Na ovaj članak potaknuo me najnoviji primjer nepotizma u Hrvatskoj, i to onaj u zagrebačkoj gradskoj upravi o kojem se raspisao jedan hrvatski dnevni list, a kojega su prenijeli i neki inozemni mediji. Što se točno dogodilo? 

Novinar Jutarnjeg lista objavio je 7. siječnja (internet izdanje) priču o šest članova jedne zagrebačke obitelji koji, slučajno ili ne, svi rade, odnosno radit će u zagrebačkoj gradskoj upravi. I što je tu sporno? Treba li bit prepreka nečijem zapošljavanju činjenica da u toj instituciji već radi netko tko je toj osobi u bliskom rodbinskom srodstvu? Naravno da ne, ali pod uvjetom da je kriterij zapošljavanja prije svega stručnost i da je postupak zaposlenja proveden u skladu s nadležnim zakonskim aktima. Nažalost, u Hrvatskoj često imamo primjere zapošljavanja čiji se postupak provodi u skladu sa zakonom, međutim nerijetko posao ne dobiju najkvalificiranije osobe. Zašto je tome tako?

Prije svega zakonske odredbe su preopćenite. U prvom krugu natječaja traže se “općeniti” uvjeti koje uglavnom svi ispunjavaju poput: visoke ili srednje stručne spreme, poznavanja rada na računalu i jednog stranog jezika itd. Često u drugom krugu natječaja ide ili pisana provjera znanja, ili intervju pred povjerenstvom, a ponekad i jedno i drugo. I tu se kandidatu kojega se želi zaposliti na elegantan način otpiše konkurencija. Kako se to radi mogli smo vidjeti na primjeru također relativno nedavno objavljenog slučaja o pokušaju zapošljavanja u HEP Toplinarstvu. Favoriziranom kandidatu planirala su se jednostavno unaprijed dati pitanja i točni odgovori. Da nije bilo hrabrog istupa direktora Maria Marjanovića koji je o svemu obavijestio javnost, za slučaj se ne bi ni saznalo. Takve nemoralne pokušaje zapošljavanja u državnim firmama i javnim službama nemoguće je spriječiti, a bome i teško otkriti, ali moguće je nešto učiniti. Jednom reći dosta! Ne smije se posustati. Kandidat koji ne dobije posao ima zakonsko pravo uvida u natječajnu dokumentaciju onoga koji je posao dobio. Često se i na toj prvoj prepreci stane i odmah odustane.

Nepotismo je talijanska riječ koja dolazi od latinskog nepos što znači nećak, unuk, potomak. Riječ je o praksi dodjeljivanja povlastica i službi bliskoj rodbini koja je bila poznata još u antičko doba, a naročito se razmahala za vrijeme renesanse u XV. i XVI. st. Danas nepotizam podrazumijeva zloporabu službenoga položaja u korist rođaka i prijatelja bez obzira na njihove kompetencije.

U Hrvatskoj je nepotizam duboko ukorijenjena pojava i u uskoj korelaciji s pojmom uhljebljivanje. Uhljebljivanje također podrazumijeva zloupotrebu položaja i ovlasti u korist nekoga bez kriterija stručnosti i kompetencija, ali za razliku od nepotizma s gotovo isključivim političkim predznakom. Nepotizam i uhljebljivanje u hrvatskim slučajevima zapravo su gotovo uvijek istoznačnice.

Povijest hrvatskog nepotizma i uhljebljivanja (prije svega političkog) je duga i ne počinje s 1990. g. kako neki misle. Ostvarenjem samostalne hrvatske države ti i slični društveno-ekonomski problemi napokon su isplivali na površinu, ali nažalost nisu zaustavljeni. Kroz povijest svi vlastodršci u Hrvatskoj u narodu bi pronašli svoje “predstavnike” koji bi im jamčili vlast, a zauzvrat bi bili nagrađeni položajima i privilegijama. Na taj način kroz generacije se stvarao tanak sloj političkih elita izabran na ne-demokratske načine (uhljebi) koji su lagodno živjeli. Zadnji veći, ali ne i posljednji, takav politički sloj izgubio je svoje ekonomske lagodnosti demokratskim promjenama u Hrvatskoj prije 25 godina i još uvijek se s tim ne može pomiriti.

Zbog duge povijesti političkog elitizma, u hrvatskom društvu kriteriji stručnosti, obrazovanja i kompetencija gotovo da su se izgubili. Profesionalizacija na svim razinama je nužna potreba i vidljiva je na solidnim rezultatima jedne političke opcije koja se na političkoj sceni pojavila relativno nedavno i koja svoj politički plan i program gradi na kampanji “stop uhljebima”. Međutim, njihov politički program pokazao se kao čisto politikanstvo, budući da se ni oni ne libe uhljebljivati svoje ne-stručne članove, simpatizere i rodbinu pod parolom “političkog” zapošljavanja. Takvo političko licemjerje je uvijek kratkog roka trajanja.

Kako bi zadržali svoje lagodnosti, odnosno vlast u rukama, političke elite provode politiku “podijeli pa vladaj”. S jedne strane oni (po)dijele političke funkcije i na taj način kupuju lojalnost, a s druge dijele, odnosno polariziraju društvo. Javni medijski prostor u potpunosti je tematski trivijaliziran i ne govori se o stvarnim i vrlo važnim društvenim, ekonomskim i političkim problemima. A jedna od njih svakako su visoke razine nepotizma. Elite zapravo skreću pozornost javnosti sa sebe i vlastitih ne-sposobnosti i ne-kompetencija. Dok se javnost dijeli zbog povijesnih tema starih 70 godina, oni uživaju u svom raskošnom životu. Da me se ne bi pogrešno shvatilo, poznavanje svoje povijesti također je važno, ali ne smijemo dozvoliti da u javnom diskursu gotovo uvijek dominiraju teme stare 50 i više godina.

“Okrenimo se budućnosti” riječi su hrvatskog generala Ante Gotovine koje je izrekao na prepunom Trgu bana J. Jelačića nakon oslobađajuće haške presude. Trenutna hrvatska realnost definitivno je odlazak mladih stručnjaka u inozemstvo zbog nemogućnosti dobivanja posla u Domovini, jednim dijelom upravo zbog nepotizma i o tome treba otvoreno razgovarati. Jer u demokratski razvijenom društvu kakvim je relativno nedavno prije 25 godina postalo i hrvatsko, svima se treba i mora pružiti jednaka šansa za uspjeh.

Radoslav Zaradić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save