Partizan i „antifašistički“ falsifikator, intelektualno potkapacitirani „istoričar“ Slavko Goldstein, požurio je nedavno u Beogradu promovirati svoj najnoviji (ne) revizionistički povijesni uradak i tom prigodom dao je nedavno opširan intervju beogradskom mainstreamu.

Knjigu je završio, bolje reći uspio prepisati iz svojih već poznatih uradaka, u rekordnom roku od pedeset dana i nije slučajno izabrao Beograd. Beograd je izvorište svih „istorijskih“ laži“ na ovim prostorima, a u Beogradu osobito obožavaju veleizdajnike iz Hrvatske koji im iz Zagreba donose ovakve darove. Da bi Goldstein bio ovjenčan beogradskom slavom, niz beogradsku čaršiju, kao zalog svojoj vjerodostojnosti prvo je kao miraz zakotrljao odrubljene glave Hasanbegovića i hrvatskih domoljuba, te mračne ustaške glave, koje su podlo krenule u reustašizaciju Hrvatske. Nekoliko dana prije njegove velebne promocije službene beogradske vlasti ispijale su šampanjac Plenkoviću na čast što je uspio smijeniti ustašu Hasanbegovića, što je uspio zaustaviti prodor ultradesnog konzervatizma u hrvatsku kulturu i što je uspio zaustaviti poguban put Hrvatske kojim su krenule Mađarska, Poljska i zemlje „višegradske skupine“, put prema vlastitom suverenizmu.

Gotovo u istom tajmigu četnici u Beogradu upriličili su velebnu proslavu 72. obljetnice oslobođenja Srbije od fašizma slaveći Titove partizane u nevjerojatno grotesknom igrokazu. Presvučeni četnici s partizanskim kapama, glumili su kolone partizanskih osloboditelja na ulicama Beograda, čak su nosili ranjenike na nosilima i šta sve nisu radili kako bi istakli važnost Tita i njegovog osloboditeljskog pokreta. Luda kuća!!!

„Kuća cveča“ ponovo miriše u punom sjaju. Trebao im je još samo „Hrvat“ Slavko Goldstein i slični njemu s najnovijim-starim povijesnim falsifikatima o Jasenovcu da bi cijela farsa bila kompletna. Odrubljena Hasanbegovića , koju je Goldstein donio u miraz četnicima, neodoljivo me podsjeća na odrubljenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju, Ivana Krstitelja koji je pripremao put za dolazak Isusa Krista. Priprema li to Goldstein, uz pomoć Pupavca put za dolazak novog hrvatskog prosvjetitelja u Beograd, na noge onima koji su 91. godine krvoločno „kasapili“ ustašku Hrvatsku? Priprema li se put za bezuvjetnu pomirbu i bezuvjetan ulazak Srbije u EU na štetu Hrvatske?

Zašto je Goldstein izabrao Beograd za svoju promociju, isti onaj Beograd koji je među prvima tih ratnih godina izvijestio Hitlera da je Srbija „judenfrei“? Oslobodili su se Srbi Židova temeljem rasnog zakona tako što su ih sve jednostavno poslali pod ledinu! Goldstein može biti sretan što se rodio u „ustaškoj“ Hrvatskoj, a ne u Srbiji, jer NDH je eto ipak neke Židove poštedjela spasivši im živote. Još više od toga!?

Nismo mogli ni očekivati ništa novo na brdovitom Balkanu, od indoktriniranog komunističkog panegiričara antifašiste Goldsteina, nego već odavno programirano utvrđivanja gradiva, bez obzira što krici iz Hude jame svakog normalnog čovjeka zovu na preispitivanje savjesti, bez obzira što krici nevinih, zazidanih, umirućih, do neba vape za istinom.

Reustašizacija Hrvatske!? Fašizacija Hrvatske, filonacizam!?“ Može li nam bilo koji vrli, lijevo liberalni „istoričar“ na znanstvenim temeljima obrazložiti ove formulacije? Mogu li se Goldsteini, Jakovine, Markovine uopće upustiti u znanstvenu raspravu na bilo kojem nivou kako bi nam objasnili šta je to reustašizacija Hrvatske, tko to programski sprovodi tu ideju i koji je konačan cilj? Mogu li on uprijeti prstom u bilo koju desnu stranku, udrugu ili grupaciju čija se politička doktrina temelji na bilo kakvoj ostavštini NDH kao nedemokratskoj, neparlamentarnoj državi s totalitarnim režimom koji je pod pritiskom Hitlera ustrojen u vihoru ratnih prilika? Može li bilo tko dokazati suludu teoriju da bilo tko u Hrvatskoj, bio on pojedinac ili organizirana politička grupacija žele Hrvatsku vratiti na te pogubne, nedemokratske povijesne razvaline?

Danas, u srcu demokratske Europe, kada Hrvatska baštini 25 godina demokratskog parlamentarizma povratak na totalitarne temelje političkog ustroja NDH jednostavno nije moguć i to zna svaki osmoškolac. Ne samo nije moguć, nego postoje brojni dokazi da se upravo te, kako ih nazivaju „ultradesničarske“ „mračne snage“ svim silama bore protiv svakog oblika totalitarizma.

Ako „istoričari“ Goldsteini i Pupovci upirući prstom u poštovanog akademika Pečarića, proizvodeći kojekakve spiskove za odstrjel, zbog najljepšeg hrvatskog, braniteljskog pozdrava „Za dom spremni“, žele dokazati svoje teze o „reustašizaciji“ Hrvatske na potpuno su krivom tragu i u totalnoj su zabludi. „Bojna Čavoglave“,, Thompson“ HOS i svi branitelji koji su na našu sreću bili „Za dom spremni“, na Goldsteinovu nesreću, stvorili su slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku, omogućili su demokratski parlamentarizam i upravo zbog te činjenice Hrvatska je priznata u cijelom Svijetu. Pobijedili su jugo-srpski fašizam i zbog te činjenice jedini su i istinski antifašisti. To je zapravo pravi dokaz da pozdrav „Za dom spremni“, pod kojim je stvorena Hrvatska, nema nikakve sveze sa totalitarizmom niti bilo kakvom restauracijom bilo kakvog totalitarnog režima. Produkt pozdrava „Za dom spremni“ nije diktatorski i totalitarni sustav, produkt te borbe za slobodu Hrvatske jest sloboda i demokracija! A da je sloboda i demokracija na djelu dokaz je upravo to što Pupovci i Goldsteini mogu nekažnjeno pljuvati po Hrvatskoj do besvijesti!? Ne trebaju „goldsteinovci“ brinuti! Hrvatice, Hrvati, hrvatski branitelji i svi slobodoljubivi domoljubi u Hrvatskoj, bit će uvijek „Za dom spremni“, ukoliko bi Hrvatskoj zaprijetile totalitarne nedemokratske ugroze.

Prijete li Hrvatskoj novo-stare totalitarne ugroze? Iz svakog poteza pera „Goldsteina jasenovačkih“ i njegovih „istoričarskih“ antifašističkih sljedbenika poput Jakovine, Markovine i inih, totalitarne ugroze su više nago razvidne. Te prijetnje i ugroze hrvatskoj slobodi i suverenosti zrcale se u jedinstvenom zaključku srpskih akademika, zaključku koji se znakovito prelijeva iz memoranduma 1 u memorandum 2, a zaključak glasi:

Spasimo Jugoslaviju, Velika Srbija je rezervna opcija!

Akademici SANU su se složili: „Glavni cilj je sačuvati Jugoslaviju, jer jedino u njoj srpski narod ima svoju cjelinu. Velika Srbija je puno manji teritorij..“

Na ovaj jedinstveni srpski, strateški stav iz „memoranduma“, neodoljivo podsjeća i onaj slavni krik Rade Šerbeđije: „Gdje je nestala ona naša divna Jugoslavija?“ „Rade brijunski“ je izvanredan glumac, a glumac uvijek ostaje samo glumac. Jugoslavija nije nigdje nestala, Jugoslavija se samo formalno raspala i življa je više no ikada u svim porama hrvatskog društva, a koliko su jugonostalgičarima važne institucije u kulturi svjedočili smo kroz lavinu monstruoznih napada na našeg intelektualnog diva Zlatka Hasanbegovića. „Rade holivudski“ debelo je plaćen kroz cijeli život kao kulturni ataše i aparatčik jugoslavenskog diktatorskog režima propovijedati „bratstvo i jedinstvo“ i ljubiti Tita više nego rođenu mater. Veliki glumac mogao bi barem jednom u životu iz zahvalnosti Domovini u kojoj je ostvario sve životne probitke, makar odglumiti Hrvata, domoljuba i kroz svoju imaginaciju progovoriti o istini. U autorskoj crnoj monodrami, mogao bi odglumiti onog nesretnog brata u Bogu, brata iz Hude jame koji se preko živih i mrtvih tjelesa naše braće i sestara propinjao iz samrtne jame i do svoje smrti željeznom šipkom u samrtničkom znoju kopao je po desetom zidu iza kojega je živ zakopan. Živ zakopan i umro mučeničkom smrću zajedno s još 3000 mučenika Hude jame da bi Radetova „divna Jugoslavija mogla živeti“! Sva užasna, planetarna tragika ljudi koji su živi zakopani u vlastiti grob za Šerbeđiju nije „in“ dok ga na lovorikama nose i časte titoljubci umreženi u svim kulturnim institucijama naše Domovine. I on je popio šampanjac kada je uklonjen Hasanbegović!

Šta bi napravio Izrael čak i nakon svih strahota objelodanjenog Holokausta da danas pronađe u nekom rudniku zazidanih 3000 Izraelaca, umrlih mučeničkom smrću zbog svoje domovine, zbog Izraela? Šta bi napravio bilo koji samosvjesni narod na Svijetu kada bi se njima dogodilo nešta slično? Šta bi napravio Spielberg ili Branko Lustig da dobiju takav scenarij u ruke, scenarij koji zauvijek ruši laži i mitove, scenarij koji iz zazidanog rudnika oslobađa istinu kao univerzalnu vrijednost čovječanstva? Takav film koji razobličava sav demonizam komunističkog diktatorskog režima mogao bi bez pretjerivanja ravnopravno konkurirati „Schindlerovoj listi“ za Oscara.

Ma koga zanima Oscar, važna je „ta divna Jugoslavija!?

I dok se ljudi vrijedni divljenja, ljudi poput Romana Leljaka, s minimalnim materijalnim sredstvima muče u hrvatske domove donijeti istinu, dok se trude na bespućima Hrvatske i BiH u crkvenim dvorištima, školskim dvoranama, skučenim prostorima, probuditi ljudsku savjest, dotle Goldsteini i Rade brijunski na svjetlima pozornice, na „red carpetu“ još žešće promoviraju laži i falsifikate uživajući debele apanaže otete iz hrvatski džepova. „Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ To znači smrt onima koje oni nazivaju fašistima danas u Hrvatskoj. Ima li monstruoznije prijetnje!?

Hrvatice, Hrvati, domoljubi, hrvatski branitelji gurnuti su u ilegalu, u katakombe kao prvi kršćani i natjerani smo da plačemo sami nad sobom, nad svojom umorenom braćom i sestrama, natjerani smo potajno svjedočiti onome što već odavno vrlo dobro znamo. Dok mentalno komunistička bulumenta i danas ispija šampanjac slaveći Tita naše službene vlasti, pa i ove, šute, stidljivo spominju „moramo se suočiti s prošlošću, još stidljivije kažu „Trga maršala Tita treba dobiti neko pristojnije ime“; i sve opet završava na profanoj deklarativnoj razini. Stranica o Hudoj jami želi se što prije zatvoriti, a ne do kraja otvoriti. Mučenike treba još dublje zakopati da licemjernim monstrumima ne remete san o „divnoj Jugoslaviji“!

Danas smo u istoj onoj ilegali kao što smo bili onomad kada smo skrivečki ispod zakovanih tavanskih dasaka vadili knjigu o Alojziju Stepincu čitajući je pod svjetlom fenjera.

Tuđman je sa suzama u očima kriknuo: „Imamo Hrvatsku“!

Imamo li mi Hrvatsku? Nemamo Hrvatski i ne ćemo imati Hrvatsku dokle god s prošlošću ne suočimo njih, (ne nas, jer mi znamo istinu), na najradikalniji način ma koliko to novca stajalo. Milijarde dolara utrošene su u Domovinski rat, a sada nitko neda ni cent da taj rat završimo istinom o dvostrukom genocidu nad našim dragim narodom, genocidu od 1945-1990 i genocidu od 1990-1995 godine. Domovinski rat možemo završiti jedino istinom o genocidu koji su počinili isti akteri, isti zločinci s petokrakom na čelu. Upravo njima Goldstein, Pupovac i Šerbeđija izriču hvalospjeve!

Autor: Kazimir Mikašek-Kazo/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save