Ministar državne imovine Goran Marić u velikom intervjuu za Magazin otkriva sve detalje vezane uz novi Zakon o upravljanju državnom imovinom koji bi se trebao usvojiti na jesen, govori o analizi poslovanja tvrtki u vlasništvu države, koju je proveo, a osvrće se i na teze da je on glavni kadrovik u Vladi.

Novi Zakon o upravljanju državnom imovinom prošao je javnu raspravu i planira se u Saboru usvojiti na jesen. Koje su glavne izmjene tog zakona, kako će se bolje iskorištavati državna imovina?

– Najbitnija novost i vrlina novog zakona je pojednostavljenje postupaka u aktiviranju i stavljanja u poduzetničke namjene državne imovine. U tu svrhu predviđeno je ukidanje Povjerenstva za strateške tvrtke i Povjerenstva za nekretnine jer će sve važnije odluke donositi Vlada. Vlada je nepotrebno opterećena nekim odlukama, kao što su suglasnosti za zakup poslovnog prostora čak i od 40 ili 50 metara četvornih, a lišena je važnih odluka kad je riječ o državnoj imovini. Predviđena je i mogućnost otkupa stanova sadašnjih korisnika tih nekretnina i učinkovito rješavanje nagomilanih sudskih sporova u odnosu na lokalnu samoupravu. Ti predmeti se ne rješavaju 20 i više godina. Novim zakonom rješava se i problem vlasništva nad državnim zemljištem koje su fizičke osobe kupile od jedinica lokalne samouprave, što je dovelo do mnogo međusobnih tužbi. Zakon predviđa i mogućnost otkupa bespravno useljenih stanova te prodaju stanova zaštićenim najmoprimcima.

Najavljivali ste promjene u rješavanju problema s imovinom u gradovima, županijama i općinama.

– Sve nekretnine koje koriste ustanove osnovane od jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a koje su na dan 1. siječnja 2017. korištene u naravi kao škole, domovi zdravlja, bolnice, parkovi, dječja igrališta, sportsko-rekreacijski objekti, društveni i vatrogasni domovi, spomen-domovi, tržnice i brojni infrastrukturni objekti, upisat će se u vlasništvo jedinica lokalne samouprave. Ovom se odredbom provodi bitan pomak decentralizacije u najosjetljivijem dijelu društvenog života, a to je imovina koja prelazi u vlasništvo lokalne sredine i uprave.

Što konkretno znači to da se mijenja, primjerice, definicija državne imovine?

– Jasnije i bolje je definiran pojam državne imovine i u tom smislu je najvažnija promjena da će Ministarstvo upravljati kampovima, neovisno o tome gdje se nalaze, unutar građevinske zone ili izvan nje. Istodobno je u pripremi zakon o registru državne imovine, a Ministarstvo će voditi evidenciju samo imovine kojom upravlja. Novi zakon naročito će regulirati status imovine koja nije procijenjena u vrijednost trgovačkih društava u procesu pretvorbe.

U tijeku su natječaji za uprave i članove uprava većine trgovačkih društava u vlasništvu RH. U javnosti je dojam da vi rukovodite cijelim tim procesom i određujete tko će biti na čelu tih društava. Je li to tako i kakva je zapravo procedura odabira?

– To je samo dojam, i to isforsirani dojam. Kandidati za uprave trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH biraju se putem javnog natječaja koje provodi Ministarstvo državne imovine u suradnji s resornim ministarstvom. Potom se kandidati testiraju, intervjuiraju te se popis kandidata koji zadovoljavaju formalne uvjete natječaja dostavlja Vladinu Povjerenstvu za upravljanje strateškim trgovačkim društvima. I konačno, to Povjerenstvo, sastavljeno od pet ministara, predlaže Vladi predsjednike i članove uprava trgovačkih društava.

Jeste li vi član tog povjerenstva?

– Nisam.

Koja je onda uloga Ministarstva u tome?

– Ministarstvo je u ulozi potpore i tehničkog administriranja. A ta uloga i ovlasti Ministarstva su preuzete od bivšeg Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom.

Zašto su vas onda prozvali glavnim “kadrovikom” Vlade?

– Kadroviranje je uvijek osjetljiv dio svakog upravljanja. Tu je izloženost velika jer je više očekivanja od mogućnosti, pa ste uvijek ljudima krivi. Kadroviranje kao nijedan drugi posao troši reputaciju, ugled. Stvaranje takve fame predstavlja vrlo disciplinirano projektiranu krivotvorinu, a tom krivotvorinom upravlja moćan i poznat alat i pojam nevidljive ruke. Za nju je poznata uzrečica da nevidljiva ruka najjače savija i ugrožava odnose, ingerencije, vrijednosti, red. Nju pokreću goli interesi, ona je stoga slijepa, štetna, pa i opasna. Ali, projektantima krivotvorine je bitno da se proizvodi percepcijska etiketa i navlači gnjev i krivnja za nešto što ne postoji.

Kako će se onda ubuduće birati uprave?

– Novim zakonom predviđeno je da umjesto Ministarstva državne imovine, resorna ministarstva provode natječaje. Istodobno je predviđeno i da resorna ministarstva izravno Vladi predlažu predsjednike i članove uprava te članove nadzornih odbora. To je politički logično i odgovorno rješenje. Jer, nije primjereno, ni životno, da jedno ministarstvo bude infrastrukturni i administracijski servis za potrebe drugih ministarstava. Bitna promjena zakona jest da će ubuduće u Upravnom vijeću CERP-a biti ministri.

Zašto se odustalo od headhunting agencija?

– Hrvatska ima dovoljno institucionalnog potencijala kojemu treba dati mogućnost da pokaže svoju sposobnost i odgovornost traženja i biranja ljudi. Ovdje je odgovornost ključna riječ i sadržaj, a odgovornosti prethodi povjerenje koje u Hrvatskoj moramo uspostaviti, rehabilitirati, kultivirati.

Planira li se neka značajnija privatizacija državnog portfelja u ovoj ili idućoj godini?

– To je proračunska obveza koju ćemo izvršiti do kraja ove godine. No, takve se prodaje ne najavljuju jer dovode do špekulativnih aktivnosti kojima se smanjuje tržišna cijena, često i do 30 posto. I sve na štetu državnog proračuna.

Bili ste najavili i analizu poslovanja trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za RH. Je li gotova i što je pokazala?

– Provedena je analiza poslovanja u razdoblju od 2010. do 2016. i pokazala je da društva od strateškog i posebnog interesa za RH nisu tako neučinkovita kako se često promiče teza u javnosti. Međutim, zabrinjava 2013. u kojoj su ta društva ostvarila kumulativni gubitak u iznosu od približno milijardu kuna.

Kolika je bila neto dobit trgovačkih društava, tko je poslovao odlično, a tko nije?

– Već je u 2014. ostvarena kumulativna dobit u istim društvima od 1,6 milijardi kuna, 2015. od 3,7 milijardi kuna, a 2016. od 5,4 milijarde kuna, što je ujedno i najveća dobit u promatranom sedmogodišnjem razdoblju. Najveći utjecaj na poslovanje imaju najznačajniji subjekti HEP d.d. i Ina d.d. te o njihovim rezultatima značajno ovisi kretanje pokazatelja poslovanja društava od strateškog i posebnog interesa. Određena društva mogu i moraju bolje poslovati. Neprihvatljiva je činjenica da neka društva imaju kontinuiran višak likvidnosti i posluju pozitivno, a istodobno im je investicijska aktivnost na iznimno niskoj razini.

Osim financijskih pokazatelja, što ste još otkrili u toj analizi, koje specifične troškove, kakvi su ugovori uprava, kakve su sve povlastice i bonuse imali i što ćete tu mijenjati?

– Analiza je pokazala visoku razinu poslovne neodgovornosti u strukturi troškova. Tako je na troškove intelektualnih usluga potrošeno 604 milijuna kuna. Na troškove promidžbe, informiranja i oglašavanja potrošeno je 612 milijuna kuna, i to HEP najviše, 145,8 milijuna kuna, pa HPB d.d. 113 milijuna kuna. Na troškove službenog puta u istom je razdoblju utrošeno 483 milijuna kuna, na troškove reprezentacije 172 milijuna kuna, uz napomenu da je njih deset potrošilo na reprezentaciju više nego svih ostalih 40 zajedno. Na donacije se potrošilo 239 milijuna kuna. Na otpremnine članova uprava u tih sedam godina potrošeno je 41,5 milijuna kuna. Na bonuse, nagrade i stimulacije članovima uprava dodatnih 25,8 milijuna kuna. Svi navedeni troškovi, s javnobilježničkim i odvjetničkim, ukupno iznose 2,6 milijardi kuna. Kad promatramo brojke i način na koji se to radilo bez selekcije i poslovnih kriterija, jednostavno je neshvatljivo i neprihvatljivo da, primjerice, jedno ključno državno, gigantsko društvo, to može prakticirati. Ne razumijem taj nedostatak osjećaja, to nerazumijevanje misije, tu otuđenost uprave jednog tako važnog društva od razumijevanja odnosa prema vlasniku, državi i ukupnoj javnosti.

Koje je to društvo?

– Jedno gigantsko. Imamo primjer jednog trgovačkog društva koje je na tržištu prodalo obveznice u vrijednosti od 2,5 milijardi kuna, bez jasne svrhe i investicijskog programa uz 6,1 posto kamate, da bi potom imali višak likvidnosti od tri milijarde kuna, od kojih je najveći dio oročen uz 0,01 posto kamata. Jedno je društvo, u početku, odbilo poslati podatke i izvješće o poslovanju. Jedno se trgovačko društvo kreditno zadužilo za oko milijardu kuna uz ugovorenu klauzulu u vrijednosti od gotovo 250 milijuna kuna za slučaj prijevremenog raskida. To nam je onemogućilo prihvaćanje ponude za reprogram uz jednu trećinu otprije ugovorenih kamata i uštedu u iznosu od gotovo 100 milijuna kuna. Ali uspjeli smo refinancirati 320 milijuna kuna kreditnih obveza CERP-a uz kamatnu stopu od 1,49 posto, čime smo kamatne rashode u trogodišnjem razdoblju smanjili za 21 milijun kuna. Ministarstvo je nakon 25 godina zapuštenih obveza prema DAB-u u slučaju CIMOS naplatilo 54 milijuna kuna, što je deset milijuna više od ovogodišnjeg proračuna Ministarstva državne imovine. U jednom od vrlo važnih državnih trgovačkih društava, s popisa strateških, a što se utvrdilo kroz revizijski nalaz, godinama je direktor bez nadzora upravljao društvom i donosio godišnje odluke u vrijednosti od 300 milijuna kuna. Naravno, izmijenili smo izjavu o osnivanju i imenovali Nadzorni odbor, prvi preduvjet bez kojega je nezamislivo odgovorno vođenje svakog društva.

Što biste onda mijenjali u tom pogledu?

– Uz zaključnu činjenicu da društva od strateškog i posebnog interesa u posljednjih sedam godina posluju učinkovito, u ovakvoj strukturi troškova očito ima prostora za promjene, racionalizaciju i podizanje učinkovitosti. Analizirajući ugovore članova uprava, vidljivi su neujednačenost i šarenilo pristupa, improvizacije, ali i neuravnoteženost odredbi ugovora. Često se razine plaća menadžmenta razlikuju od društva do društva, iako su društva slična po ulozi, potencijalu i drugim bitnim odrednicama. Osim same razine plaća, često je riječ o ugovorima s brojnim i neprihvatljivim, ali domišljatim beneficijama. Ni apsurdi nisu rijetkost jer članovi uprava sami sebi priskrbljuju plaćanje prekovremenog rada.

Kada je riječ o zakupu poslovnih prostora, znam da je tu bilo dosta zahtjeva od državnih i javnih tijela, a vi često niste davali suglasnost. Zašto? I hoćete li tu nešto mijenjati, primjerice maksimalnu cijenu zakupa?

– Zakup je normalna i svakodnevna potreba i praksa, samo je pitanje po kojim uvjetima. Pokazali smo da to ne treba raditi proizvoljno i neodgovorno. Prekinuli smo praksu automatizma: kad se traži neki zakup, odobriti bez obzira na uvjete. Ne. Sve smo stavili pod povećalo, provjerili uvjete i stanje na tržištu. Uglavnom smo smanjili cijene zakupa poslovnih i uredskih prostora. Bilo je nezamislivo da država uzima u zakup po cijeni od pet eura po metru četvornom. Uobičajena je zakupnina bila viša od deset, pa i 12 eura, a sad je prosjek između pet i sedam eura u najvećem broju primjera. Primjerice, za Ministarstvo znanosti ostvarena su četiri milijuna kuna uštede godišnje, za Ministarstvo regionalnog razvoja prepolovili smo cijenu zakupa i time uštedjeli dodatna četiri milijuna kuna, Agencija za plaćanja u poljoprivredi sada godišnje plaća zakupninu gotovo tri milijuna kuna manje. Čak i zgradu koju koristi naše Ministarstvo dogovorili smo po novoj nižoj cijeni. Osim promjena u pristupu zakupu za potrebe državnih tijela i institucija, bitno ćemo promijeniti praksu da brojni korisnici poslovnih prostora nisu više godina plaćali najamninu Republici Hrvatskoj. To je jedna posebna pošast koja svakom uravnoteženom čovjeku izaziva osjećaj nelagode, pa i srama. Biti poduzetnik i živjeti na račun onoga što nije tvoje. A tu je i više od tisuću bespravno useljenih stanova u vlasništvu države.

Jeste li riješili problem s uredima Fonda za zaštitu okoliša jer znamo da je bivši ministar Zmajlović preplatio najam ureda i da nije bila potrebna selidba?

– Proveli smo uvid u ugovor i njegove uvjete, ali zbog specifičnih odredbi postojećeg ugovora nije moguće racionalno provesti raskid nepovoljnog ugovora. Imamo rješenje s Ministarstvom zaštite okoliša i spremni čekamo istek ugovora.

Imate li još sličnih primjera?

– Jedan ekstremniji za razumijevanje čovjeku koji je Bogom obdaren darom razuma i bićem savjesti. Dakle, primjer bešćutnosti, drskosti i samovolje: da jedno Ministarstvo u prethodnom mandatu, odnosno njegov ministar, zaključi ugovor o najmu na 13 i pol godina bez klauzule o mogućnosti raskida uz više nego stršeće uvjete najma. Nađe se toga još podosta.

Koje je to Ministarstvo?

– Ono koje bi trebalo biti najupućenije da su takvi ugovori štetni. Poručujem da ono što je državno može biti zdravo, učinkovito, plodno. Može se pokazati i dokazati da državne tvrtke mogu biti uspješne i konkurentne ako su odgovorno i znalački vođene, ako se njima odgovorno upravlja. A za takvu praksu i postignuće potrebni su stručni ljudi i osobe, ljudi široka pristupa, snažnog etičkog i domoljubnog formata. Posebno naglašavam da to što radimo nije nikakav kuriozum ili nešto nadnaravno. Štoviše, sasvim je naravno za dobrog i zdravog gospodara razumno upravljati imovinom i koristiti raspoloživa sredstva, bogatstva, imovinu. Naglašavam, naročito onim dobrima i imovinom koja su državna i koja su nam predana u dobroj vjeri, na povjerenje, odgovornost. Od svih stvari narod i pojedinac se najviše identificiraju s imovinom. Stoga, želim i ovime demantirati u Hrvatskoj nametnuti apriorizam da država ne može biti dobar gospodar. Državna imovina nije manje sveta od privatne!

No, često je ta državna imovina potpuno neiskorištena ili se koristi bespravno? Što država može tu napraviti?

– Slažem se. Kada smo preuzeli Ministarstvo, zatekli smo desetke tisuća neriješenih predmeta, zapušten sustav, zapuštenu imovinu. Naravno, ovo se odnosi najprije politički na pristup ovoj temi, ovom portfelju poslova, imovini kao fenomenu. Zatekli smo velik broj predmeta starih nekoliko godina, mnogi su bili zagubljeni, na rutinsko izdavanje suglasnosti se ne reagira unatoč čestim požurnicama. Stanove koje je prethodna institucija ponudila korisnicima na otkup, na njihovo očitovanje o prihvaćanju i odgovoru na ponude, nitko nije odgovorio pune tri godine. Ili, od 2013. do 2017. objavljeno je 245 nekretnina na prodaju za 216 milijuna kuna za koje nisu pristigle ponude zbog pogrešne procjene tržišne vrijednosti. Zar to nije dobar pokazatelj raspada sustava? Da se cijena ispravno procijenila, koliko bi to bilo investicija? Jednostavno, procijenjena vrijednost ne odgovara tržišnoj vrijednosti. Ili vrlo slikovit predmet: 2000 metara četvornih voćnjaka u Zagrebu procijenjeno je na deset milijuna kuna!? Znači, kvadrat voćnjaka je, makar i u atraktivnoj građevinskoj zoni, 5000 kuna. Zaista bogata država, bogati ljudi! Imamo i više od tisuću bespravno useljenih stanova i poslovnih prostora, kao da smo u ranom srednjem vijeku. Istodobno se u puno slučajeva nije provodila evidencija potraživanja, niti se fakturiralo za korištenje poslovnih prostora brojnim subjektima koji su dugovali Republici Hrvatskoj. Među takvim slučajevima je često bio i koncern Agrokor.

A što je s otokom Smokvicom?

– Otok Smokvica je primjer odnosa institucionalne države prema vlastitoj imovini. Trenutačno su okolnosti takve da je podnesena tužba za naplatu nezastarjelih 30 milijuna kuna potraživanja, od ukupno 230 milijuna kuna za korištenje. Dvojbena je i naplata ovih 30 milijuna zbog stečaja Grafoplasta i zakasnjele tužbe. DORH je još u svibnju 2010. pokrenuo zahtjev za povrat Smokvice u posjed RH, na što Općinski sud u Šibeniku nije reagirao sedam godina, sve do prije pet dana. Imamo informaciju da će ročište za provođenje ovrhe konačno biti 27. rujna 2017. godine.

Počeo je ponovni postupak dokapitalizacije Petrokemije i Borova. Hoće li ovaj put taj proces uspjeti?

– Ovo je prva Vlada koja je sustavno pristupila traženju trajnog rješenja statusa i budućnosti poslovanja Petrokemije i Borova. Za Petrokemiju je izrađen prihvatljiv model te se očekuje očitovanje o interesu više ulagača i investitora, o čemu će se uskoro više znati. Petrokemija je odnosom prijašnjih hrvatskih vlada godinama sustavno zapostavljana i očito nizom nekompetentnih uprava ostajala uvijek na sporednom, ali najčešće na slijepom kolosijeku. I za Borovo i za Petrokemiju je bitno naglasiti da je riječ o proizvodnim poduzećima, bitnim za Hrvatsku zbog više aspekata: zbog čuvanja proizvodnje, radnih mjesta, poslovnih i tržišnih brendova, političkih, socijalnih, pa i identitetskih razloga. To još više daje težinu razlozima Vlade da se njihov status riješi prihvatljivo i trajno. Optimističan sam kad je riječ o realizaciji procesa dokapitalizacije jer i predsjednik Vlade Plenković osobno potiče i podržava trajno rješenje Petrokemije i Borova.

Planira li se veća komercijalizacija državnih rezidencija, što je s Brijunima?

– Rezidencije treba obnoviti, a dosadašnju praksu korištenja treba promijeniti jer su rezidencije nedovoljno iskorištene.

Kako funkcionira suradnja s HNS-om u Vladi?

– Sa svima u Vladi imam dobru suradnju.

Izvor: Goran Penić/Jutarnji list

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save