Epilog dvaju prosvjeda



Braniteljski “klerofašistički” prosvjedi 2014.-2016., trajali su 555 dana. Epilog tih prosvjeda, na kojima se tražilo ostavku jednog doministra koji je brutalno izvrijeđao hrvatske ratne veterane na tribini projugoslavenske i pročetničke Documente, bio je: 

– nula zapaljenih automobila;
– nula razbijenih izloga;
– nula kuna štete na imovini; 
– nula ozlijeđenih policajaca i građana.

Naspram njih, ovih dana smo svjedočili prosvjedima antifašista u skupim dizajnerskim jaknama koji su palili automobile sugrađanima koji nešto i rade u životu i nemaju novca za dizajnersku fancy odjeću. Trajali su jedno poslijepodne, a za što se ili protiv čega zapravo prosvjedovalo, nije poznato. Epilog je bio: 

– 476 ozlijeđenih policajaca, prema zasad dostupnim podacima; 
– nekoliko stotina zapaljenih automobila;
– razbijeni izlozi i opljačkani dućani diljem cijelog grada; 
– šteta koja je procijenjena na blizu milijardu eura. 

Unatoč tome, na one prve se srušilo drvlje i kamenje. Policija im je bespravno zabranjivala skup, organizacije za ljudska prava nije se ticalo braniti pravo na prosvjed. Policija je upala za njima u crkvu kad su se sklonili s javne površine točno u vrijeme kad im je i zabranjen dalji prosvjed; da su tako nešto uradili nekom drugom o tome bi se pričalo godinama i kmečalo se o fašističkoj policiji do Washingtona i Bruxellesa, s razlogom! Ovako, od cijelog prosvjeda ostala je zapamćena samo jedna plinska boca koju je netko iznio iz šatora na Savsku i par minuta kasnije je vraćena. Naravno, nitko nikad nije napisao da su plinske boce na otvorenom posve bezopasne. Branitelje se prikazivalo kao divljake i nasilnike. 

Danas, kad bagra iz Antife pali Hamburg, mediji su nekako puni simpatija za te divne mlade ljude koji se bore protiv globalizma. Iako se oni u biti ne bore za ništa i protiv ničeg, nego samo uživaju smijući se kao zadnji debili (što i jesu), dok radnicima, prodavačicama u dućanu, službenicima, bacaju molotovljeve koktele na ono malo sirotinje, stare volkswagene koji većinom koštaju manje nego hipsterske tenisice “prosvjednika”. Pretežno obijesne mlađarije koja novac bogatih očeva troši uglavnom na narkotike, bahaćenje skupom oblekom i borbu za socijalnu pravdu. Jer, je li, cilj opravdava sredstvo. Iako nitko ne zna koji im je cilj, osim razbijanja i nasilja, pa ni oni sami. 

Jedan naš veliki dnevni medij je čak pokušao zaspinati stvar, pa je izmislio da se Antifama iz “Black blocka”, “često pridružuju ekstremni desničari”. Ekstremni desničari iz naci organizacija su, istina, manje više isti šljam (samo što ipak ne pale radnicima i sirotinji aute, jer su i sami iz radničkih obitelji), ali oni se Antifama iz Black blocka mogu pridružiti jedino tako da se međusobno pomlate, što se i događa ponekad (i pri čemu Antife obično dobiju dobre batine od naci-skinsa). 

Za Antife se uvijek, i kad rade apsolutno odvratne stvari, uvijek nađe neko opravdanje, a moralno zgražanje nad nasiljem uredno izostaje. Nitko se ne usuđuje nazvati Antife onim što jesu – bagrom i teroristima. Barem ne u Hrvatskoj, iako se sad u Njemačkoj čak i s ljevice javljaju glasovi razuma koji povezuju njihovo ponašanje s ponašanjem nacista tridesetih godina. Ali se zato braniteljima uvijek prigovaralo zašto ne prosvjeduju protiv povećanja cijena struje, Lex Todorića, čega već. Kao da se to njih uopće tiče! 

No i kad prosvjeduju za neki cilj koji se njih izravno ne tiče, mediji to prešute. Pa je prosvjed koji su braniteljske udruge prošlog mjeseca organizirale za spas i zaustavljanje apartmanizacije Plitvičkih jezera, prošao potpuno medijski nezapaženo. Jer, ako ih se ne može prikazati kao kriminalce, čemu ih onda uopće spominjati? Šator na Plitvicama je u – potpunoj medijskoj blokadi. 


na

Osveta napuštene ljubavnice

Nacional je ponovo pokrenuo kampanju difamacije protiv Marića. Oni inače kvalitetno obrađuju političke teme – kad pisanje nije motivirano nečijom željom, da nekog tko mu iz nekog razloga smeta – ukloni s vlasti. Dakle, medij koji je bio među najzaslužnijima za instalaciju Stipe Mesića i, u novije vrijeme, Plenkovića (umjesto mrskog Karamarka), sad je ponovno pokrenuo jednu već pomalo ustajalu hajku. Sve jako podsjeća na šuplju priču o Trumpu i Rusima koju gura CNN, za koju sami priznaju da se ne temelji ni na čemu.

Jer, kažu, iako je on bio u nadzornom odboru HBOR-a, nije zaustavio davanje kredita Agrokoru. Kvaka je u tome da Nadzorni odbor nije taj koji odobrava kredite niti ima išta s njima, iako se ovdje tražilo ionako neobavezujuće mišljenje NO-a, zbog iznosa. Usto, Marić se izuzeo iz odlučivanja, ionako, pa nije ni kao član NO podigao ruku ni za što: Mostov Dobrović jest. Nitko nikad nije suvislo objasnio, u čemu je zapravo Marićev krimen. Znao je da je Agrokor dužan preko 40 milijardi kuna? To je znao svatko tko čita novine, jer je to pisalo u izvješću Moody’sa i S&P-a puno prije krize u kompaniji. Kad se pokrenula rasprava o tim brojkama, Marić je rekao da ne smatra da će Agrokor zbog tog duga bankrotirati. Što je, naravno, jedino što je kao ministar financija smio i mogao reći (jer bi svaka druga izjava uništila Agrokor u tjedan dana). Brojke su znali Mostovci, jednako kao i on, i ne mogu reći da nisu, jer su se tada javno objavljene brojke naknadno pokazale kao točne, pa su prema tome mogli sami formirati svoje mišljenje, ako nisu po običaju sjedili na ušima. 

Očito je da se ulaže priličan napor da se ukoni jednog od rijetkih kompetentnih ministara u Vladi, koji čak i nije član HDZ-a, pa je pitanje – kome on i zašto, zapravo, smeta? Najviše onima koji su i predložili i izglasali kriminalni Lex Agrokor, izgleda! No, tu se postavlja nekoliko pitanja: Prvo, zašto je problem kredit Agrokoru dan preko HBOR-a u vrijeme kad niti jedna raiting agencija nije predviđala krah kompanije, a nije problem lihvarski kredit od pola milijarde koji se diže za Agrokor ovih dana? Zašto je problem Marić, koji za taj kredit nije glasao, a nije problem Mostov Dobrović, koji je za taj kredit glasao, ili Božo Petrov koji nije imao pojma ni o čemu za velike novce? Ako im je Marić trebao reći kako da glasaju, onda su idioti. Ako im je Marić nešto insinuirao, a sam je sebe izuzeo od glasanja, pa su onda tako glasali, onda su iberidioti i treba im oduzeti poslovnu sposobnost. Čemu oni onda služe? Da dižu ruke kako im Marić koji o tome ne glasa kaže? Mogli su onda i Todorića pitati kako da glasaju, jer on ima najbolje insajderske informacije! Za kog Boga su primali ministarsku plaću? 

Marić je, naravno, najavio tužbu protiv Dobrovića, pozvavši ih da objave audio zapis sjednice na kojoj se, kaže, na samom početku izuzeo iz odlučivanja, pa je time sve što je dalje eventualno mogao reći o toj temi, automatski za svakog normalno inteligentnog – beznačajno. No, meni je jednostavno ljigavo da se jedan kriminalno loš ministar, a od Dobrovića u prvoj Plenkovićevoj vladi nije bilo nesposobnijeg i goreg ministra, vadi za svoje odluke – i to čak ne loše odluke, da se razumijemo! – na to da mu je Marić navodno nešto sugerirao. A njegov stranački šef Petrov, pak, govori da nije imao pojma ni o čemu, jer mu Marić nije ništa rekao. A Marić se kao bivši zaposlenik Agrokora, izuzeo iz odlučivanja o njemu, jer se kod nas sukob interesa od Karamarkovog slučaja na dalje tumači na jako živopisan i u svijetu nepoznat način, to jest tako, da vaš interes u određenoj kompaniji ne prestaje onog dana kad i poslovni odnos s njom. Nego, valjda, traje doživotno… 

Hrvatska politika, dakle, i dalje funkcionira po principu lova na vještice, slično kao i deep state u SAD. Ono što Trump zove močvarom. Pritom je posve nebitno, je li Marić Dobroviću nešto rekao ili Petrovu nešto nije rekao, jer se post festum sve može tumačiti na ovaj ili onaj način. Na primjer, da je Marić rekao da misli da će Agrokor propasti, moglo bi ga se, s pravom, kriviti da je tom izjavom skrivio propast kompanije. Jer bi to onemogućilo Agrokoru dizanje bilo kakvih kredita, dobavljači bi prestali isporučivati robu i Petrov bi imao razloga uprti prstom u Marića. Da je Marić bio protiv kredita HBOR-a Agrokoru, opet bi mogao biti označen kao krivac za pad kompanije koji bi uslijedio. Damned if you do, damned if you don’t: osnovna stvar kod lova na vještice je da uvijek stvari posložite tako da je ciljana žrtva kriva ma što uradila ili ne uradila. 

A najgori je tu Most: Petrov je taj koji je glasao za Lex Agrokror, ne Marić. Mostov Dobrović je taj koji je glasao za kredit HBOR-a, ne Marić. Ali on kaže da je to napravio jer mu Marić nije rekao da ne smije! Žalosno i glupo. Usto nije jasno u čemu je uopće bio problem s tim kreditom, ako se već željelo i želi spasiti Agrokor i radna mjesta u njemu. Postoji riječ za ljude koji nisu u stanju stajati iza svojih odluka, nego se vade na to da su im drugi sugerirali ovo ili im nisu rekli ono. Ta riječ ujedno označava ženski spolni organ. No, od Mostovaca takvo ponašanje nije ništa novog. Oni su se sad zainatili rušiti Plenkovića, što im ne bi bilo za zamjeriti da njihovi motivi nisu prozirni: durenje ljubavnice koja je dobila pedalu. I da su njihovi argumenti protiv Marića, zapravo, argumenti koji su puno više protiv njih samih. 



Glas i stas

Anka Mrak Taritaš je osnovala novu stranku. Kaže, zvat će se “Glas”. Valjda zato jer su glasovi na izborima nešto što HNS-ovci nisu u većem broju imali. Ali to je ipak puno bolje nego da je stranku nazvala “Stas”. Ili “Izgled”. Ili “Ugled”. 

No, u izvješću s osnivanja nove stranke, tko zna koje na hrvatskom političkom nebu, čule su se poruke da “GLAS želi politike koje nisu klerikalne, fašističke i klikerske, te da želi okupiti ljude kojima su se izbori i politika zgadili”.

Na koga oni, zapravo, računaju? Antifašisti ionako imaju na izbor za koga će glasati. Ljudi kojima se politika zgadila ne idu u politiku, pogotovo ne tamo gdje sjedi jedna bivša ministrica koja je gradila kuće u Gunji po cijeni stanova na Manhattanu, jer ako im se politika zgadila, zgadila im se među ostalim radi ljudi poput nje. 

Dakle, žena koja je došla u HNS prije nekih pet godina, u rekordnom roku postala potpredsjednica stranke, ministrica graditeljstva, kandidat za gradonačelnicu Zagreba i koja je bila u stranci koja je poznatija po aferama i uhljebljivanju u javnim poduzećima nego uspjesima, računa na ljude kojima se izbori i politika gade. Perspektivno, stvarno.

Jadranski bonton

Gradonačelnici Novalje i Hvara se već neko vrijeme žale na obijesne i bogate goste, pretežno Britance, koji povraćaju po ulicama, rade nerede, hodaju u kupaćim kostimima mjestom izvan plaže, i općenito se ponašaju kao stoka. 

I kao što je i najavljeno, uvedene su kazne za nedolično ponašanje na Hvaru, koje će naplaćivati komunalni redari. I one nisu niti male: s 500 do 600 eura će se kažnjavati hodanje gradom u badiću ili kupaćem, sa čak 700 oblokavanje po gradu, uriniranje, i tako dalje. 

I opet je sve puno komentara da je to fašizam, katolibanija, što sve ne. Ne, i u najliberalnijim gradovima svijeta ćete platiti kaznu za nedolično ponašanje na ulici! Barcelona, jedan od najliberalnijih gradova svijeta kojim desetljećima vladaju socijalisti, prije nekoliko godina uvela je kazne u sličnim iznosima, jer su im dojadili razulareni turisti, a po uzoru na taj grad su i kazne na Hvaru. Isto je u biti svugdje – na ultraliberalnoj Ibizi ćete platiti 750 eura čak i ako pijete vodu iz boce! Jer, kad je zabranjeno piti alkohol na ulici, Englezi se dosjetiše pa su ga počeli lokati iz boca za vodu, pa je grad zabranio pijenje bilo čega na ulici iz boce. “Mi bi da turisti potroše, a da im mi odredimo kako će se oblačiti?”. Da, naravno, pa u bolje restorane nigdje u svijetu ne možete u bilo kakvoj odjeći, postoji dress code! U najbolje hotele liberalnog New Yorka ne možete, čak ni u hotelski bar, bez kravate i sakoa! Da, čak i kad je vani +35. 

Problem je jednostavan. Nitko stariji od nekih godina ne želi da mu pijani klinci povraćaju po cipelama kad navečer izađe u grad. Tamo gdje dođu mladi Englezi i zauzmu grad, viđao sam to po Grčkoj i drugdje, svi drugi jednostavno pobjegnu. Na Kreti sam se i sam pitao, zašto Grci tu pijanu bagru koja povraća doslovce posvuda i gadi svima odmor, jednostavno ne potjeraju u neku od bivših engleskih kolonija, među orangutane i zvečarke, gdje civilizacijski i spadaju. 

Ako želimo imati turizam neke više klase, onda nekog minimalnog reda u mjestu mora biti. Golotinja spada na plaže i eventualno u klubove na njoj, na bazene, ne na ulicu. A mladi Englezi, zapravo, ne spadaju nigdje, njih u većini turističkih mjesta koja su zaposjeli, ionako pred jutro pokupe s ulice što hitna, što smetlari, zajedno s hrpama otpada koji ostaje za njima. U civiliziranom svijetu, pravila ponašanja moraju postojati, jer se golotinjom i opijanjem po javnim mjestima do besvjesti, zapravo pokazuje nepoštovanje prema drugim ljudima na ulici, koji možda ne dijele partijanerski “life style”. Nema mjesta moralističkom zgražanju nad time da “maltretiramo turiste” i da smo zaostali tražeći od njih donekle civilizirano ponašanje, naprotiv, to je samo odraz kmetovskog i ropskog mentaliteta u Hrvata. Turisti, većina njih, i očekuju neki red tamo gdje ljetuju. A ako ne vjerujete, probajte u badiću prošetati ulicama gradića na francuskoj rivijeri. Ili ući u elitni dućan, ili restoran u Monte Carlu u nepriličnoj odjeći, kamoli hotel: vrlo brzo ćete biti zamoljeni da se odjenete. Uostalom, Hrvatska je i dalje od rijetkih liberalnih zemalja koje dopuštaju toples na plažama. 



Barbari pred vratima Nove TV

Novu TV su kupili dosadašnji vlasnici TV N1, poznate po projugoslavenskom i vrlo lijevom diskursu. No, vlasnici nisu nikakvi ljevičari: to su preko milijardu dolara bogati Srbin iz Kragujevca koji se obogatio piratlukom i izbjegavanjem poreza u vrijeme Slobe Miloševića, uz malu pomoć EBRD-a, koji mu je dao ogroman kredit da preko svoje, krađom državne telekomunikacijske strukture u Srbiji i BiH stečene kablovske mreže, širi propagandu po ukusu EU-a, a kontra Slobe, i njegovi suradnici iz SAD-a, fond koji upravlja imovinom vrijednom preko 120 milijuna dolara. 

 Dragan Šolak, dotični Srbin, je prema pisanju BiH medija koristio svoju medijsku moć za uklanjanje i difamiranje državnih dužnosnika koji bi propitivali njegove muljaže s infrastruktorom i izbjegavanjem plaćanja poreza, jer svi poslovi idu preko poreznih oaza od Luxembourga do Malte i dalje, a poanta je da porez zapravo ne plaća nigdje. A njegovi partneri u poslu, KKR – Kohlberg, Kravis, Roberts fond – su slavni u SAD još od osamdesetih, kada su nepostojećim novcem preuzeli korporaciju RJR Nabisco, plativši je zapravo tako što su zadužili samu kompaniju. O tome je kasnije snimljen film “Barbari pred vratima”, pri čemu su barbari bili navedeni novi vlasnici Nove TV. 

Uglavnom, lijepo je znati tko može, a tko ne dobiti koncesiju za emitiranje u hrvatskom medijskom prostoru. Sad samo čekamo da nam se na male ekrane vrate Mila Štula i Miroslav Lazanski. Ristu Đogu nećemo gledati, on je u međuvremenu umro.

Kapovićevi memoari

U borbu za vječni spomen na neprežaljenog maršala, uključio se i Mate Kapović, očekivano. On je, kako bi dokazao da smo trebali ostati u Jugoslaviji i socijalizmu – kao da nas iz prve Sloba ionako nije istjerao kao šugave pse zajedno sa Slovencima, i kao da drugo nije propalo slijedom povijesne neminovnosti – iznio podatak iz znanstvenog rada dr. Josipa Tice sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta koji je, navodno, utvrdio da je kupovna moć prosječnoga hrvatskoga građanina 1978. bila veća nego 2015. godine.

Vjerojatno jest: svakako je kupovna moć prosječnog Amerikanca bila puno veća šezdesetih nego danas, a i Nijemca sedamdesetih. Iako je teško to usporediti, jer ne postoji kvalitetan način da se usporedi kupovna moć unutar pedesetak godina razmaka; neke su nam stvari bile dostupnije tada, neke nismo imali, pa za njih nismo niti plaćali – od interneta i mobitela do klima uređaja i zapadnih automobila. Ali benzin je, recimo, svakako bio dostupniji, i nama i svima, kad ga je bilo i kad nije bio na bonove. I kino karta i cigarete.

No, kvaka je u tome što sam ja taj standard života iskusio i dobro ga se sjećam, a mlađahni Kapović nije; rođen je tek kad je Tito već bio mrtav i zakopan. Te 1978. je Jugoslavija bila na vrhuncu, iduće godine je započeo kolaps koji je završio tek 1991., do kada od kupovne moći nije ostalo ama baš ništa. Upravo zahvaljujući socijalizmu koji se urušio u samog sebe. A sjećam se i da su tada gradovi zapada izgledali kao s druge planete spram onih u Hrvatskoj, i po standardu i svemu: danas to baš i nije slučaj. 

No, osim ljubavi spram Juge kod Kapovića pada u oči još jedna stvar, a to je da se počeo debljati otkad se bavi politikom. Možda bi mu bilo pametnije da, kad je već ušao u gradsku politiku, počne ustajati u pet ujutro i u šest s Bandićem i njegovim psom trčati po Savskom nasipu. Istina, veliki mislioci su zbog važnosti svog poslanja često zapuštali svoje tijelo, ali Kapović je ipak premlad da bi se zapustio. Rođen je nakon Tita. Ako ovako nastavi, mogao bi u mojim godinama biti poput bivšeg ministra Šukera. Iako, kad bolje razmislim, on je antifašist, a za njih nije ustajanje u pet ujutro. To je više za nas klerofašiste. Usto, pitanje je, bi li bio u stanju pratiti tempo Bandića i njegovog psa Rudija. Ne, kad bolje razmislim, fizička aktivnost definitivno nije za antifašiste. Bolje povesti psa na trčanje. 



Hrvatska između EU-a i Zapadnog Balkana

U Dnevniku HRT-a ustvrdiše kako je Hrvatska jedina zemlja Zapadnog Balkana koja je članica EU-a. U povodu osnivanja nove Jugoslavije u Trstu, pod patronatom EU-a. U koju, zasad, Bogu hvala, nije uključena i Hrvatska: na summitu sudjeluju Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija, Crna Gora i Srbija. Te zemlje bi trebale stvoriti neku udrugu sa zajedničkim tržištem, kasnije i političkim sustavom, kasnije… tko zna. 

Tamo smo trebali biti i mi, ali smo to srećom izbjegli ulaskom u EU (da, nije Jadranka Kosor bila tako loša, ipak je to dobro odigrala; i pustite sad Piranski zaljev: mala je to cijena za to što nismo tamo). Sve se odigrava po scenariju “teorije zavjera” o novoj Jugi koja bi uključivala bivšu Jugoslaviju + Albaniju – Sloveniju. Samo, evo, nema ni Hrvatske.

Osim ako ne pitate one s HRT-a. Vidi se kamo ih srce vuče. Na Zapad, ali Balkana, ne Europe. Stvarno, trebamo li se uopće sekirati oko preuzimanja Nove TV od strane N1 “iz regiona”, kad imamo svoj HRT koji sve to sasvim dobro odrađuje i bez Šolaka?

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save