Požega, (IKA) – U organizaciji Požeške biskupije 23. ožujka u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, održana je četvrta korizmena tribina na kojoj je prof. dr. Ivo Banac, održao predavanje “Da nijedan duh ne luta svijetom: hrvatske podjele i pomirenja”. Na početku je požeški biskup Antun Škvorčević pozdravio sve nazočne, napose gosta predavača i potom predvodio molitvu Anđeoskog pozdravljenja. Zatim je moderator tribine Tomislav Miličević, nastavnik povijesti u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi i arhivist u Biskupskom ordinarijatu u Požegi, predstavio predavača, rekavši da se je osim zavidne karijere u historiografiji, prof. Banac ostvario i nemalu karijeru u političko-društvenom životu, obnašajući niz važnih funkcija. Bio je ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja u Vladi RH (2003.), saborski zastupnik (2003.–2007.) te predsjednik Liberalne stranke i Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava.

U uvodnom dijelu predavanja dr. Banac pojasnio je da je naslov uzet iz rečenice koju Marcel izgovara na samom početku Shakespeareova Hamleta: “Kažu da vazda kad se bliži ono vrijeme u kojemu slavimo rođenje Spasitelja ta ptica zornica se glasi po cijelu noć. I vele tad ni jedan duh ne luta svijetom, noći su čiste, blag je utjecaj planeta, vile ne zatravljuju, a vještice moć gube. Vrijeme je tako to milosti i sveto”. Ustvrdio je da nije važno prosuđivati je li ovo više adventska ili korizmena poruka, naglasivši da mi kršćani u iščekivanju Spasiteljeva dolaska ili uskrsnuća tražimo vlastito spasenje koje je individualno, ali i kolektivno, jer je Hrvatska dugo godina bila kao jedinka među drugim zemljama. Važno je da povijest 20. stoljeća promatramo u svjetlu Evanđelja i da tim svjetlom raspršimo utvare i duhove koji lutaju svijetom, i pronađemo lijek našim patnjama i podjelama.
Podsjetio je da u razdoblju modernizma, odnosno postmodernizma religijsko razumijevanje svijeta biva potisnuto od sekularnih ideologija koje su u 19. i 20. st. dosegle vrhunca svoje moći. Što je to ideologija, predavač je objasnio na primjeru marksističke ideologije koja tumačeći povijest čovječanstva kroz klasnu borbu iskrivljuje sliku svijeta. Spomenuo je da su u 19. st. nastale četiri velike ideologije: konzervativizam, liberalizam, socijalizam i nacionalizam, rekavši kako se nakon njih u 20. st. pojavljuju dvije nove ideologije: komunizam, koji izrasta iz socijalizma, i fašizam koji nastaje kao reakcija na komunizam. Govoreći o komunizmu, dr. Banac je rekao da je ta ideologija željela stvoriti savršeni svijet, ustvrdivši da je predodžba savršenog svijeta utopistička ideja. Podsjetio je na činjenicu da su komunisti u nastojanju da ostvare svoj cilj uništavali sve one institucije i pojedince koji su im stajali na putu, naglasivši da im je religija osobito bila na udaru. Govoreći o drugoj ideologiji, onoj fašizma, rekao je da je fašizam radikalna ideologija koja načelno uvijek ide protiv nečega: protiv demokracije, parlamentarizma, ljevice, konzervativizma i kršćanstva. Ustaštvo je dijelom predmoderni pokret jer baštini tradiciju hajdučkih pokreta i ne može se poistovjetiti s modernim fašističkim pokretima u Italiji i Njemačkoj. Ustaštvo se uvijek potenciralo u političke svrhe i koristilo se kao argument protiv bilo kakve hrvatske neovisnosti i same pomisli da si Hrvati stvore samostalnu državu. Iskustvo nacionalne neravnopravnosti i diktature kralja Aleksandra pripremilo je teren za velike obračune na prostoru Hrvatske u II. svjetskom ratu. Ustvrdio je da je postojanje ustaštva ostavilo velike posljedice za odnose među državama nekadašnje Jugoslavije sve do danas, naglasivši da je ustaški režim trajao vrlo kratko u odnosu na komunistički režim, koji je Hrvatskoj i Hrvatima prouzročio puno veću štetu. Istaknuo je potrebu da se detaljno raspravi o ovim kontroverznim pitanjima i u onda u raspravi dođe do sličnih, ako ne zajedničkih stajališta kako bi Hrvatska u budućnosti imala bolju sudbinu, od one koju je proživljavala u 20. stoljeću. Ustvrdio je da Hrvatska bez sumnje pripada Zapadu, ali da u sebi nosi i biljeg kršćanskog Istoka, i zbog toga je u nekom vidu bipolarna, kazavši da ta bipolarnost njezina povijesna misija.
Uslijedila je plodna rasprava kojom je ravnao moderator Miličević. Na svršetku rasprave riječ sudionicima uputio je biskup Škvorčević. Pojasnio je razliku između podjela i različitosti, naglasivši da su različitosti ili raznolikosti dragocjene stvarnosti jer ih je smislio Bog stvoritelj, koji je svakom čovjeku dao njegov originalni identitet jedinstvene i neponovljive osobe, dok su podjele negativnosti koje dolaze iz čovjekove nutrine, odnosno iz njegova duha koji je ranjen zlom, pokvarenošću i sebičnošću. Ustvrdio je da su na ovoj tribini – kao i inače ovih korizmenih tribina koje su intonirane ponešto političko-društveno, jer na njima nastoje promicati dijalog između vjere i kulture – dobili uvid o tome kako mi danas razmišljamo o podjelama, naglasivši da je vjernicima najvažnije znati što je Gospodin Isus mislio o njima. Rekao je kako nas je sv. Ivan apostol poučio da je Isus razapet na križ zato da bi raspršene, odnosno podijeljene ljude sabrao u jedno, ustvrdivši da se to sabiranje ostvaruje putem pomirenja koje može izvesti samo onaj tko je moćan duhom. Nakon što čovjekov zlom ranjeni duh bude izliječen, nastavio je biskup, on može biti izvorom pomirenja. Naglasio je da nas Isus Krist u sakramentu pomirenja u ispovjedaonici najprije pomiruje s nama samima, s onim što je u nama ranjeno, a onda i sa svim onim što proizvodi nesklad u našem osobnom, obiteljskom, crkvenom i društvenom životu. Posvjedočio je na temelju vlastitog iskustva da mi, kad se naš ranjeni duh izliječi snagom Isusove moći kojom je pobijedio smrt, počinjemo djelovati pomirujuće na ljude oko sebe, u obitelji i u društvu. Potaknuo je nazočne da se na svim razinama života u našem društvu, koje se diči da je katoličko, trude promicati pomirenje, a ne podjele. Zahvalio je dr. Bancu što je sudionike tribine potaknuo na duhovno promišljanje o njima samima, pozvavši nazočne da mole za njega ali i za sebe da se ne boje sebe u svojoj ranjenosti, ustvrdivši da postoji put izlaza koji se zove pomirenost u snazi Božjeg milosrđa i praštanja koje je veće od naše zloće. Zahvalio je svim nazočnima na sudjelovanju, kako svojim pitanjima, tako i neverbalnim dijalogom u svojoj nutrini s onim na što ih je predavanje potaknulo te na sve njih zazvao Božji blagoslov.

Izvor: IKA

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save