Paradoksalno je i nevjerojatno da su naš medijski prostor preplavile rasprave o HOS-ovom pozdravu „Za dom spremni“, proizvodnja fašizma, ustaštva, pretvaranje Hrvatske u ustašku državu, a da naše službene vlasti na to nemaju nikakav konkretan odgovor. Još je nevjerojatnije da sve optužbe na račun Hrvatske koje veleizdajnički ruše naš međunarodni kredibilitet dolaze iz jednog centra, dolaze iz velikosrpskog legla Milorada Pupovca i njegovih Novosti, a nakon te inicijacije, cijeli mainstrem to prihvaća kao gole činjenice i u ime zaštite prava srpske nacionalne manjine objavljuje kojekakve registre prepune poluistina, kleveta laži i potpuno neistraženih floskula.

Jesmo li mi zaboravili najmonstruozniju manifestaciju velikosrpske mržnje Pupovčevih i Stanimirovićevih četnika u Vukovaru? Jesmo li mi zaboravili krvavi bal vampira i pjesmu „Slobo, Slobo, donesi salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate!?“ Može li se uopće ta zaboravljena pjesma, prijetnja koja je pretočena u djela, prijetnja koja je rezultirala pravim klanjem, koja je rezultirala tisućama mrtvih Hrvatica i Hrvata, koncentracijskim logorima u Srbiji, skrivenim izmasakriranim i nikada ne otkrivenim tijelima naših ljudi, može li se to uopće u bilo kojem kontekstu usporediti sa pozdravom „Za dom spremni“ kojega su koristili hrvatski branitelji u pravednom, obrambenom Domovinskom ratu, stvarajući demokratsku Državu.

Kontekstualno analizirajući stihove ove pjesme ne možemo ne dijalektički zaključiti kako se to odnosi isključivo na vukovarska stradanja i kako to pripada prošlosti. „……….bit će mesa klat ćemo Hrvate“, futuristička je otvorena prijetnja koju svakodnevno možemo isčitati u dnevno politički izjavama vrha srpske politike, u izjavama slijednika četništva Nikolića, Vučića, Dačića, Vulina i njihovih glasnogovornika na čelu s Pupovcem u srcu Hrvatske. Ako još radikalnije zaoštrimo to pitanje bez ikakve razumne sumnje možemo tvrditi da su stihovi ove pjesme djelatno realizirani kroz cijelu srpsku povijest, od „Načertanija“ Ilije Garašanina, preko Memoranduma 1 i memoranduma 2, preko svih onih povijesnih dokumenata koji govore o „srpskom nebeskom narodu“ i o njihovoj „obećanoj zemlji“ koja je bez hrvatskog Jadranskog mora nezamisliva. Geneza srpskog antisemitizma koji je povijesno potpuno zamračen, potiče upravo iz doba Ilije Garašanina, a ideja istrebljivanja svih Židova na tlu Srbije učinkovito je realizirana u Nedićevoj nacističkoj Srbiji uz opću blagonaklonost i sudioništvo Srpske pravoslavne crkve. O tome više nego vjerodostojno govori knjiga Philipa J.Choena „Tajni rat Srbije“ – propaganda i manipulacija poviješću. Dakle, zbog ideje „nebeskog naroda“ zbog ideje „obećane zemlje“, velikosrpska oligarhija ne će „klati“ u budućnosti, nego su već bezočno poklali sve Židove u Srbiji za vrijeme Drugog svjetskog rata, klali su Hrvate, Muslimane Albance i sve one koji su im teritorijalno stajali na putu ostvarenja svog vjekovnog sna, od Boga darovane Velike Srbije! Klali su Karađođevi Srbi, klali su Nedićevi Srbi, klali su Miloševićevi Srbi, a kako kaže njihova omiljena pjesma „Slobo, Slobo, donesi salate……“ oni će ponovo klati prvom prilikom.

Ili se mi trebamo praviti ludi i reći da se Srbi samo šale, da su njihova Načertanija i Memorandumi povijesna šala te ih ne treba uzimati ozbiljno? Naprotiv, trebamo doći do vlastitog samopoštovanja i svijesti vidjeti da nas i dan danas svakodnevno „kolju“ putem medija, putem svojih doušnika i hrvatskih veleizdajnika slabe Hrvatsku u međunarodnim krugovima, kolju nas svakodnevno na unutarnjem političkom planu i čekaju kada ćemo staviti glavu na panj kao janje za klanje popuštajući pred njihovim povijenim snovima. Šačica od 150 velikosrba i Jugoslavena cijelu državu drže za „muda“, rade što god žele i da stvar bude još paradoksalnija za te rabote im naša država daje ogromne svote novca.

NDH je bila reakcija na sva velikosrpska „klanja“ hrvatskog naroda, reakcija na velikosrpski imperijalizam. Ustaški pozdrav „Za dom spremni“ nastao je 1932. godine kao reakcija na „klanje“ Puniše Račića u Beogradskoj skupštini! Braniteljski pozdrav „Za dom spremni“ nastao je kao reakcija na velikosrpska klanja u svetom Domovinskom ratu i pozdrav „Za dom spremni“, sagledavajući ga u bilo kojem kontekstu nije ništa drugo doli najzorniji primjer obrambenog hrvatskog pozdrava. NDH je imala samo jednog neprijatelja, a to je bio velikosrpski, agresivni imperijalizam.

Na žalost, za vrijeme režima NDH dogodili su se zločini protiv Židova i Roma, zločini koji nisu imali nikakvo opravdanje ni svezu s obranom slobodarske hrvatske misli. Te zločine hrvatski narod je bezbroj puta ispovijedao, pokajao se, priznao i doživjevši katarzu poručio „ne ponovilo se više nikada“! Hrvatski narod nije skrivao zločine NDH, naprotiv, hrvatski narod još uvijek živi i ispašta na izmišljenim mitovima i stostruko uveličanom krivnjom i stigmom genocidnog naroda.

Može li se uopće usporediti pjesma „Slobo,Slobo, donesi salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“ sa pozdravom „Za dom spremni“? Gdje su hrvatski „memorandumi“, „načertanija“ i bilo kakvi povijesni dokumenti koji bi mogli dokazati da se iza pozdrava „Za dom spremni“ krije bilo kakva zločinačka strategija budućnosti. Naprotiv, Hrvatska ima povijesne dokumente i povijesna ostvarenja svojih težnji, povijesne potvrde o hrvatskoj pripadnosti slobodarskoj demokratskoj Europi i Svijetu. I to je za velikosrbe ono najbolnije!? Jer, što više Hrvatska bude „Za dom spremna“, „Za Europu spremna“, jer pripadamo europskoj obitelji, jer to je naš dom, velikosrpski napadi bit će sve žešći, a ideja nekog novog regiona ili neke nove Jugoslavije sve jača. Oni žele da Hrvati budu „Za dom nespremni“, na svakom mogućem koraku Hrvatsku žele oslabiti i gurnuti nas duhovno i ekonomski nazad u balkanski lonac laži, obmana i prijevara! U tom jugoslavenskom loncu s Titom kao simbolom te raspadnute tvorevine, sa Jugoslavijom koja je uvijek bila paravan za ideju Velike Srbije, Pupovac i hrvatski jugoslaveni, ponovo bi oligarhijski vladali, a njihovi medijski apologetičari plivali bi i nadalje kao riba u vodi kao što plivaju i danas. Oni od te ideje ne odustaju, a eklatantan dokaz tome je podizanje spomenika majoru JNA koji je zamalo sravnio cijeli Bjelovar sa zemljom. Hvalospjevi majoru ratnom zločincu, hvalospjevi JNA, hvalospjevi Jugoslaviji, hvalospjevi Titu, a zapravo su to sve hvalospjevi Velikoj Srbiji. A s druge strane gaženje po braniteljima, Domovinskom ratu, pozdravu „Za dom spremni“ i gaženje po Hrvatskoj, ustaškoj državi. Treba li nam još koji dokaz za protrljati oči, konačno progledati i vidjeti stvarnost trenutka, vidjeti istinu?

Potpuna je zabluda hrvatskih politika da su hrvatsko-srpski odnosi ključ stabilnosti ovog „regiona“. To je nametnuta teza koja je u potpunoj suprotnosti sa vizijom dr. Franje Tuđmana o hrvatskoj pripadnosti srednjo- europskoj obitelji čije se tradicije temelje na kršćanskim korijenima. Potpuna je zabluda da stabilnost hrvatske unutarnje politike ovisi o odnosima prema srpskoj nacionalnoj manjini. Uostalom, koja zemlja na svijetu ima tako liberalne izborne zakone prema svojim manjinama? Potpuna je zabluda da Pupovac mora participirati u vlasti, da mora kadrovirati u javnim poduzećima, da mora kadrovirati u hrvatskim veleposlanstvima. Bez tri srpska zastupnika s Pupovcem na čelu, Hrvatska Vlada i danas može perfektno funkcionirati, a HDZ i Plenković na svim budućim izborima takvim hrabrim državničkim potezima mogu samo jačati, a ne slabiti.

Uvjeren sam, uz malo političke hrabrosti, mudrosti i volje svi tegobni hrvatski problemi mogu se vrlo brzo riješiti. Potrebna je lustracija neojugoslavena i aboliranih srpskih pobunjenika, a svaki drugi zaključak, bilo kakve komisije ili bilo kakvog vijeća bit će odgađanje onoga što će se svakako dogoditi u miru ili nekom budućem ratu koji nam kuca na vrata. Hoćemo li ponovo biti „Za dom spremni“ obraniti našu dragu Domovinu?

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save