Peta kolona i korisne budale ostali praznih šaka
Rulja žedna „krvi“, razulareno se okomila, s do sada neviđenom energijom, mržnjom i osornošću na aktualnog ministra financija, dokazujući kako je on glavni krivac za sve što se događalo u Agrokoru, ali isto tako i za „dezinformiranje Vlade i javnosti“ po istom pitanju, a nakačeno mu je bogme i još koječega (moguće sudjelovanje u „mutnim transakcijama“, „krivotvorenje financijskih izvješća“, „rad u korist i za račun Gazde“ – čak i u vrijeme kad je već bio ministar, itd., itd.
Zašto se lijevo-liberalna politička rulja (predvođena SDP-om, HNS-om i pomognuta tradicionalnim saveznikom IDS-om i još kojekakvim prirepcima u vidu stoke sitnog zuba) na tako okrutan i sadistički način usmjerila na Zdravka Marića?
Naravno, ne zato što se on zove Zdravko a preziva Marić, niti zato što je loše obavljao svoj posao, nego iz razloga ŠTO PREDSTAVLJA NAJJAČU KARIKU U SADAŠNJOJ VADI. Rulja, predvođena svojim liderima – hazarderima i destruktivcima, naciljala je najjaču kariku ne bi li srušila Vladu, jer Plenković je (tko god što o njemu mislio) isuviše jaka politička figura da bi se moglo ‘kidisati’ na njega.
Rulja koju sam spomenuo (od 1990. godine do danas), ima samo jedan cilj: DESTRUKCIJU SVAKE VLASTI U KOJOJ ONI NE VODE GLAVNU RIJEČ, i to je proces koji je evidentan kroz svih ovih 27 godina postojanja Republike Hrvatske. Onoga trena kad rulja zasjedne na vlast, odjednom postaje sve bajno i krasno, postajemo „prosperitetno društvo“ u svakom pogledu, nema nacizma, fašizma, ksenofobije, kršenja manjinskih prava, a ljudska prava i slobode dobivaju takav uzlet da je to nešto neviđeno – kao u Grimmovim bajkama. Ali, kad dođe do smjene vlasti i na pozicije zasjednu oni drugi („talibani“, „ustaše“, „ognjištari“, „filonacisti“, „fašisti“), e, od tog trena nadalje, nema „nacističkije“, „fašističkije“, „ksenofobičnije“ i „rasističkije“ zemlje od Hrvatske.
Samo priglupi, jako ograničeni, politički nepismeni ili neobaviješteni to do sada nisu shvatili.
DESTRUKCIJA svake vlasti koja nije njihova, TO JE IDEOLOGIJA, SADRŽAJ, KONCEPCIJA I CILJ POLITIČKE RULJE S KOJOM IMAMO POSLA, ONE RULJE KOJA SE NIKAD NIJE POMIRILA S POSTOJANJEM SAMOSTALNE HRVATSKE I S ISTINSKOM DEMOKRACIJOM (koju na sva usta zagovaraju, smatrajući svojim prirodnim pravom da imaju monopol i na istinu i na demokraciju).
Ne mogu otrpjeti a ne likovati nad tim (LIKUJEM, STVARNO LIKUJEM!) ŠTO JE RULJA SEBI ZABILA AUTOGOL i pri tomu me uopće ne zanima kako će tu moju gestu doživjeti bilo tko i što će o meni misliti.
Za moje likovanje postoji više razloga: prije svega to što SAM UVIJEK PROTIV LOGIKE RULJE – u svakoj prigodi i od kad za sebe znam, drugo, jer ne trpim nepravdu komu god se činila i tko god je činio i treće (i možda najvažnije), ZATO ŠTO MISLIM DA JE TO JAKO, JAKO VAŽNO sa stanovišta budućih političkih odnosa i stabilnosti političkog (a time i društvenog) života u ovoj zemlji.
Tko god ima minimum poštenja i ljudske savjesti, morao je vidjeti i čuti, kolika je lavina prljavštine potekla, koliko objeda, kleveta, laži, najprizemnijih optužbi i pamfleta koji su bili ispod svake ljudske razine (a da ne govorimo o razini javne komunikacije) je upućeno na račun jednog jedinog čovjeka: ministra u vladi Republike Hrvatske, dr. sc. Zdravka Marića.
I NITKO, AMA BAŠ NITKO, ČAK NITI IZ REDOVA „POŠTENJAČINA“ IZ MOSTA (koji sebi uzimaju za pravo svima nama docirati o poštenju, moralu, etici), NIJE USTAO U OBRANU, NE ZDRAVKA MARIĆA, NEGO ELEMENTARNOG LJUDSKOG DOSTOJANSTVA!?
Ne, farizeji iz MOST-a, poslušno su slijedili i podržavali „Kajfu“ do samoga kraja, a njihov čelnik koji je zauzimao mjesto „Pilata“, čak niti s čelne saborske pozicije, ni u jednom trenutku nije rekao riječ O POTREBI ZAŠTITE LJUDSKOG DOSTOJANSTVA I DIGNITETA SVAKE OSOBE, PA I OKLEVETANOG I OPTUŽENOG ZDRAVKA MARIĆA.
Ne. Farizeji iz MOST-a priključili su se rulji i bili među prvima koji su „tražili glavu“. „Kajfa“ (u liku Davora Bernardića) osmislio je i tehnički pripremio „egzekuciju“, rulja je bila narajcana i medijski napumpana danima prije, poslušnici iz „svećeničkih redova“ (u liku saborskih zastupnika oporbe) navukli su toge i čitali unaprijed sročene presude, a „Pilat“ (Božo Petrov) nije smogao toliko snage i ljudskog poštenja da (poslije maratonske sjednice Sabora, kad su maske spale i postalo očito da na ministru Zdravku Mariću nema nikakve krivnje), opere ruke i napusti rulju. Čak što više, „Pilat“ se kao slijepac držao saborske stolice kroz sve to vrijeme, plašeći se da bi se žrtva mogla izvući ako sve nije pod njegovim budnim okom.
No, dogodilo se ono što rulja, „Kajfa“ i velika većina „svećenika“ nisu mogli ni sanjati. U „svećeničkom redu“ samoga „Kajfe“ kod ponekih su se javile moralne dvojbe – što je „presudu“ i „egzekuciju“ dovodilo u pitanje. I „Kajfa“ povlači očajnički potez: javno prijeti svakomu iz vlastitog „svećeničkog reda“ izopćenjem, ako se ne pridruži osudi.
A ŠTO JE DOVELO DO TOGA DA SU SE (u „Kajfinom“ okruženju ) JAVILE DVOJBE?
SABORSKA RASPRAVA – ODNOSNO, ČINJENICA DA JE NA VIDJELO IZAŠLA PROSTA ISTINA: DA MINISTAR NIJE KRIV I DA NEMA NIKAKVOGA UTEMELJENJA U SVIM DO TADA KONSTRUIRANIM OPTUŽBAMA! I kod pojedinih „svećenika“ iz „Kajfinog“ okruženja proradila je savjest, taj osjećaj za pravdu, svijest o tomu da na čovjeku kojemu se „sudi“ nema krivnje!
Eto, draga publiko, to je razlog da likujem! LIKUJEM, JER RULJA NIJE USPJELA U SVOME NAUMU!
Likujem, jer se pokazalo da i u najtvrđim srcima postoji zrnce osjećaja za pravdu, u najtvrđim glavama odmaka od ograničenog partijskog šablona i barem trunka savjesti i zdravog razuma.
Jeste li gledali sjednicu Sabora na kojoj se „sudilo“ ministru Mariću?
Jeste li vidjeli koliko je među pripadnicima rulje bilo agresije, primitivizma, nekulture, mržnje, osionosti, beskrupuloznosti, laži, mimikrije, surovosti, makijavelističkog nastojanja „osude“ po svaku cijenu!?
Jeste li vidjeli to?
A jeste vidjeli na drugoj strani, tu odmjerenost, smirenost, kulturu ponašanja i dijaloga i nadasve tu razinu KOMPETENCIJE koju je izražavao nepravedno optuženi i oklevetani ministar? Jeste li primijetili s koliko uvažavanja i respekta se odnosio prema svima, prema svakom zastupniku, koliko god ga isti vrijeđao ili ne bio u pravu? Na laži i objede odgovarao je smireno, staloženo, argumentirano. Ubitačno argumentirano! UBITAČNO!
Mirne duše, kažem: MOJ NAKLON DO PODA, MINISTRE ZDRAVKO MARIĆU!
Čestitam Vam na ustrajnosti, hrabrosti, riješenosti da se operete od kleveta i blata koje je od strane rulje bacano na Vas lopatama!
Čestitam i na tomu što ste imali živca i strpljenja odgovarati na pitanja i onima koji jedva da znaju tablicu množenja a uzimaju sebi za pravo mudrovati o financijama jedne zemlje, koncerna ili čak makroekonomskim procesima na globalnom planu (Pernar, Grmoja, Maras, Glavašević…)
Da bi se raspravljalo o sektoru financija jedne zemlje, nije dovoljno biti glasan, politički „napaljen“ i pripadati povlaštenoj kasti saborskih zastupnika, trebalo bi ponešto i znati o financijama.
Zato, ministre, moje čestitke još jednom! Rulji ste pokazali gdje joj je mjesto!
Dobro je to i za političku kulturu ovog napaćenog naroda.
Konačno se pokazalo, da rulja, kako god bila organizirana, nije uvijek i u svakoj prilici u stanju provesti svoju namjeru linča. A to je jako važno. Moramo se jednom početi navikavati na to da u politici i javnoj komunikaciji treba vladati snaga argumenta, a ne argument sile.
Nadajmo se da je ovo kraj logike rulje u našem političkom životu.
Nadajmo se…
Zlatko Pinter/Hrvatsko nebo
