Esih progovorila o medijskom tretmanu
“Današnji sustav vrijednosti, bez obzira na demokratsko uređenje, nažalost nije jamstvo zdravih i zrelih stavova. Obitelj smatram temeljnom društvenom jedinicom u kojoj se, pored ostalog, stječu i temelji svakog budućeg vrjednovanja i oblikovanja stavova”, rekla je Bruna Esih, nezavisna kandidatkinja za gradonačelnicu Zagrebu, u razgovoru za portal Hrvatskog kulturnog vijeća.
Intervju s Brunom Esih donosimo u cijelosti.
Poštovana gospođo Esih, koji su Vas razlozi potaknuli da se kandidirate za gradonačelnicu Zagreba?
Teško je sve razloge za kandidaturu sažeti u nekoliko rečenica. Ta odluka nije rezultat jednoga trenutka, već višemjesečnih razmišljanja, konzultacija i analiza nakon kojih se kandidatura učinila sasvim logičnim nastavkom moga djelovanja. Građani Zagreba dosad su na izbore izlazili gotovo prisiljeni birati kandidate s iste liste, a i u ovom izbornom trenutku i sa sadašnjim kandidatima ta se činjenica nije promijenila. Svojom kandidaturom nudim građanima nov i jasan izbor, a ujedno i političku i građansku poruku onima koji su već puno ranije u tom smjeru trebali djelovati.
Uz Vas u utrci su aktualni gradonačelnik Milan Bandić, njegova bivša zamjenica Sandra Švaljek, bivša njegova pročelnica Anka Mrak Taritaš i HDZ-ov Drago Prgomet. Kad govorimo o Vašim protukandidatima neki analitičari tvrde kako se tu zapravo radi o dijelovima iste mreže kad su Bandić, Švaljek i Taritaš, a da je Drago Prgomet kao i neki njegovi prethodnici kandidiran kako bi izgubio. Kako komentirate Vaše protukandidate i po čemu se od njih razlikujete?
Upravo tako. Gotovo svi kandidati izdanci su iste političke obitelji u Zagrebu, a predstavljaju se i izlaze odvojeno samo zbog visokih ambicija, stranačkih apetita ili, sasvim suprotno od toga, običnog političkog folklora. Nažalost, ni HDZ u proteklih sedamnaest godina nije činio gotovo ništa kako bi se u Zagrebu nametnuo kao ozbiljan politički čimbenik, dapače prihvatili su Bandića kao svojeg kandidata, a tomu zorno svjedoče rezultati proteklih izbora u Zagrebu, ali i nedavnih događanja u zagrebačkoj Skupštini.
Gospodin Prgomet legitiman je odabir HDZ-ova predsjednika i ja ne osjećam potrebu komentirati njegov politički put ili motive onih koji su ga istaknuli za kandidata. U politici, koja je uvijek legitimirana na izborima, najbitnije je što će reći birači i jedino toga se držim. Rekla bih da se razlikujem od većine po tome što vjerodostojno zastupam političke vrijednosti jednog velikog dijela biračkog puka, a k tome neadekvatno zastupljenog gotovo dva desetljeća.
Koje su temeljne odrednice Vašega programa za Grad Zagreb? Ili, drugim riječima, kako će izgledati glavni grad Hrvatske ako Vi postanete njegova gradonačelnica?
U tom slučaju grad Zagreb bit će grad koji svojim primjerom potiče zdravu upravljačku atmosferu i visoku razinu političke kulture. Prije svega, Zagreb će svojim građanima položiti račun za svaku kunu, a na osnovi temeljite revizije gradskih rashoda donijeti cjelovitu strategiju razvitka po svim ključnim pitanjima – gospodarskog i demografskog razvitka, kulture i kulturne svakodnevnice, prostornog planiranja i komunalne infrastrukture. U mojoj kampanji ne ćete slušati bajke o desetcima grandioznih mostova, svemirskih bolnica, željezničkih prugi, nadzemnih ili podzemnih i slično, iako je jasno da bi takav Zagreb u budućnosti željeli svi.
Ali, kreće se od sadašnjeg trenutka koji je nezavidan, a takav je zbog višedesetljetnog klijentelističkog pogodovanja, koruptivnih obrazaca ponašanja i, jasno je, gotovo drskog zanemarivanja glavnoga grada Hrvatske od državnih vlasti. Rješenja koja ću predlagati bit će realna, smjesta primjenjiva i financijski održiva. Sve ostalo smatram podcjenjivanjem biračke pameti. Moj program, ukratko, počiva na četiri načina djelovanja: zakonito, stručno, racionalno i nacionalno.
Možete li nam otkriti tko će sve biti na Vašoj listi?
Čak i kandidati koji su već gotovo godinu dana u predizbornoj utrci, svoje nam liste još nisu dali na uvid. Kandidate na svojoj nezavisnoj građanskoj listi uskoro ću predstaviti javnosti, dakako najkasnije do nadnevka službenog početka izbornog procesa. Svi oni bit će odabrani po neupitnim kriterijima stručnosti i etičnosti i, poput mene same, predstavljat će izvansistemsku priču i priču bez prethodnih repova, što je bitno kako bi i lista zadobila povjerenje građana. Upozoravam na tu činjenicu, jer ako osvojim respektabilan rezultat kao kandidatkinja za gradonačelnicu, a lista ne uspije prijeći izborni prag od 5%, moji birači ne će moći imati svoje predstavnike u Skupštini Grada.
Nakon što ste najavili kandidaturu automatski je krenula medijska kampanja protiv Vas. Očekujete li žestoke napade u naredna dva mjeseca?
Očekujem, naravno, i puno žešće nego što su bili i do sada. Razvidno je da me pojedini mediji žele prikazati isključivo kao polupismenog borca protiv komunizma i otkapača kostiju i, kao takvu, ograničenog opsega djelovanja. U ovim lokalnim izborima, jasno je, ne ću potencirati takve teme. Ne zato što ih se stidim, na svoje sam dosadašnje djelovanje iznimno ponosna, nego zato što je moj stav o tim i takvim temama poznat i nepromjenjiv, dakle, vjerodostojan.
Isto tako, uvjerena sam da će javnost smjesta znati prepoznati rukopis tih napada i zaključiti kako se radi o slabostima, strahu i osjećaju ugroženosti napadača. Opravdano, dodala bih. U tom smislu za njih imam samo jednu poruku: ne ću se dati poljuljati i zaplašiti, idem dalje s ljudima koji su dio ove sasvim nove i ničim okaljane priče, vođena srcem i dostojanstveno.
U emisiji „Bujica“ rekli ste da je Vaše geslo „S narodom, a ne s elitama“. Što pod time mislite?
Uvijek sam bila uz narod i njegov glas bila je i ostat će moja jedina životna i politička smjernica. Ljudima je dosta toga da ih se uoči izbora kupuje, a prodaje smjesta nakon što kampanje i izbori prođu. Stoga sam na proteklim parlamentarnim izborima i ustrajala u tome da ostanem nezavisna kandidatkinja. Moje stranačko povjerenje može zadobiti samo onaj tko iskreno uvažava volju birača koja ga je na vlast dovela. Hrvatskom, jednako kao i ostatkom svijeta, upravljaju odnarođene elite, i ne samo političke. Slobodarska svijest, za koju tvrdim da je još živa u hrvatskom narodu, ne priznaje stranačke ili bilo kakve stege koja ne bi jasno i isključivo bila usmjerena na dobro države i naroda.
U istoj emisiji rekli ste i da ste osjećate kao dio autentična Tuđmanova HDZ-a, neovisno o tome što niste član Stranke.
Kad sam to rekla, jasno je, nisam govorila o svom sudjelovanju u spomenutom političkom i društvenom trenutku. Govorila sam o sadržaju i o trajnom djelovanju u skladu sa suverenističkom politikom prvog hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana. U posljednjih 17 godina, usudila bih se reći, brojni su i istaknuti članovi HDZ-a koji ni po čemu nisu djelovali tako. Nikako se ne smatram jedinom, ali osjećam se svakako jednom od predstavnika autentične nacionalne misli dr. Franje Tuđmana. Onima koji uporno spominju članstvo u HDZ-u kao preduvjet za takvo izjašnjavanje, odnosno kao relevantnu mjenicu za Tuđmanovu politiku, postavila bih pitanje: misle li da bi dr. Franjo Tuđman podupirao politiku koju oni sami provode, bez obzira na vlasništvo članske iskaznice.
Nedavno je osnovana tzv. Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Kako – kao osoba koja se je stručno bavila ovom problematikom – komentirate njegov sastav i perspektive?
Jedini relevantan kompromis po tom pitanju već je postignut 2006. godine donošenjem saborske Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj. Nakon toga ne postoji potreba za ad hoc povjerenstvima koja bi poslužila za dodatna usuglašavanja stavova i kompromise, već za jasnom političkom voljom i odlukama. S obzirom da mi uistinu nije jasna motivacija za osnivanjem Povjerenstva i njegova stvarna svrha, ne mogu komentirati niti njegovu perspektivu, bar ne onu koja bi se meni činila logična. Slijedom toga, sastav Povjerenstva meni osobno čini se nebitan.
Kako procjenjujte Vaše izborne izglede i može li dobar rezultat možda biti stimulans za neko novo političko organiziranje?
Teško mi je govoriti o tome što se može dogoditi za dva, tri ili više mjeseci. No, uvjerena sam da imamo izvrsne izglede, govoreći o sebi i o neovisnoj listi koju ću nositi. Kad nakon izbora budemo imali rezultate, odnosno stvarne pokazatelje volje birača, možda ćemo biti bliži odgovoru na pitanje koje ste mi postavili. Ništa nije unaprijed zadano, niti isključeno.
U Europi, a vidimo i u SAD-u, sve više jačaju snage koje idu protiv establishmenta i koja se zalažu za jačanje nacionalnih država. Možemo li nešto slično očekivati i u Hrvatskoj?
Mi smo u Hrvatskoj najbolji primjer – na takvim vrijednostima i uz žrtvu hrvatskih branitelja stvorili smo samostalnu državu. Vjerujem da i danas postoje te snage, ali od Domovinskog rata nisu bile homogene. Njeguje li Hrvatska uistinu demokratsko višestranačje, mislim da je realno očekivati i takve društveno-političke opcije.
Vezano uz pitanje o narodu i elitama, mnogi obični ljudi iz naroda koje svakodnevno susrećemo digli su ruke od sadašnjih političkih elita. Treba li Hrvatskoj i svojevrsna generacijska smjena odnosno ulazak u politiku mladih ljudi koji su intelektualno sazreli u demokratskome sustavu?
Današnji sustav vrijednosti, bez obzira na demokratsko uređenje, nažalost nije jamstvo zdravih i zrelih stavova. Obitelj smatram temeljnom društvenom jedinicom u kojoj se, pored ostalog, stječu i temelji svakog budućeg vrjednovanja i oblikovanja stavova. U tom smislu poznajem vrlo velik broj krasno odgojenih i nacionalno odgovornih umirovljenika, a jednako toliko i neodgojenih te indoktriniranih studenata. Mislim, dakle, da godine nisu pravilo.
Ipak, na ove lokalne izbore izlazi generacija rođena 1999. godine, i to jasno govori da sa svakim novim izbornim ciklusom možemo očekivati udaljavanje od onoga što se nama u istim godinama činilo važnim. To ne mora biti loše i manje vrijedno, već naprotiv. Na nama „odraslijima“ zadatak je da osluškujemo taj vremenski trenutak i ispravno ga usmjeravamo.
Izvor: ovdje
