Ne, za vrijeđanje javnih dužnosnika se ne smije izricati zatvorska kazna!

Puno je licemjerja oko uhićenja bezobraznih i glupih mladaca koji su izvrijeđali političarku Janicu Kostelić, a ne sportašicu Janicu Kostelić, da ne bude zabune.

Da ne bude zabune, sačekuša koju su balavci, Torcida, organizirali Janici je ispod svake kritike, to jest huliganizam. I posve se slažem s HHO-om, koji u svom priopćenju kaže da je “ponašanje skupine muškaraca koja je na Braču dočekala i vrijeđala Janicu Kostelić, državnu tajnicu za sport, sramotno i neprihvatljivo u civiliziranom društvu.”

No isto tako, u civiliziranom i demokratskom društvu je neprihvatljivo slati ljude u zatvor zbog nečeg što su izgovorili, ma kako nekom bilo uvredljivo. Kad bismo prihvatili takvu filozofiju, ja osobno bih zbog vrijeđanja političara trebao služiti tri uzastopne doživotne, kao i većina novinara. U današnjem svijetu zabranjeno je ismijavati, kamoli vrijeđati, sve ono što se u vicevima ismijavalo ne tako davno – Škote, crnce, homoseksualce, plavuše, Engleze, Nijemce, Bosance, vrijeđati je donekle dozvoljeno samo još policiju, bijele ljude, vjernike ali samo katolike (nipošto muslimane!), žene samo pod uvjetom da nisu femistice. Ostali su nam samo – političari, ma kako vrijeđanje istih bilo bespredmetno.

Realan je i Janičin otac: ” Budući da je ona cijelo vrijeme bila u automobilu, glavno je da nije došlo do fizičkog kontakta, a s druge strane i dobro jer nitko s njom ne bi dobro prošao. Jesam li zgrožen? Čujte, na mnoge stvari smo uvijek bili spremni kao u ratu. Situacija je takva kakva jest i nema mjesta za zgražanje”, rekao je Ante Kostelić. Upravo to. Janica je danas javni dužnosnik, i kao takva mora biti spremna na vrijeđanje. Ne samo političari, nego i novinari su često metama uvreda – tjah, kad bih se obazirao na sve što mi čitatelji upute u komentarima ispod teksta i preko facebooka, valjda bi se i tu našlo uvreda i prijetnji za par doživotnih. Da ne govorim da bi onda po istom kriteriju trebalo pohapsiti i sve koji na stadionima vrijeđaju Mamića, ili bilo koga, i potrpati ih u zatvore (jer zakoni su zakoni, moraju biti isti za sve, i pravda je slijepa: nebitno je što mislite o Janici a što o Mamiću.)

Isto tako, bio bih licemjer poput Sarnavke i SDP-a, kad bih tražio da se takve stvari kažnjavaju zatvorom. Koliko bi zatvora trebali služiti novinari Ferala zbog svega upućenog svima od Franje Tuđmana do Gotovine? Ili Frljić, zbog grubih uvreda na račun svega i svakog? Ipak, nedavno, kad se radilo o njemu, ustao sam u obranu Frljićevog prava da u svojim predstavama vrijeđa kog hoće – a one jesu školski primjer onog što ljevica voli zvati “govorom mržnje”, jer su uperene protiv vjerske i etničke skupine, ne protiv pojedinca kao u slučaju Janice Kostelić. Naravno, ne za naše novce, novce hrvatskih poreznih obveznika, nego za novce onog tko mu je to spreman iz svog privatnog džepa platiti, jer sve drugo je opasni kretenizam i mentalni poremećaj na granici samoranjavanja. Zašto? Jer mi ne smijemo Frljiću zabranjivati da iznosi svoje gadarije jer to nas vrijeđa. Obilježje svake diktature i svakog antidemokratskog režima je ograničavanje slobode govora. Najvažnije obilježje svakog slobodnog društva je sloboda govora, pogotovo onog govora koji nekog vrijeđa ili kojeg netko ne želi čuti. Jer, nemoguće je reći bilo što ozbiljno o bilo čemu da nekog ne uvrijedite, i nemoguće je pronaći činjenicu koju bi svi željeli čuti (zapravo, većinu ljudi većina činjenica jednostavno vrijeđa).

Naravno, kod onog što je dobacivano Janici nije sporno da se radi o uvredi, ne o činjenicama: problem je međutim općenito gdje povući granicu. Jesu li trebali biti uhićeni oni koji su nešto slično dobacivali i zviždali Zoranu Milanoviću na proslavi obljetnice Oluje u Kninu 2013.? Nakon tog je događaja u policijsku postrojbu zbog remećenja javnog reda i mira dovedena jedna osoba, a Vlada se kasnije oglasila priopćenjem u kojem su rekli da nema smisla procesuirati osobe koje su reagirale na govor Zorana Milanovića. S tim se slažem. Ne slažem se da danas o tome govore isti koji su donijeli zakon po kom je to krivično djelo.

Naime, licemjerje SDP-a se očitava u tome što su upravo oni donijeli zakon po kom je uvreda upućena javnom dužnosniku kažnjiva zatvorom. Isto tako, Sarnavka je priličan licemjer kad uspoređuje slučajeve Mirjane Rakić i Janice Kostelić. I ne samo zato što prema Mirjani Rakić nitko nije nastupio takvim uvredama, već se prosvjedovalo protiv toga da ona kao bivši visoki dužnosnik partije obavlja dužnost koju obavlja, jer bi u svim drugim post-komunističkim zemljama od Njemačke i Češke do Rumunjske i Rusije potpala pod zakon o lustraciji, kojim je bivšim visokom partijskim dužnosnicima zabranjeno obnašati određene javne dužnosti, naročito u medijima.

Naime, ista ta Sanja Sarnavka je rezolutno odbila stati u obranu jedne žene, postarije umirovljene liječnice Ružice Ćavar, koju je prebio i teško ozlijedio homoseksualni aktivist Neven Kovačić na Cvjetnom trgu, jer je zastupala svjetonazor koji njemu nije legao. Ona je tada, prema navodima medija, rekla kako se neće očitovati niti stati u zaštitu gospođe Ružice Ćavar riječima: “Nije ona nemoćna bakica, nego vrlo agilna žena koja neumorno radi. Ona je sve samo ne nemoćna starica”.

Nebitno je, jasno, radi li se o nemoćnoj starici ili bodi bilderu. Radi se o tome da je netko fizički napadnut: fizički napad na osobu, jasno, treba kažnjavati zatvorom. Treba li verbalni? Ne, jer se time otvara pandorina kutija cenzure, a usto se upravo navodi voda na mlin ljevičarskoj totalitarnoj filozofiji po kom jedino vlast ima pravo određivati tko što kome smije govoriti i što koga smije, a što koga ne smije vrijeđati. Globe i javno sramoćenje su za takve slučajeve puno primjereniji.

Dakle, slažem se s ocjenom kako HHO-a, tako i Vlade da su verbalni napadi i uvrede upućene državnoj tajnici Janici Kostelić “izraz nepoštivanja i prema njezinim športskim uspjesima, ali i njezinoj aktualnoj dužnosti, unatoč naporima koje čini u uspostavi pozitivnih trendova u hrvatskom športu”. Jednostavno se ne slažem s tim da za to treba ići u zatvor, kao što se ne slažem da za bilo što izgovoreno, ma kako bilo uvredljivo i “društveno neprihvatljivo”, itko treba ići u zatvor, ako se ne radi o vjerodostojnoj prijetnji ili izravnom pozivu na nečije ubojstvo ili na fizički napad na nekog. Sve ostalo jest, i treba biti, u domeni slobode govora. Od skandiranja na stadionima do pisane riječi u novinama.

No ta ista sloboda govora, jasno, treba važiti za svakog, počev od Marka Perkovića Thompsona (koji, usput, nikad nije nikog vrijeđao niti na nasilje pozivao, a što se pjesama iz rata tiče onda bi valjda trebalo zabraniti i “Po šumama i gorama”) na dalje. A što se Janice Kostelić tiče, koliko god ona meni bila simpatična, ona je sad – javna dužnosnica. Bavljenje politikom u bilo kom obliku (pa i novinskog komentiranja iste) podrazumijeva da ćete biti izloženi uvredama, što god uradili ili ne uradili. Možda ne nužno ovako grubim i vulgarnim koje spadaju u remećenje javnog reda i mira – ali svakako, bit ćete izloženi uvredama. Karikaturama, prosvjedima, kritikama, pa nerijetko i psovanju majke ustaške ili komunjarske, kako je kod nas već običaj. To je nešto što ide uz teritorij, odnosno posao. Na to se je jednostavno uvijek najpametnije ne obazirati previše. A u konačnici, ne treba zaboraviti, gušenje slobode govora i sanitizacija javnog diskursa je bitan dio politike svakog totalitarizma i masovnog pokreta, a zadnjih godina u tome prednjače lijevi liberali. I, najbitnije od svega, ne treba zaboraviti da je vlasnik jednog našeg portala poznatog po neodmjerenim uvredama na račun političara osuđen na par mjeseci guljenja krumpira – ne zbog toga, nego zbog pronevjere 6 milijuna kuna: od pravosuđa nikad nismo doznali je li vratio u državnu blagajnu ukradeni novac, što je bio preduvjet da ne ide u zatvor, kao niti je li odradio taj “dobrotvorni rad” ili što već. Ukratko, živimo u državi gdje se često za milijunske pljačke ne ide u zatvor, često se ni za fizičko nasilje ne ide u zatvor, pa je i s te strane kažnjavanje verbalnog nasilja nad nekim, naročito kad je taj netko državni dužnosnik, jednostavno neprimjereno.

Autor: Marcel Holjevac/dnenvo.hr

 

1 comment

  1. mislav benčević

    vrlo dobro posloženo stanje stvari, marcele, čestitam. odraz Vašega stava je politička nesvrstanost tj. neopredjeljenost (dobro, ako se izuzme most ili pojedinci koji ga čine!) pa onda bez veza ove ili one vrste, govorite tj. pišete iz mozga – analitički i informirani. nije zgorega dodati paradigmu hipokrizije (da budem u izričaju moderan i aktualan poput predsjednika vlade) koji se ogleda u slučaju tadašnjega mistra ranka ostojića koji u roku “odmah” uzima mjere, nabavlja materijal, kroji i šiva odjelo pa i oblači marka frackiškovića koji je potpuno neprimjereno, ali “samo” prosvjedovao a conto ulaska hrvatske u eu, a onda, nakon što je nad njim uporabljena sila (koliko je bilo zakonito i potrebito, nisam baš siguran) ušao s ministrom u prepisku u kojoj ovaj poražen i time uvrijeđen… ne zaboravimo, marka se staljinističkim metodama pokušalo proglasiti mentalnim bolesnikom i tako zadržati u nekoj ustanovi, daleko od očiju i ušiju javnosti!

Odgovori

Skip to content