Kako su mediji poštedjeli Milorada Pupovca
Komemoracija na Bleiburškom polju bila je krajnje mirna i dostojanstvena, govori odmjereni i primjereni. Ipak, neki mediji svojom mikrobiološkom analizom nisu propustili identificirati jednu kapu s nepoćudnim slovom na jednoj od petnaest tisuća glava.
Primijećeno je i nekoliko grbova koji su počinjali bijelim poljem. Zanimljivo je da su brojni novinari na novogodišnjem prijama kod premijera Plenkovića dobili bilježnicu s koricama na kojima je isti takav (povijesni) grb Vlade RH.
Stanoviti austrijski novinar Paul Donnerbauer, pridružujući se inicijativi tamošnjih udruga povezanih s našim udrugama, unaprijed je napisao izvještaj iz sna: „Na Bleiburgu se mase kite obilježjima fašističkog NDH.“
No zato, da ne bijaše dvaju portala, nitko ne bi obratio pozornost na govor Milorada Pupovca na Petrovoj gori, gdje se isti dan, valjda iz inata, slavio nekakav partizanski proboj 1942. godine.
U tom svom govoru Pupovac je, među ostalim, istaknuo: „Oni koji su 45. bježali prema Austriji, bježali su od vlastite savjesti i od vlastitih zločina, koje su zgriješili prema Bogu i čovjeku.“
Dakle, kazna je bila zaslužena. Shvaćajući da je Pupovac ipak pretjerao, novinari koji su inače skloni njegovu viđenju prošlosti i koji uglavnom prenose svaku njegovu riječ ovaj su ga put poštedjeli.
U toj jednoj Pupovčevoj rečenici izražena je sva bešćutnost spram jednog strašnog zločina učinjenog u najvjernijoj interpretaciji staljinskog režima. Toj izjavi može konkurirati samo svojedobna izjava Vesne Pusić koja je kazala kako su tamo svi ubijeni krivi samo što nisu suđeni. Nitko nije bježao od savjesti, već u strahu od odmazde.
Moglo bi se priupitati Pupovca, zašto je ubijeno desetak tisuća Zagrepčana koji nisu nikamo bježali. Nikamo nije bježalo ni tisuću žitelja Borićevca ubijenih 1941. u „antifašističkom ustanku“, koji svake godine baš Pupovac, uz asistenciju vlasti, slavi 27. srpnja. Još je lider Srba spomenuo novu slogu i bratstvo, ali na njegov način neće ići.
Biskup Đuro Hranić osudio je zločine koje simbolizira Jasenovac, ali nitko nikada u Jasenovcu nije osudio zločine koje simbolizira Bleiburg.
U Jasenovac svake godine hrle najviši dužnosnici, na Bleiburg iz tog vrha (osim predsjednika Sabora) u spomen na najveću tragediju vlastitog naroda nitko još nije došao, valjda zbog straha od pupovčevskog superiornog moralnog suda. Zna se kazati: Onaj tko govori o Bleiburgu relativizira Jasenovac. Posve netočno!
Francuski su komunisti napadali Alberta Camusa koji je pedesetih progovorio o Staljinovim zločinima. Odgovorio je kako time nimalo ne umanjuje nacističke zločine. Doista, govoriti samo o jednom, a (ideološki) opravdavati drugi zločin, relativizacija je samog zločina.
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
