Kad govorim o HRT-u, govorim o ljudima koji su nosili taj znak kroz sva ta vremena.

Temeljni izvor svake medijske manipulacije je selekcija sugovornika na medijskoj pozornici, a tome svjedočimo godinama i to na najrigidnijoj osnovi. Tko o tome odlučuje, tko radi selekciju sudionika televizijskih razgovora, jesu li to samo urednici, ravnatelj i šefovi programa, ili su zbog dugova iz prošlosti ljudima u političkim skupinama, danas taoci njihovih odabira i podložni tim selekcijama i pritiscima?

A ključni izvor informacija za zauzimanje stavova o problemu INA-HEP su godinama isti ljudi, koje gledamo na HRT-u, i koje nitko razuman ne može odvojiti od čitavoga niza interesnih i političkih skupina i olduka koje su dovele INA-u ovdje gdje je danas.

Smije li se svjetioničarima odgovornima za nasukavanje, ponovo predati svjetonik?

Zašto HRT nikada nije otišao u američku kompaniju koja je krajem devedesetih godina prošloga stoljeća procjenila INA na pet i pol milijardi dolara pa ih pitao na temelju čega su to uradili, te kako tumače to da je Račanova Vlada uoči prodaje INA-e smanjila tu cijenu za tri puta?

Negdje mora biti razlog za tako dramatično mijenjanje tržišne procjene, pa, ili su Amerikanci bili neznalice i varalice, ili je Račan i njegova vlada namjerno varao.

To se konačno mora znati, jer je lako moguće da sudionici odlučivanja iz Račanova razdoblja danas dođu kao ulagači u HEP i pod firmom kupnje ili kako je predstavljeno, spašavanja INA-e, zapravo preuzmu upravljanje energetskim resursima Hrvatske.

Ima li veze s tim namjerama ili scenarijem odluka Milanovićeve vlade koju je potpisao Vrdoljak o milijardama kuna subvencija proizvođačima alternativne energije?

Zašto nikada na HRT nismo vidjeli Hernadija, predstavnike mađarske vlade, zatim ljude koji su svjedočlili javno o muljažama sa sirijskim naftnim poljima, zašto HRT nije baš nikada pozvao u svoje emisije uistinu nezavisne stručnjake iz bilo kojega dijela svijeta, zašto ne znamo ništa o običajima i pravilima odlučivanja u Europskoj uniji kad se donose odluke koje izazivaju štetu državama članicama, pa u tom svijetlu sagledamo Pusićkino pristajanje na sankcije Siriji bez kompenzacije koju su dobile neke druge naftne kompanije iz država članica EU?

Političko-propagandno novinarstvo i prikrivanje zločina

Je li to bilo samo neznanje na HRT-u?

Ne. Nije.

To je bilo političko-propagandno novinarstvo čiji je cilj bio javno zaštiti interes i odluke nositelja državnoga odlučivanja, a ne informirati hrvatski narod o relevantnim događajima i ponuditi mu istinu.

A točno određeni ljudi su stajali godinama iza takvoga novinarstva. Počevši od Mirka Galića i njegove garniture urednika i rukovoditelja, preko Gorana Radmana do danas kada Televizijom ravnaju ljudi ispod njihovih rukovodećih skuta.

Odluke donose isti ti urednici, osmišljavaju emisije u najgledanijim terminima, a priloge pripremaju isti, teško kompromitirani novinari. Radi se o ljudima koji su na vrlo visokim pozicijama preživjeli sve te promjene i događaje, te statusno napredovali izravno proporcionalno nasukavanju brodova na hridinama, i, čiji su potpisi na stablu INA-HEP.

Njihova odgovornost se mora istaći baš zbog toga što su zaštićeni od utjecaja tržišta informacija i snose jednaku i golemu odgovornost za – kompletnu neinformiranost, te su sudionici svega, dobra i zla u cijelome tom razdoblju.

Mogu li ti ljudi danas za promjenu, ponuditi hrvatskom narodu isitnitu i neovisnu informaciju o valjanosti transfera INA-HEP?

Ne mogu!

A morali bi, jer nigdje na svijetu ni jedna državna vlada neće, kao ni bilo koji proizvođač, istaći bez nužde loše posljedice svojih odluka ili proizvoda. Za otklanjanje tih posljedica služe mediji, a najodgovorniji su oni najmoćniji.

Što HRT propušta pitati Martinu Dalić i javna blamaža profesora Krajcara?

Kad Martina Dalić kaže da je neupitan nacionalni interes prodaja dvadeset pet posto minus jedna dionica HEP-a, možemo joj vjerovati ili ne vjerovati.

Ali ne znamo zašto je to tako ni u jednom slučaju. Bilo bi prirodno i obavezno da ju novinar koji ju je pozvao u goste pita – gospođo Dalić, biste li Vi uložili svoj novac u bilo koji posao u kojemu, i na koji nećete formalno moći utjecati ili donositi presudne odluke o njemu, te bez naplativih garancija?

To bi moralo biti prvo pitanje.

Jer, ne treba biti preveliki stručnjak za biznis pa shvatiti da prodaja dvadeset pet posto dionica, minus jedna dionica nečega, znači zapravo – zajam ili pranje novaca.

Ništa drugo, jer to ulaganje – nije. To što u studiju HRT profesor Slavko Krajcar s Elektrotehnike i računarstva zalaže svoj znanstveni i akademski status u prilog neinformiranja ili manipulacije, i pokušava poslati poruku da je prodaja dionica HEP-a samo prodaja „poslovanja“ je tragikomična blamaža, jer u dioničkim društvima i kompanijama na burzi se prodaju udjeli odlučivanja na poslovne odluke, a ne efekti „poslovanja“.

Efekti poslovanja su posljedica prava na odlučivanje. To, taj pokušaj profesora Krajcara samo pojačava sumnje, umjesto da nudi povjerenje.

Sumnja na legalizaciju prljavština iz INA-ine prošlosti

Ni jedan jedini razlog nema netko tko ima novac uložiti ga u posao u kojemu neće moći odlučivati, ako prethodno nije od prodavatelja dobio garancije, ne usmene, ne političke, nego materijalne i mađunarodno valjane, da će taj novac čovjeku u nekom razumnom razdoblju donijeti obavezan i naplativ višak, te zaštitu uloženoga.

Dakle, ili se u tome krije nešto što javnost ne zna, ne smije znati, ili se radi o nečemu puno opasnijemu. O legalizaciji svih prljavština i modelu za legalizaciju eventualnih opljačkanih golemih novaca mutnim transferima oko INA-e tijekom dugoga niza godina, još od komunističkoga vremena.

Možemo li racionalno izbjeći ovakvu pretpostavku, a istodobno znati za goleme pukotine o državnim odlukama tijekom INA-ine prošlosti?

Ne možemo.

Zašto onda odgovoran čovjek ili vlada ne bi u startu otklonila mogućnost takvih pitanja i opasnih manipulacija na plodnom tlu, a bit će ih nužno ako novinarstvo bude slobodno i prilagođeno deklariranim europskim vrednotama funkcioniranja slobodnih društava za kakve se zalaže Plenkovićeva vlada?

Takav razvoj događaja može se otkloniti ili potpunim informiranjem javnosti ili spriječavanjem slobode medija.

Zbog toga su tekući procesi oko izbora nove uprave HRT-a, ali i ukupni procesi na izradi dobre i funkcionalne medijske regulative, ujedno i odgovor na tisuće pitanja koja otvara najavljeni transfer INA-HEP i nameće ih kao puno važnija pitanja od kupnje INA-e.

Galićevi i Radmanovi pomagači i izabranici na HRT-u ne mogu biti jamstvo dobrog informiranja

Ljudi koji su izravno na HRT-u pratili sve te događaje u neposrednoj hrvatskoj prošlosti i presudno javno utjecali na njihovu političku refleksiju oblikujući javno mišljenje i stavove, i danas se pojavljuju izravno ili preko svojih posijanih kadrovskih mina u HRT-i, kao spasitelji i garancije – novinarskoga i informativnoga profesionalizma.

Sjeća li se netko kako su nastale današnje perjanice novinarstva na HRT-u, Aleksandar Stanković, Maja Sever, Denis Latin, Sanja Mikleušević, Domagoj Burić, Jasna Burić, Marija Nemčić i desetine sličnih, te kako su preživjeli uvijek na visokim položajima sve moguće mijene u toj prevažnoj medijskoj kući?

Kako će ti ljudi danas uspjeti popraviti nešto što godinama prije toga – nisu?

Očekivati danas da ti isti ljudi, predvođeni sjenama Mirka Galića, Gorana Radmana, a iz prikrajka Ive Josipovića i desetina sličnih tihih nositelja realne moći, među kojima se svakako nalazi i Vladimir Šeks te cijela skupina savjetnika oko vrha HDZ-a, da danas spase naciju od posljedica svojih odluka je – ili blesavo ili namjerna destrukcija. Uz takve, naciji preostaje ili vjerovati ili ne vjerovati, a ne – znati.

Marko Ljubić / narod.hr

1 comment

  1. vadlja branko dipl ing građP,

    Odluka o kupnji INE , te prodaji dijela HEPa ,je tipična odluka, kakove je donosila partija od 1945 na dalje ,bez stručne analiza i razvojnog plana za budućnost.
    Arapske zemlje izvoznice nafte, već rade za budućnost planove za dobivanje energije iz obnovljivih izvora, jer su neke europske zemlje donijele odluku, da će sredinom dvadesetih godina zabranit vožnju vozila na fosilni pogon,te zabraniti njihovu proizvodnju. Posljedica će biti smanjena potražnja nafte.

Odgovori

Skip to content