Zdravko Tomac reagirao zbog zabranjenog teksta u Katoličkom tjedniku
Profesor dr. Zdravko Tomac, ugledni hrvatski politolog, bivši političar, a uskoro izgleda i bivši kolumnist “Katoličkog tjednika”, napisao je kolumnu koja se tiče prava Hrvata u BiH, a koju je Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika odbio objaviti citirajući Slavu Kukića! Profesor Tomac reagirao je proširenim tekstom kojeg objavljujemo u cijelosti.
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac:
OPET SE AKTIVIRA PETA HRVATSKA KOLONA
Već godinama pišem, kao i mnogi drugi, o nepodnošljivom teroru koji trpe Hrvati u Bosni i Hercegovini. Taj teror nije samo posljedica antihrvatskog djelovanja Međunarodne zajednice i Bošnjaka nego, ono što je najstrašnije, i jednog dijela hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Taj teror se nastavlja i nema nikakvog izgleda da prestane.
Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio izborni zakon neustavnim te tražio da se promijeni izborni zakon iz 2001., koji je omogućavao bošnjačkom narodu da umjesto Hrvata izaberu određeni broj predstavnika hrvatskog naroda u Dom naroda te da umjesto hrvatskog naroda izaberu lažnog hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Taj izborni zakon onemogućava već niz godina da Hrvati kao većinski narod u Mostaru, u skladu sa svim demokratskim pravilima, izaberu većinu u Gradsko vijeće. Već dva puta su faktično Bošnjaci izabrali Željka Komšića umjesto Hrvata kao člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Izabrali su i više “lažnih” Hrvata, koji su provodili volju bošnjačkog naroda a ne hrvatskog, te su oduzeli Hrvatima i pravo na jednakopravnost u Domu naroda. Da ne govorim o blokadi Mostara gdje se ne dozvoljava da Hrvati imaju većinu iako u svim drugim gradovima onaj narod koji ima većinu neometano može realizirati tu većinu.
Ponavljanja
Da podsjetim da je došlo do pobune hrvatskog naroda i formiranja hrvatske samouprave koja je još većim terorom ugušena, a hrvatski političari smijenjeni i kažnjeni.
Od te 2001. prošlo je mnogo godina, a sada se sve ponavlja. Bošnjaci u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji imaju većinu, zabranili su bilo kakav razgovor o promjenama izbornog zakona kojima bi se osigurala ravnopravnost hrvatskog naroda.
Hrvati su u nemogućem položaju. Izgubili su i ono prava što su imali Daytonskim mirovnim sporazumom, koji je faktično promijenjen i bez formalnih promjena. Mislim da je sadašnje stanje neodrživo, ali da to stanje ne mogu riješiti samo Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Ovaj problem mora riješiti cijeli hrvatski narod, ne samo hrvatska država, nego i Hrvati iz cijelog svijeta.
Ovaj problem se ne može riješiti bez radikalnih rješenja. Očito je da Bošnjaci ne misle bilo što mijenjati, da će mijenjati samo ako budu morali, ako budu prisiljeni na to. Zato ih treba na to prisiliti protumjerama, uključujući i zatvaranje hrvatske granice dok ne prestanu terorizirati hrvatski narod i oduzimati im ustavna i ljudska prava.
S obzirom da je riječ o biti ili ne biti hrvatskog naroda, ali ne samo u Bosni i Hercegovini, mora se djelovati. Da bi se moglo djelovati, mora se dati ispravna dijagnoza gdje su uzroci sadašnjeg katastrofalnog stanja i kako ga mijenjati.
Hrvatska peta kolona
Uvod u katastrofu počeo je nakon smrti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, promjenom vlasti u Hrvatskoj, dolaskom na vlast Stjepana Mesića za predsjednika države i Ivice Račana za predsjednika Vlade u šesteročlanoj koaliciji. Tada je nova vlast u Hrvatskoj prihvatila davati Haaškom sudu sve transkripte i dokumente kako bi mogao tužiti suprotno svom statutu hrvatsku državu.
Stjepan Mesić organizirao je u svom uredu posebnu grupu koja je pronalazila posebne dokumente i izjave koje bi izvučene iz konteksta mogle biti sporne i slala ih u Haaški sud da bi potkrijepila monstruozne optužnice koje su optuživale Hrvatsku i njeno državno i vojno vodstvo na čelu s Franjom Tuđmanom za provođenje udruženog zločinačkog pothvata, istjerivanje Srba i agresiju na Bosnu i Hercegovinu radi pripajanja dijela BiH Hrvatskoj i stvaranja velike Hrvatske.
Na sudu u Haagu svjedočio je Stjepan Mesić, prije nego što je postao predsjednik države, i njegovo svjedočenje bilo je temelj svih monstruoznih i lažnih optužnica i protiv Gotovine i Markača, Praljka, Piljića i drugih u Bosni i Hercegovini.
Mesiću je najviše pomagala Vesna Pusić koja je javno tvrdila da je Hrvatska agresor na BiH. Tu politiku provodio je kasnije predsjednik Republike Ivo Josipović, koji je u Sarajevu rekao da je za sve zlo koje se događalo u BiH kriva Tuđmanova politika 1990-ih godina. To je bila toliko šokantna i antihrvatska izjava da je i tadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić rekao da to nije baš tako, odnosno da bi bez hrvatske politike i pomoći Hrvatske bilo još mnogo gore nego što je bilo.
Danas, kada se ne zna kakva će biti konačna presuda Haaškog suda, hoće li ostati dio presude o udruženom zločinačkom pothvatu i agresiji na BiH, mora se u Hrvatskoj otvoriti rasprava u Hrvatskom saboru gdje bi se morali utvrditi stavovi Hrvatske i osuditi hrvatska peta kolona koja je djelovala i u samom državnom vrhu i nanijela neprocjenjive štete hrvatskim nacionalnim interesima. Treba podsjetiti i na politiku Ive Josipovića i Vesne Pusić, koji su cijelo vrijeme pomagali velikosrpsku strategiju kako bi se osvajački agresivni rat protiv Hrvatske pretvorio u međunacionalni sukob i građanski rat s podijeljenom krivnjom i odgovornošću.
Treba i podsjetiti da se od 2011. srpska politika u Beogradu i Banjoj Luci vraća u potpunosti na Miloševićevu politiku i da se obnavlja nova verbalna agresija na Hrvatsku, hrvatski Domovinski rat i na Hrvate u BiH. Današnja politika državnog vodstva Srbije i Republike Srpske ni po čemu se ne razlikuje od agresivne velikosrpske politike za vrijeme Slobodana Miloševića, samo se možda vodi, za sada, drugim sredstvima.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
