PAPIN PREVID Gospa je bila ‘poštarica’ i u Fatimi kao i u Međugorju
Papa Frane u razgovoru s novinarima u zrakoplovu na povratku iz Fatime u Rim / REUTERS
“…Osobno sam zločestiji. Preferiram Bogorodicu majku, našu majku, a ne Madonnu šeficu telegrafskog ureda koja svaki dan šalje neku poruku, to nije Isusova mama! Ta navodna ukazanja nemaju neku vrijednost, ali to kažem kao osobno mišljenje, da bude jasno. [Ako] netko misli da će Bogorodica reći: ‘dođite jer ću sutra u taj i taj sat reći poruku nekom vidiocu’ – ne…”
Tako je zborio papa Frane 13. svibnja 2017. na povratku iz Fatime u Rim, kad je novinarima u zrakoplovu odgovarao na njihova pitanja od kojih je bilo jedno o tome što ima novo s Međugorjem.
Kad bih bio zločest, onda bih mogao reći kako se Bergoglio ponio kao kakva baba koja se kad vidi silu kamera i mikrofona raspriča (da ne kažem trača) kao da je negdje na kavi sa svojim prijama. A on je ipak poglavar Katoličke crkve, i o nekim svojim postupcima trebao bi prije promisliti, i tek onda govoriti u mjeri koja priliči njegovoj ulozi i odgovornosti za povjereni mu narod Božji.
Kad već govorimo o Fatimi, onda treba ustvrditi kako je i tamo Madonna bila “šefica telegrafskog ureda”. I ne znam što je u tome uopće loše, odnosno tko bi od nas mogao određivati Gospi kako će se ona ponašati, hoće li biti “poštarica” ili “medicinska sestra”. Pa i za života je bila domaćica, pralja… Kad bi iste kriterije kakvi se provode po našoj ljudskoj logici primijenili na Isusa i njegov život, mislim da bi se i danas “proveo” kao prije 2000 godina. Ondašnji židovski religiozni lideri osudili su ga na smrt, jer su mu među inim spočitavali da je običan tesar bez ikakve škole, govorili su mu da se u preljubu rodio, rodbina je njegova za njega navodila da je lud i tako dalje, i tako dalje. Ima o tome u evanđeljima poprilično materijala.
Možemo li mi ukalupiti Božje djelovanje i reći: Bog, Gospa moraju se ponašati prema mojim kriterijima? A nije li Biblija puna baš suprotnoga: Bog je drukčiji nego što čovjek zamišlja i očekuje. Nije li i Fatima, i Međugorje, i mnoga druga profetska mjesta u duhu Biblije, ali mi to ne shvaćamo.
Da se vratimo na često korištenu poštapalicu o “poštarici”, koju je papa Frane već koristio u par navrata, uglavnom na jutarnjim homilijama u kapeli u Domu svete Marte. Podsjetio bih urbi et orbi kako je Majka Božja kad se prvi put ukazala u Fatimi, u nedjelju 13. svibnja 1917., “poplašila” vidioce (kao što se uostalom dogodilo i prvog dana u Međugorju, 24. lipnja 1981.), troje malih pastira, Luciju, Francisca i Jacintu. Gospa je, najstarijima od njih, Luciji poručila da se ne boje i da im ništa neće napraviti.
I onda ih je “poštarica” zamolila da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom.
Gospa je, recimo, 1917. u Fatimi tražila posvetu Rusije i tek je papa Ivan Pavao II. to učinio 1984. Sjećam se kad smo mi iz Splita organizirali za prvi Svjetski dan mladih iste godine hodočašće u Rim. Vodili smo sa sobom i dvije časne sestre i četvero mladih iz Međugorja u narodnim nošnjama. Providonosno, među stotinama tisuća mladih, “izabrani” su bili za prikazivanje darova i njih dvoje iz Međugorja, koji su papi Wojtyli darovali repliku Križevca u drvu. On ih je blagoslovio i dao do znanja da mu je poznato Međugorje. O tome je govorio i u jednom osobnom susretu s fra Jozom Zovkom, te s jednom vidjelicom, Mirjanom Dragičević. Obama je poručio: “Čuvajte mi Međugorje”.
Nedugo nakon što je Ivan Pavao II. posvetio Rusiju, dolazi na vlast Gorbačov i promjene. Sjećamo se valjda svi još pada Berlinskog zida.
U Međugorju je od početka, 25. lipnja 1981. (taj dan je znakovito i Dan hrvatske državnosti) Gospa tražila da molimo za mir. Postom i molitvom mogu se ratovi zaustaviti, poručivala je. Nisu li se biskupi Crkve u Hrvata, neprihvaćanjem, osim časne iznimke splitsko-makarskog nadbiskupa dr. Frane Franića, oglušili na Gospine pozive? Nakon deset godina došao je rat. Dakle, radi se o ozbiljnim pozivima. A neki ostali samo kod ovog izvanjskog, kod nadmudrivanja: Je – nije.
I sad je svijet u opasnosti, a neki odbacuju mogućnost intervencije Neba. Nije li to neozbiljno? Nije li i papa Benedikt XVI. kad je 13. svibnja 2010. bio u Fatimi isticao kako će biti još ratova i terora; proročanstvo iz Fatime nije zaključeno; povjeravam Gospi iz Fatime sve svećenike, kazivao je Benedikt XVI. Ako čitate poruke koje Gospa svakog drugog u mjesecu povjerava Mirjani u Međugorju, one uvijek završavaju s riječima: molite za svoje pastire.
U Međugorju se, naravno, itekako moli i za biskupa Perića i za argentinskog papu, koji je više puta govorio o “trećem svjetskom ratu na rate”, a u prošlu nedjelju je, dan nakon proslave stote obljetnice Gospe Fatimske, na trgu svetog Petra pred desecima tisuća vjernika, u podnevnoj molitvi zazivao Kraljicu mira (tako se Gospa predstavila i naziva se u Međugorju) “da sačuva jadne narode pogođene ratovima”.
Zanimljivo je kako ljudi rezoniraju. Na istom letu za Rim, papa Frane je odgovarao i na jedno pitanje o Trumpu: “Ne, o njemu ne želim nista reći prije nego se s njim susretnem”. A o Međugorju, o vidiocima govori a da se nije susreo s njima.
Za razliku od njega, njegov posebni izaslanik poljski nadbiskup Henryk Hoser, koji je nedavno pohodio Međugorje kako bi se upoznao s pastoralnom stvarnošću u tom mjestu, susreo se s vidiocima koji žive u Međugorju, i odbacio mogućnost da su ukazanja “navodna”, diplomatski odgovarajući novinarima kako se “navodnici ne vide u govoru”. U propovijedi koju je održao u međugorskoj župnoj crkvi spominjao je, ne navodeći izvor, jednu misao koju je čuo un razgovoru od jedne vidjelice.
Međugorje se, kao ni jedna druga vjerska ili bilo koja druga stvarnost na svijetu, ne može razumjeti bez susreta. Tri mudraca s Istoka, nisu ostali u Jeruzalemu zavedeni od Heroda, nego su krenuli dalje u Betlehem i susreli se s – djetetom Isusom; apostol Toma povjerovao je u uskrsnuće nakon što se susreo s Isusovim ranama… Bez susreta ostaju sumnje…
I kad Isus uzlazi u nebo “neki posumnjaše” (Mt 28, 17). A kamoli neće sumnjati svi oni koji nikad nisu bili u Međugorju, osim kad tamo moraju po službenoj dužnosti, poput mostarskog biskupa Ratka Perića koji koristi svaku priliku, pa i na Veliki četvrtak ove godine u svojoj katedrali s okupljenim svećenicima, udarajući iz svega oružja na mjesto Gospinih ukazanja.
Kad je Hoser govorio novinarima u Međugorju, dopustio je mogućnost da se dovodi u pitanje toliki broj ukazanja, i na različitim mjestima. Međutim, istaknuo je kako je takvih slučajeva bilo u povijesti Crkve. Pa i Luciji iz Fatime Gospa se nastavila ukazivati kad je kao redovnica stanovala u različitim mjestima. Vodi se postupak za njezinu beatifikaciju. Svetoj Faustini, Isus se ukazivao gotovo cijeli njezin život. Na temelju njenih privatnih objava, Crkva je, točnije sveti papa Ivan Pavao II., i ustanovio i blagdan Božanskog Milosrđa.
Uvijek sam podržavao istraživanje komisija o Međugorju. Štoviše, nije me bilo sram biti “vozač” sad već pokojnom don Petru Šoliću i fra Josipu Marceliću, s kojima sam koncem osamdesetih stotinama puta odlazio u Međugorje i okolna mjesta, kako bi se oni susreli i razgovarali i s vidiocima, i s fratrima i s ostalim svjedocima Gospinih ukazanja. Na temelju njihovog rada je i nastala famozna zadarska izjava 10. travnja 1991. “Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Međutim brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.”
Javna je tajna da je zadarska izjava nastala intervencijom tadašnjeg kardinala Josepha Ratzingera koji je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere. Sada je na istom mjestu još jedan Nijemac, kardinal Gerhard Ludwig Müller, koji je inzistirao da predgovor u hrvatskom izdanju posljednje mu knjige “Razgovor o nadi” napiše njegov prijatelj biskup Ratko Perić(!)
Nadamo se na kraju, da ne ćemo morati čekati Isusov drugi dolazak na zemlju, kako se cinično jednom zgodom Müller očitovao o tome kad će Crkva donijeti svoj sud o Međugorju, u stilu: ima vremena, Crkvi se ne žuri… I da će nam papa Bergoglio konačno obznaniti zbog čega je nakon što mu je u Rim doletio srpski predsjednik Tomislav Nikolić, odlučio sudbinu kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca prebaciti u ruke mješovite komisije HBK i SPC. Uvjeren sam da takvo što niti jedan od Papa koji je posljednih godina vodio Katoličku crkvu, ne bi učinio. A papa Frane o svemu uporno šuti i ništa ne govori. Dok su mu Međugorja puna usta.
Kraljice mira, moli za nas, za Svetu Crkvu, za našeg Papu i sve biskupe, svećenike… cijeli narod Božji. Sačuvaj nas od rata i svakoga drugog zla. Amen!
PIŠE IVAN UGRIN/MISIJA
