Kroše koji je biskup Košić opalio po obrazu Andreja Plenkovića najžešći je udarac koji je premijer do sada primio i on neće ostati bez posljedica. Biskup Košić, koliko god bio nekonvencionalan, u pravilu govori ono što narod misli, a kada god nije odmjeren, za to postoji more razloga.

Nema dvojbe da će sada pozlata s Plenkovićevog političkog djela početi otpadati, jer je biskup probio led: Plenković uništava vjerodostojnost najvažnije hrvatske političke stranke, njegova politika nije demokršćanska, koalira s bivšim političkim neprijateljima svodeći te relacije na političku prostituciju, posredno ignorira život i neke od osnovnih katoličkih kauza glede početka života, a okružuje se s onima koji propagiraju gay kulturu. I ‘last but not least’, biskup poentira u onome što kompletan HDZ zamjera Plenkoviću, ali kukavički šuti: odnos prema Hasanbegoviću i Bruni Esih. Dakle, biskup nije rekao ništa novoga što se do sada nije barem mrmljalo u bradu, ali je važnost i veličina tog krošea što ih je izgovorio jedan iznimno cijenjeni biskup i što ih je izgovorio kada, kako čujemo, kreće i deložacija sa stranačkih funkcija Davora Ive Stiera.

No, odričući se Hasanbegovića kojem nije ponudio čak ni mjesto u povjerenstvu za suočavanje sa prošlošću, ignorirajući Brunu Esih u zakonu o arhivima ali i šire, izbacujući Mostovce iz Vlade, a u ekspresnom roku i sve njihove ljude iz svih pora vlasti te sada šikanirajući Stiera, premijer Plenković se zapravo oštro distancirao od kompletne desno-centrističke varijante HDZ-a uključujući i distancu od demokršćanstva, a to bez posljedica neće moći proći. U tom smislu biskupova „kletva“ je prvi ceh tih posljedica. Jer, uzmemo li u obzir što je sadržajno HDZ, uzevši u obzir kako je postavljen Tuđmanov HDZ, uzevši u obzir kompletno nasljeđe te stranke u ovih četvrt stoljeća i sve poteze koje je Plenković povukao u ovih par mjeseci, u naravi se ovdje uistinu radi o svojevrsnom ideološkom unutarstranačkom političkom (neću reći državnom!) udaru! I o tome zapravo biskup Košić govori.

Dobro sakrivajući bijes, ali vidljivo nezadovoljan, hrvatski premijer je komentirajući odlazak njegovog prvog suradnika, odlazak njegove desne ruke, odlazak njegovog starog prijatelja, odlazak čovjeka koji mu je davao silan alibi kod desnog dijela publike, Davora Ive Stiera, izgovorio nekoliko teza koje su listom pogrešne, a on, vidjelo se to po onom ubitačno arogantnom pogledu u kojem vidite da nema mrvice dileme, uopće ne razumije koliko je duboko pogrešno što je izgovorio. Upravo je to primijetio i biskup Košić.

Najprije, govoreći o koaliranju s HNS-om, Plenković nam je dao niz primjera suradnje u Europskom parlamentu premda je već Višnja Strešina u zadnjoj nepogrešivo preciznoj kolumni pojasnila da koaliranja u Europskom parlamentu i koaliranju u nacionalnim parlamentima jedno s drugim nemaju veze. Osim toga, svaka usporedba sa zemljama koje iza sebe imaju stotine godina parlamentarizma i hrvatske države je oprostite – neukusna. Da, Njemačka sada ima crveno-crnu koaliciju, ali nakon stotina godina parlamentarizma, isto vrijedi i za druge nacije koje su napravile taj iskorak. Hrvatska pak, koja je jučer okusila demokraciju i ima krvave ideološke rovove, posve je neprilična za bilo kakvu usporedbu. Ali uvjeren da je on naš Mojsije, premijer Plenković će još reći i to da ako je koalicija s nekim na drugom ideološkom polu-tabu, on je ovdje da razbije tabue. To je sukus prve krive premise o kojoj posredno govori i biskup. To da je Hrvatska na referendumu velikom većinom glasovala za tradicionalnu definiciju braka, da novi potpredsjednik Vlade odlazi na gay parade, a da je zapravo protjeran ministar koji javno baštini demokršćanska uvjerenja, nije tabu, nego ignoriranje Hrvatske onakva kakva jest! Osim toga, Hrvatska jest puna tabua, ali se oni ne ruše dekretima, niti time što netko misli da je to zgodno, niti time što će s nama usporediti poneku europsku praksa koja mu odgovara pa je pokušati ovdje instalirati, jer je to neusporedivo.

Činjenica da Plenković želi rušiti, od svih mogućih hrvatskih uvjerenja i preduvjerenja, baš ovo, sugerira nešto drugo: on osobno sklon je tom svjetonazoru HNS-a, on osobno ima potrebu razbiti od svih baš taj tabu, on osobno ništa ne zamjera Vesni Pusić u dugih 20 godina vrijeđanja HDZ-a, njemu osobno ništa ne znači kada se Čačić grohotom smije dok Tuđman usred rata probija tunel Sveti Rok i ismijava Tuđmana da će to biti sjajno mjesto uzgajanje šampinjona. Njemu, Andreju Plenkoviću, ništa ne znači Pusićkina kletva da je HDZ bio agresor na BIH. A ove relacije ne pamti samo biskup, te relacije pamti narod i biskup je ovdje uistinu tek glasnogovornik onih koji pamte. Koalicija s takvim HNS-om nije rušenje tabua, kako sam sebi tepa Andrej Plenković, nego ideološki stranački udar i to je u srcu biskupovih prigovora. Ako je HDZ stranka desnog centra i to demokršćanskog usmjerenja onda je kurikularna reforma kakvu je složio Jokić, a koju misli nastaviti nova ministrica znanosti, izravno protivna politici stranke desnog centra i demokršćanskog uvjerenja i tu činjenicu biskup stavlja pod nos premijeru.

Nametanje takvog kurikularnog odgoja nije rušenje tabua, nego ideološki prevrat koji neće imati potpore niti vjernika niti Crkve i biskup koristi najteže moguće kvalifikacije ne bi li dozvao pameti premijera. Ako HDZ-ova publika očajnički traži lustraciju, a HNS u prvom dahu nudi na mjesto ministra pravosuđa suca Ranka Marijana koji u svojoj karijeri nije sudio samo Paragi nego i u nekim drugim slučajevima verbalnog delikta, onda suradnja sa strankom koja iz rukava izvuče takav kadar za ministra pravosuđa i HDZ ga ne odbija iz tih razloga, nego jer HNS donosi u miraz samo pet mandata, a ne devet kako je u birtiji obećano, onda takav HDZ ne ruši nikakve tabue nego diže tlak vlastitim članovima i biračima. O, da, u Hrvatskoj ima tabua koje treba rušiti i ako je Plenković rušitelj tabua, za njega u Hrvatskoj ima jako puno posla! Ako je tabu po definiciji zabranjeni pojam o kojem nije dozvoljena rasprava niti postupanje suprotno od takvog stajališta, što bi bio prijevod te riječi, Plenković ako ima volje, ima jako puno posla.

Tabu je primjerice da su Hrvati krivi za rat s muslimanima. Hrvati tu nisu bez grijeha, ali nisu ekskluzivni krivci kako se sada kleše povijest. Srušimo taj tabu. U cijeloj Europskoj uniji nema primjera da manjine imaju osam mjesta u parlamentu, a o tome se uporno šuti, zaorimo i ovdje, srušimo i taj tabu o kojem se uporno šuti. Ante Pavelić je prodao Dalmaciju, Istru i Kvarner, baš kao i Međimurje, ali Josip Broz je donirao Boku Kotorsku i Banat i Srijem i o tome se tabuistički niti danas ne smije govoriti. Hrvatski Srbi su u Jugoslaviji vladali Hrvatskom, to mi je još stari Ante Ciliga kao definiciju komunističke Hrvatske rekao, kad smo radili knjigu razgovora, a do danas ta povjesnica nije rasvijetljena i o njoj se de facto ne smije govoriti. Otvorimo i taj tabu. More je dakle tabua koje valja raskopati ako se želi pomoći ovoj zemlji, ali suradnja HDZ-a i HNS-a nije tabu nego potpuno neprirodna kombinacija koja će dovesti do kraha HNS-a i teško oštetiti HDZ-u prateći ga kao kletvu od danas pa dok ga god bude.

Andrej Plenković je nadalje rekao da događaji koji se zbivaju razotkrivaju puno toga, pa da valja uočiti da su Bruna Esih i Hasanbegović došli u parlament na listi HDZ-a, a da su sada glasovali kao i SDP protiv nove Vlade, te da valja uočiti taj detalj i to razotkrivanje. No, bi li bilo što tako dobro razotkrilo novu HDZ-ovu paradigmu od činjenice da je jedan Saucha glavna nosiva greda parlamentarne legalnosti ove Vlade? Nitko drugi negoli Saucha! Dakle, Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović javno su rekli da nikada neće dignuti ruku za koaliciju HDZ-HNS i kad su to napravili, nisu napravili ništa drugo negoli se držali svojih riječi koje su javno obećali javnosti. Dakle, tu nema nikakvog razotkrivanja. Ali ima dvoličnosti. Dakle, čak i da je istina što govori Plenković, on danas sjedi u Vladi s ljudima koji su doista potpisali odluku da nikada neće koalirati s HDZ-om i između ostaloga i s tim potpisom su na zajedničkoj listi sa SDP-om ušli u Sabor.

I njega dakle ne smeta ta otvorena, ta najbezočnija dvoličnost, nego pokušava naći nemoral tamo gdje ga nema. Govoreći o koaliciji s HNS-om, Plenković se pozvao i na Tuđmana što je osobiti falsifikat. Usuđujem se reći da o tim relacijama znam više od premijera jer sam uživo gledao tu povijest razgovarajući s najvećim brojem aktera te priče. Čak i kad je umirao i kad su mu objašnjavali da je u krizi u kojoj se tada nalazila Hrvatska, kao jedini izlaz nudili koaliciju sa SDP-om, rekao je da to ne dolazi u obzir i da bi to uništilo HDZ! Imam povijesnog svjedoka ove konverzacije. Koalirati s HNS-om koji se u međuvremenu pretvorio u ideološki radikalnu ljevicu, HNS koji se od narodnjaka preustrojio u liberale što je zaokret od 360 stupnjeva, i reći da je ta politika na tragu Tuđmanove politike neistina je prvog reda. Zato biskup govori o potopu vjerodostojnosti kada se koalira s HNS-om!

Najgore je od svega da s ovim i sličnim tezama koje su miljama daleko od dosadašnjeg HDZ-a, (zato je fantastična šutnja HDZ-ove vrhuške!), Plenković zaokružuje misao time što nam obećava transformaciju hrvatskog društva. Takva transformacija u kojoj primjerice ured za istraživanje žrtava komunizma uopće ne radi, takva transformacija u kojoj se cijelu godinu dana nije promijenio niti jedan veleposlanik od mora onih koje su namjestili Milanović i Josipović, takva transformacija u kojoj najveći dio direktora javnih poduzeća nije taknut, a čelnica Vijeća za elektroničke medije do jučer je bila Mirjana Rakić, transformacija u kojoj je HDZ ostao bez Hasanbegovića i Brune Esih, u kojoj je Plenkovića napustio Davor Ivo Stier, stranački teren je, premda namiren funkcijama, ideološki posramljen što mora braniti nebranjivo, i to sve skupa nije i ne može biti transformacija koju stranka i država treba, nego stranački ideološki udar koji ne može završiti drugačije negoli ideološkim krahom.

Jer zbaciti Most tobože zato jer je bio protiv Marića, a uzeti HNS koji je na istu temu tražio pad Vlade nije transformacija nego revolucija. Sve je to kristalno jasno vidio i biskup Košić i s pravom je uvjeren, kako bi Stepinčevim rječnikom rečeno, bio prava ništarija da ne prepoznaje bilo svojih vjernika i šuti o svemu što se događa. Miklenićev pak „Glas koncila“ u svom komentaru pokušava umiriti strasti, ali se ne odriče kapitalnih stavova koje je na ovu temu izrekao biskup Košić što sugerira da je prijesna laž histerija koju u prvom redu širi Jutarnji list, kako će uslijediti reakcija i Kaptola i Vatikana. Ono na što bi trebala uslijediti reakcija ove polemike na razini biskup Košić-premijer Plenković, jest teza Drage Pilsela koji u svom komentaru Košićeve objave sugerira da se tu radi o „promoviranju morala fašista“!

Tihomir Dujmović/direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save