Račanova štetočinstva protiv hrvatskih nacionalnih interesa
Račanovo nasljeđe
U hrvatskoj javnosti gotovo da postoji konsenzus oko toga da je Račan jedan od najpozitivnijih političara u novijoj hrvatskoj povijesti. Ljevičari ga kuju u zvijezde kao ideal političke misli i prakse, prihvatljivog domoljublja i demokratičnosti. Desničari mu također listom priznaju da je u odnosu na današnje esdepeovce bio prava Hrvatina te tu i tamo zažale što netko sličan njemu nije na čelu današnje Partije. Međutim, ako se podrobno podsjetimo stvarne Račanove uloge u novijoj hrvatskoj politici, vidimo da je najveći dobitak za Hrvatsku u tome što je ta uloga prije desetak godina okončana.
Račanov je uspon počeo nakon Hrvatskog proljeća, a znamo kakvi su se onda politički uspinjali. U osvit Domovinskog rata Račan je dopustio razoružanje TO SRH te je tako neizravno pomogao onima koji su izvršili agresiju na Hrvatsku. Račan je, istina, raspisao prve demokratske izbore u Hrvatskoj, no što mu je drugo preostalo? Kad je demontažom SSSR-a pušten duh iz boce, nitko više nije mogao spriječiti razvoj događaja koji je vodio u smjeru urušavanja totalitarnih socijalističkih sustava u Europi. Doduše, Račan je mogao pokušati silom ugušiti demokratska gibanja, ali on za to nije imao hrabrosti niti je dostatno vjerovao u Jugoslaviju i samoupravni socijalizam da to učini.
Neslavno se Račan ponio i prigodom izglasavanja neovisnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991., 19 od 20 SDP-ovih zastupnika napustilo je Sabor.došavši na vlast nakon Tuđmanove smrti, Račan se svojski potrudio poništiti Tuđmanovo djelo. Krenula je detuđmanizacija, koja je bila tek mimikrija za dekroatizaciju Hrvatske. Prvo se udarilo na simboliku, Saboru je ukinut atribut ‘državni’, ukinut je općeprihvaćeni Dan državnosti i zamijenjen s dva nova nadnevka koji ni do danas nisu stekli prepoznatljivost i prihvaćenost koju je imao 30. svibanj, zapušten je Medvedgrad, ukinuta počasna straža…Kadrovske čistke bile su temeljite, a u sferi medija i kulture zagovornici ”jugosfere” i ideologije globalizma zauzeli su sve ključne pozicije.
Djelovanje pretežno na hrvatsku štetu
No, najveću je štetu Račanova vlast počinila na gospodarskom planu. Mahnitim zaduživanjem su relativno skromni hrvatski vanjski dug u kratkom vremenu podigli u astronomske visine. Taj trend je Sanaderov HDZ vrlo uspješno nastavio. Račan je prodao većinu bankarskog sektora strancima, dovršio je prodaju Hrvatskog telekoma, načeo Inu… Otvorenoj izdaji od njegovih postupaka najbliži je sporazum s Drnovšekom, koji srećom nije realiziran, ali je Slovencima poslužio kao dobra startna pozicija u sporu oko morske granice. Ovih se dana kroz odluku ad hoc Arbitražnog suda vidi kolika je šteta učinjena Hrvatskoj tim sporazumom.
Istina, ono što je Račan počeo, dovršila je kasnije oktroirana premijerka Jadranka Kosor potpisom o hrvatskom pristajanju na arbitražu po slovenskim uvjetima. No, to što je također naškodila hrvatskim nacionalnim interesima, ne ekskulpira Račana od njegova grijeha protiv hrvatske države i hrvatskog naroda. Već i ovako na brzinu nabacana Račanova štetočinstva protiv nacionalnih interesa jasno pokazuju da Račanovo političko djelovanje pretežno bilo manje ili više štetno za narod u kojem je djelovao. Ironija je da Račan danas slovi kao jedan od hrvatskijih i pozitivnijih političara u novijoj povijesti SDP-a. To ponešto govori i o samoj stranci kojoj je pripadao.
Nedavno sam prolazio Mirogojem pokraj Račanova groba. Neobično malena četvrtasta nadgrobna ploča podsjetila me na nekako na njega. Nevisokog, nerječitog, neodlučnog… I ako je možda Račan odigrao neku pozitivnu ulogu u hrvatskoj povijesti, bilo je to upravo zbog te neodlučnosti, nečinjenja. Naime, dosta je vremena – i prije devedesete i poslije dvije tisućite – proveo na čelu države, mogao je učiniti puno više štete da je bio odlučniji. Ipak, i ovako nam od gorkih plodova njegova političkog nasljeđa danas trnu zubi. Slovenski trijumf u sporu oko Savudrijske vale samo je jedan od tih plodova, nipošto najveći i najgorči.
dr. sc. Damir Pešorda/Hrvatski tjednik
