SLUČAJ SAUCHA: mediji ne propitkuju Milanovića, a SDP lišen odgovornosti!
Je li Tomislav Saucha odgovoran za krađu pola milijuna kuna? Jest. Je li on jedini odgovoran? Teško. Naime, svjedočimo jednoj neobičnoj pojavi, a to je personalizacija zločina. Ne samo da mediji ne propitkuju prvu logičnu vezu, a to je ona Sauche i njegova nadređenog, Milanovića, nego je čitav SDP lišen odgovornosti. Zamislimo li da je Saucha član neke druge stranke, lako bismo mogli vizualizirati naslovnice na kojima se pojavljuju kovanice zločinačka organizacija, kontinuitet krađe, grafički prikazi sličnih slučajeva i sličnog.
Kod SDP-a je svaki put prvi put. Bijele noći? Dogodi se. Veljko Ostojić? Prvi put, majke mi. Mirela Holy? Nije valjalo, neće se ponoviti. Linić i Šegon? To je njihova stvar. Sabo? Pojavu osuditi, druga zaštititi. Zmajlović? Pojeo vuk magare. Glavašević i Matić? Nije bitno koliko su trošili, bitno je tko je objavio troškove. Kotromanović? Sitnica, tko još danas ne ide zrakopovom na Lošinj. Saucha? Gadno je, ali nema veze niti sa strankom niti s Milanovićem, neka se brzo istraži.
Kad neki kradu, prisvajaju tuđi novac, onda to čine jer su lopovi. Kad drugi kradu, prisvajaju tuđi novac, oni su ustvari ljudi od krvi i mesa i treba im oprostiti jer ukupno čine neprispodobivo mnogo za napredak hrvatskog društva. Kad ih se, međutim, osumnjiči za zlodjelo, može se i steći neugodnu apoziciju, nacifašist iz Pilara na primjer.
U tom suludom sustavu vrednovanja tako je nalaz Revizije o HAVC-u, umjesto kolektivne osude, donio novu rundu buncanja određenih „kulturnih“ djelatnika o tobožnjoj ugroženosti. Znaci navoda imaju zadaću podsjetiti kako kulturu nije moguće svesti samo umjetnost – oblak na nebu kulture na kojem lebde mnogi antitalenti koristeći moderno široko tumačenje umjetnoti. Kultura je, u shvaćanju njemačkih romantičara, opća ostavština jedne zemlje budućim generacijama. Netko bi upozorio kako je to za slobodu izražavanja sputavajuće i to bi moglo biti točno, ali govorimo li o umjetnicima koji se žele financirati državnim novcima, onda je to najispravnije shvaćanje.
Negledljivi uradci te loši politički programi ne mogu u razumnoj glavi biti isto što i dugoročno dobri uradci te dugoročno ispravna politika, a kamoli da mogu biti opravdanje za kriminal. Bez obzira na kvocijent obogaćenosti antifašističkim, LGBT ili srodnim „progresivnim“ idejama.
Osjećam potrebu naposljetku komentirati i zahtjev Koordinacije Društva hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatske udruge producenata za prijam kod Predsjednice, predsjednika Vlade i Sabora. Ne brine me njihov politički stav prema Zlatku Hasanbegoviću koliko me brine, zapravo konsternira njihova polupismenost. Ti su ljudi pohitali ljudima na čelnim političkim dužnostima kako bi ih upozorili na tekst koji ne postoji. Naime, oni su u Hasanbegovićevoj izjavi, umjesto demontaže okova jugoslavenske države, iščitali demontažu kinematografije i javnost od koje traže potporu i novac time ostavili u dilemi – jesu li latentni Jugoslaveni ili analfabeti.
Autor: Krešimir Kartelo/direktno.hr
1 comment
Nisu drugovi krivi to je bilo slučajno reći će Milanović. Tomislav otišao na konzultacije u Remetinec da vide kako će se sve zataškati samo im fali još drugova.