PROGRAMIRANI DA SE KVARE?! Jamstvo je upravo prošlo, a vama se pokvario skupi uređaj! Ima li pomoći?

Programiraju li proizvođači kućanske uređaje tako da “crknu” odmah nakon isteka garancije? Potrošači su, nakon brojnih iskustava, počeli vjerovati kako je doista tako, a da nije riječ o teoriji zavjere, govori i činjenica da su se u Europskom parlamentu odlučili ozbiljnije pozabaviti tim problemom, piše Slobodna Dalmacija.

Predloženo je, naime, uvođenje oznake minimalnog trajanja uređaja, koju je preporučio Europski gospodarski i socijalni odbor, a koja bi bila slična sadašnjoj oznaci za energetsku učinkovitost. Dakle, potrošač bi prigodom kupnje mogao barem otprilike doznati koliko će njegov uređaj trajati.

U cijelu je raspravu o kvarenju uređaja aktivno uključena i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan.

– U Odboru za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača upravo je završila procedura podnošenja amandmana na Izvješće o duljem trajanju uređaja. Sama sam podnijela oko tridesetak amandmana želeći osigurati da uređaji na tržištu traju što dulje. Hrvatski građani mi često javljaju kako se proizvod pokvari čim mu istekne jamstvo, a kvar je nerijetko takav da se uređaj ne isplati popravljati. Zbog toga sam razloga tražila nekoliko ključnih promjena.

Nema rezervnih dijelova

Prva je, dakle, ta oznaka minimalnog roka trajanja. Pokazalo se, naime, da su potrošači voljni platiti više za trajnost proizvoda. Primjerice, kako bi perilica za rublje trajala dvije godine dulje, spremni su izdvojiti 100 eura više. Isto tako, označenim bi se proizvodima prodaja povećala za 55 posto. Samo bi printerima porasla za 70 posto – napominje Borzan, koja se angažirala i u vezi s dostupnosti rezervnih dijelova…

– Kad pukne ležaj na perilici, morate zamijeniti cijeli bubanj jer nema manjih rezervnih dijelova. Primjerice, u Njemačkoj se u jednoj godini broj radnji za popravak smanjio za 13 posto. Naglasila sam da rezervni dijelovi ne samo da moraju biti dostupni na tržištu u duljem razdoblju nego samo jamstvo, već im i cijene trebaju biti razumne…

Treća značajna promjena za koju smatram da će olakšati život građanima je prijedlog zabrane neodvojive ugradnje vitalnih dijelova uređaja. Dokazano je i kako se mobiteli sve češće počinju sastavljati tako da ih lijepe, te ih je u slučaju popravka iznimno teško rastaviti bez da se dodatno oštete. Uz to, dizajn je postao potpuno iracionalan.

Skrivene baterije

Prije se baterija na mobitelu mogla zamijeniti za trideset sekundi, a danas se ona ukopa duboko iza matične ploče, kako bi u slučaju jednostavnog kvara baterije korisnik bio prisiljen kupiti novi uređaj, ili pak dodatno oštetiti stari. Slično se radi i s laptopima, tabletima i drugim vrstama elektroničkih uređaja – napominje Borzan.

Podsjeća i kako je programirano kvarenje uređaja dokazano i kroz istraživanje napravljeno u suradnji s europskim potrošačkim centrima. Ono je pokazalo da su perilice za rublje programirane na određeni broj okretaja, televizori na nekoliko tisuća radnih sati, a printeri na određen broj stranica…

Trend bržeg kvarenja aparata primijetili su, naravno, i serviseri. Na aparat koji se danas uzme u trgovini kupac, kažu, može “računati” idućih sedam do osam godina, što je, dodaju, još i dobro ako se tijekom tog razdoblja ne pojave veći problemi…

Obveza proizvođača

– Ne možete više ni očekivati da će vam hladnjak trajati 20 godina, koliko je, u prosjeku, trajao prijašnjim generacijama jer su uređaji danas znatno povoljniji. Perilicu rublja ili posuđa možete kupiti za 2000 kuna, televizori su još i jeftiniji… Postali su toliko dostupni da kupci idu na to da u svakoj sobi imaju po jedan TV aparat. Cijena, naravno, diktira i kvalitetu, a ono što sam ja primijetio jest da se uređaji danas rade od nekvalitetnijih materijala, tanjeg inoksa i slično.

Problem je, međutim, i što estetika danas ide nauštrb kvalitete – zahtjevi kupaca idu toliko daleko da neki žele imati LED svjetlo u hladnjaku! Treba znati i kako elektronika na aparatu, primjerice, moderne staklokeramičke ploče, uređaj čini podložnijim kvarenju – ističe djelatnik s dugogodišnjim iskustvom servisiranja uređaja (podaci poznati redakciji SD).

Ono što kupci, prema njegovim riječima, trebaju znati jest da je proizvođač dužan osigurati rezervne dijelove za aparat barem sedam godina otkako je pušten u prodaju.

– Problem je što su ti rezervni dijelovi toliko skupi, čime proizvođači, zapravo, prisiljavaju kupce da nabave novi uređaj. Primjera radi, obično plastično crijevo za usisavač jednog renomiranog proizvođača košta oko 300 kuna – kaže serviser.

Pravo na zaštitu

Iz splitskog Savjetovališta za zaštitu potrošača napominju kako kupac ima slabu pravnu zaštitu u slučaju učestalih kvarova na uređajima.

– Stalno nam se ljudi žale, najviše na perilice rublja i televizore… Najveći su problem rezervni dijelovi. Prije neki dan nas je kontaktirala gospođa kojoj se, netom nakon isteka jamstva, pokvario televizor. Trgovac ju je uputio na proizvođača, no iz tvornice su poručili kako rezervnih dijelova za taj proizvod više nemaju.

Televizor je stranka platila 2500 kuna, što možda i nije puno za takav uređaj, ali vjerojatno bi se ista stvar dogodila i da je za televizor izdvojila 10.000 kuna. Sukladno iskustvima potrošača, držim kako više nema smisla kupovati skupe uređaje jer garancija kvalitete može biti samo duljina jamstva – govori Iskra Maras, pravna savjetnica u splitskom Savjetovalištu.

Najviše se kvare printeri i kovčezi

Uređaji koji su osobito “podložni” kvarenju su printeri i kovčezi, barem prema studiji Europskog socijalnog i gospodarskog odbora. Građani bi, navodno, puno više platili za kvalitetnije proizvode iz tih kategorija jer već u trenutku kupnje pretpostavljaju da će se uskoro pokvariti

Tako to rade drugi

Pojedine europske države već su razvile nacionalna zakonodavstva za problem kvarljivosti uređaja. Tako je u Francuskoj zakonom zabranjeno programirano kvarenje. U Austriji postoji oznaka koja se dodjeljuje za električne uređaje koji dulje traju i lakše se popravljaju, a u Švedskoj se daju porezne olakšice potrošačima koji uređaje nose na popravak.

Piše Linda Perić / slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Skip to content