Kakvu Crkvu želim danas?
Iako bi lakše bilo pisati o tome kakvu Crkvu ne želim, prijeko potrebno je podsjetiti se na sve ono što Crkva jest, što je bila i što može biti, jer mi se čini da je jedino što netko o Crkvi zna ono loše. Ponekad to znači da se radi o potpunom neznanju jer neki od prigovora uopće nisu utemeljeni na stvarnim činjenicama. To ne sprječava takve da na tome izgrade vlastiti stav i započnu besmislenu polemiku.
Pjesnik lijepo napisa: ”Visoka je, ne možeš iznad nje. Duboka je, ne možeš ispod nje.
Široka je, ne možeš oko nje. Ta divna Crkva”! Pritom ne misleći na visinu njezina zvonika, niti na dubinu ukopanih temelja ili na broj pokrajnjih lađa, katova samostana, parkirnih mjesta, nego na to da je toliko visoka da je niti vrata paklena neće nadvladati jer je izgrađena na hridi koja seže u daleku prošlost gdje se napaja na Nauku koji je jednako toliko dubok, istinit, svet i slavan. Tim putem istine i života, krenulo je mnoštvo koje se danas ne može zaobići ili ušutkati pa čak ni pod cijenu života. Širina duše, srca, vjere i dobrih djela znanih i neznanih svetaca i mučenika, ne može se izmjeriti.
”… strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom ”(Dj 2, 7).
Želim Crkvu zajednicu klerika i laika koji se razumiju, poznaju, surađuju, pomažu i cijene. Jedno srce i jedna duša. Ne samo u volontiranju nego i u pravednoj plaći. Kako iznutra tako i prema vani. Želim da bude razumljiva svima. Poligloti su svakako dobrodošli, no od toga je puno važnije razumijevanje govora i znakova vremena. Ljudi vape za suosjećanjem i žele pripadati Crkvi koja će im to ponuditi. Isusu su bili prioritet upravo takvi ljudi, iako mnogi u tome nisu vidjeli smisla i koristi. Nije lako razumjeti druge, ali ako i mucamo poput Mojsija, uvijek se negdje krije Aron koji čeka da mu prepustite ulogu koju mu je Bog namijenio.
”Što stojite i gledate u nebo?!” (I. Golub).
Želim Crkvu koja gleda u nebo, prema budućnosti i vječnosti te svaki put kada traži blagoslov i snagu Duha Svetoga. No, perspektiva neba ovisi o mjestu gdje stojimo na zemlji, zato treba spustiti pogled na zemlju da bi vidjeli ono što nam je nekada ”ravno pred nosom”. Želim Crkvu koja će poput apostola istrčati na ulice te prepoznati i ulagati u sav potencijal, malih i velikih, mladih i starih koji je okružuje.
Takva Crkva neka se očituje kroz siromaštvo, svjedočenje, naviještanje, čvrste stavove, dostojanstvene sakramente i veličanstvenu liturgiju. Neka svaki dan bude ”dan otvorenih vrata” da se vide i upoznaju svi oni divni odgajatelji, bogoslovi, svećenici, redovnici, redovnice… Možda onda prestanemo generalizirati na temelju samo onih pet, šest klerika koje smo u životu upoznali.
Želim Crkvu koja se moli i ljubi ”neprijatelje”, čijem se govoru može vjerovati, jer je mudar, poučan, životan, konkretan, lišen patetike i floskula, razumljiv i čvrsto utemeljen. Baš poput govora sv. Pavla! Tako se vodi tiha revolucija koja donosi više ploda nego ”kršćanstvo očnjacima”.
”Ištite i dat će vam se…kucajte i otvorit će vam se” (Lk 11,9).
Želim Crkvu koja okuplja, inspirira i potiče, čiji prvi redovi nisu rezervirani za političare, a nove orgulje samo za privilegirane svirače. Crkvu koja se bori protiv grijeha struktura unutar i izvan nje same te ne dopušta da bude pijun ikakve politike, nego sluga Istine i istinskih vrijednosti, hrabro iznoseći ”mišljenje Evanđelja”. Neka su joj prostorije ispunjene pjesmom, smijehom, molitvenom i radnom tišinom jer je ona kuća crkvene obitelji. Neka tako pokazuje da nije ona velika nego je velika dobrota Oca nebeskog ! Na koncu, u ovom najkrvavijem stoljeću, progona i mučenika, jednostavno želim živu Crkvu.
”U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi,
neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao… Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime,
i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima— i ja u njima.«
Riječ Gospodnja.” ( Iv 17, 20 – 21.25 – 26)
PIŠE IVA IVKOVIĆ IVANIŠEVIĆ/MISIJA
