Je li Hrvatska postala laboratorij za provođenje briselskoga eksperimenta? Sudeći prema aktualnim političkim događajima, koji pokazuju kako poslušne političke elite umjesto suverene politike provode politiku lišenu nacionalnih interesa Hrvatske, izvjesno je kako se provodi nametanje nove paradigme u obliku postpolitičkoga društva.

Izlazak Velike Britanije iz EU-a i pobjeda Donalda Trumpa u SAD-u ozbiljno su uzdrmali, ali i konsolidirali redove europskih moćnika te ih potaknuli na djelovanje za uspostavljanje veće kontrole nad zemljama članicama i njihovim političkim vodstvima. Upravo završeni izbori u Francuskoj svjedoče u prilog toj tezi. Bruxelles je brzo prepoznao opasnost Marin Le Peen i Nacionalne fronte za budućnost EU-a pa Emanuel Macroon, uz neskrivenu podršku EU-a, eliminira francusku desnicu i ljevicu te pobjeđuje na izborima za predsjednika.

Europski moćnici države zapadnoga Balkana smatraju potencijalno opasnima po svoju stabilnost, a rješenje vide u preuzimanju kontrole nad tim prostorom. Hrvatska je, za sada, jedina zemlja koja je ujedno i članica EU-a pa prema tome pogodna za testiranje briselskoga eksperimenta. Za tu zadaću trebaju poslušne političke elite, potporu medija koji sve to mogu pratiti i oligarhe koji će to financirati. Kakva je politička situacija u Hrvatskoj? Aktualne elite, posebno dvije vodeće stranke (HDZ i SDP) potrošene su. Postale su svrha sama sebi s jedinom preokupacijom kako zadržati vlast.

Dugotrajnim idolopoklonstvom velikim vođama, još od doba Sanadera i Račana pa sve do danas, ostale su bez unutarnje kritičnosti, a protok ideja i misli je reduciran. Unatoč tome, HDZ je ostao jedina nacionalna politička opcija (zahvaljujući članstvu) u Hrvatskoj. U takvim okolnostima, HDZ postaje pogodna polazišna točka za provedbu briselskoga eksperimenta. Stranka koja danas u svojoj strukturi isključuje sukobljavanje mišljenja i argumenata i koja se sustavno rješava(la) pojedinaca koji prepoznaju hrvatski nacionalni put i očuvanje temeljnih vrijednosti, logičan je izbor.

Otvoren put za provođenje bruxelleska eksperimenta

Tako u Hrvatskoj, nakon kumrovečkih, dolaze bruxelleski đaci. Bruxelless nije propustio priliku dva svoja činovnika podržati u preuzimanju najvažnijih pozicija u Hrvatskoj. Premijer i predsjednica jamče poslušnost Bruxellesu. Rezultati su vidljivi. HDZ je neutralizirao do sada polariziranu političku scenu (HDZ-SDP). S druge strane, paralizirani SDP ne poduzima ništa kako bi promijenio ovu situaciju. Otvoren je put za provođenje bruxelleska eksperimenta.

Kako se provodi negiranje stranačkih politika, razvidno je u aktualnim događanjima u Hrvatskoj. HDZ, u ime stabilnosti, napušta stabilnu parlamentarnu većinu i koaliciju s MOST-om i odriče se najutjecajnijih ljudi koji predvode desno krilo unutar HDZ-a poput dr. Zlatka Hasanbegovića, a očito je kako slična sudbina čeka i Davora Stiera. Istodobno s nestajanjem ljevice na državnoj razini, provodi se eliminacija desnice unutar samog HDZ-a. Ideologija postaje nepoželjna.

Nacionalna osvještenost i domoljublje etiketiraju su kao prepreka. HDZ, umjesto stabilnosti i koalicijskog partnera bliskih ideoloških stajališta (MOST), na vlast dovodi stranku (HNS) oprečnih stajališta i s nedovoljno kapaciteta (glasova u Saboru) za osiguravanje stabilnosti. Tako HNS, prepoznat isključivo strankom za političku trgovinu, postaje poželjan partner za razvijanje nove političke paradigme negiranja stranačkih politika te njihovih ideologija i svjetonazora. Iako je koalicija predstavljena javnosti kao „rješenje za nestabilnu političku situaciju i model za prevladavanje rovovske ideološke bitke koja zaustavlja razvoj i prosperitet države i naroda“, ona u biti razotkriva prihvaćanje i provođenje nove paradigme koja nas vodi u postpolitičko društvo. Može se zaključiti kako nije riječ samo o još jednoj promašenoj epizodi hrvatske politike, već o brutalnoj destabilizaciji hrvatske države i njezine neovisnosti.

Zašto bi stvaranje postpolitičkog društva trebalo smatrati neprihvatljivim? Postpolitička društva zasnivaju se i na dokidanju politike, tj. negiranju legitimnih stranačkih politika i njihovih ideologija kako bi društvom upravljale neke druge elite. Te su elite lišene ideologije i morala (oligarsi i mainstream mediji). Prikriveni oligarsi zajedno s mainstream medijima prvo dovode izabrane pojedince na čelo pojedinih političkih skupina, podržavaju ih i promoviraju u narodu, sustavno razvijaju njihovu moć uvjeravanja da bi nakon izbora provodili sasvim drugu politiku od one obećane biračima. To potvrđuje i politika HDZ-a.

Put u postpolitičko društvo

Iniciranje „stabilnosti“ spajanjem dijametralno suprotno pozicioniranih ideologija implicira negaciju stranačkih politika. Koalicija HDZ-a i HNS-a uključuje dijametralno suprotne stranačke politike i ideologije. Desni ideološki smjer u novijoj se hrvatskoj povijesti zaštitnički postavljao prema državnosti, Domovinskom ratu, iseljeništvu, Hrvatima u BIH. S druge strane, lijevi ideološki smjer bio je (i ostao) dominantno naslonjen na komunističko nasljeđe kojeg se nije, a ni danas ga se ne želi odreći.

Osim toga, blagonaklon je i nostalgičan prema bivšoj državnoj tvorevini i jugoslavenskom nacionalizmu, uporan u negiranju komunističkih zločina te neargumentirano kritičan prema Domovinskom ratu (teza o građanskom ratu dolazila je upravo iz vrhuške HNS-a). Ovom je koalicijom javno objavljen početak procesa stvaranja postpolitičkog društva kojim se jasno poručuje kako su za sve odgovorne dosadašnje politike, ideologija, svjetonazor, a osiguravanje stabilnosti moguće jedino dokidanjem takve politike.

Može se pretpostaviti kako je uzorak najslabija karika bruxelleskoga eksperimenta. Jer, riječ je o hrvatskome narodu koji je tijekom mračnoga totalitarnog komunizma doživio na vlastitoj koži zabranu političkoga i ideološkog djelovanja, a u ime stabilnosti, te živio i preživio nametnutu državnu tvorevinu, ideologiju i politiku jugoslavenskog nacionalizma.

dr. sc. Sanja Bilač/Hrvatski tjednik

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save