Plenković-Obuljen i praksa ‘reizbora’ starih kadrova
U politici je raskorak između riječi i djela najčešće velik. Međutim, u Hrvatskoj je nakon Tuđmana prevelik. Nazovilijevi ponešto od svojih obećanja i ostvare, osobito ona koja nisu u hrvatskom interesu, nazovidesni rade nešto manju štetu, ali i ne pokušavaju popraviti štetu koju su zemlji nanijeli oni prije njih.
Najnoviji slučaj ponovnog izbora bivše ravnateljice Hine Branke Valentić na tu dužnost zorno svjedoči o tomu kako HDZ zapravo cementira kadrovska rješenja bivše vlasti. Većinu članova Upravnog vijeća odabrala je ministrica Nina Obuljen Koržinek, pa je tako u neku ruku i Branka Valentić njezin izbor.
Na portalu Narod.hr objavljen je članak Tko je Branka Valentić, ravnateljica Hine? U kojem se navodi kako je dotična (za koju se, evo, ispostavlja da je nedotična!) krivotvorila neke navode iz životopisa, prije svega one vezane uz prethodno radno iskustvo, ali i izostavila činjenicu da je jedno vrijeme bila dopisnik nekih beogradskih listova. Što nije nikakav grijeh samo po sebi, no nije baš preporuka za obavljanje dužnosti za koju se Branka Valentić natjecala. HDZ-ov portal Direktno.hr pokušao je plasiranjem vijesti o tomu kako je premijer Plenković navodno ljut na ministricu Obuljen zbog izbora Branke Valentić nekako umanjiti štetu po HDZ koju bi takav izbor mogao izazvati kod birača.
Međutim, nema šanse da je Nina Obuljen Koržinek radila na svoju ruku. Nju je Plenković postavio za ministricu protiv volje većine hadezeovaca, tako da se ona sigurno ne bi upustila u to da mu radi nešto iza leđa. Budući da je Branka Valentić iz kvote HSU-a u bivšoj nomenklaturi, postoji mogućnost da je ona zapravo Plenkovićev ustupak Silvanu Hrelji za podršku u najavljenom ”preslagivanju” u Saboru. Takvo bi objašnjenje biračko tijelo HDZ-a moglo progutati, no evidentno je da za HDZ-ova birača treba imati sve otporniji želudac.
Početkom svibnja izabran je Daniel Rafaelić za ravnatelja HAVC-a. Tim izborom zapravo je potvrđen Hribarov kurs. Barem što se tiče ideologije. Glede korupcije, vidjet ćemo. I taj izbor u konačnici ide na dušu ministrici Obuljen Koržinek. A ministrica pak, kako rekosmo, Andreju Plenkoviću. Znakovito je da je upravo Ministarstvo kulture bilo toliko važno upravljačima iz sjene, toliko važno da je to jedino ministarstvo na čelo kojega je premijer Andrej Plenković stavio osobu protiv koje je bilo i HDZ-ovo članstvo i birači.
Pridoda li se ovomu i činjenica da Plenković uopće ne dira veleposlanike koje je postavila Milanovićeva vlast, i to usprkos više puta izraženoj predsjedničinoj želji da se učini nešto po tom pitanju, ne preostaje nam ništa drugo nego upitati se: koji je smisao biranja HDZ-a? Dobro, retorika im nije onoliko iritantna kao u predstavnika bivše vlasti, ali u bitnome malo toga se promijenilo. Sanaderovski model upravljanja strankom i zemljom ponovno je na djelu. Biračima je prije izbora obećavano jedno, a nakon izbora radi se nešto sasvim drugo.
Slaven Letica tvrdi da mu je Andrej Plenković rekao da u izboru Drage Prgometa za HDZ-ova kandidata za gradonačelnika HDZ-a nije slučajno pogriješio, nego se želi riješiti tog dijela biračkog tijela koje glasuje za Hasanbegovića, Brunu Esih i slične političare. Ako je tomu uistinu tako, onda je to bio znak Plenković namjerava preobraziti HDZ u stranku koja od Tuđmana baštini samo ime. Ipak, malo je čudno da se neka politička stranka želi riješiti dijela svojih birača. No, s druge strane ako Plenković tu svoju nakanu uistinu i javno iskaže, bila bi to poštena gesta s njegove strane. Prvi put nakon Tuđmana jedan bi lider HDZ-a uskladio svoje riječi i djela. Pa ako bi mu glasači i dalje nastavili davati povjerenje, ne bi se imali nakon izbora pravo žaliti da su prevareni.
No, ako se stvari nastave razvijati u tom smjeru, otvara se prostor za novu stranku, osnutak koje najavljuju Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Tako da hrvatska politika na kraju mogla biti i na dobitku.
Damir Pešorda/HRsvijet
