Cipekovo znanstveno istraživanje ili apologet antifašizma u obračunu s Karamarkom

Kada Cipek traži odgovore o duhovima komunizma tada ništa sporno ne vidi u rehabilitaciji Josipa Manolića i Stjepana Mesića kao bivših dužnosnika u bivšem sustavu koji s vremena na vrijeme dobiju medijski prostor kako bi se zadržalo postojeće stanje u Republici Hrvatskoj ili u tome što su dužnosnici iz komunizma savjetnici aktualnog premijera RH Andreja Plenkovića. Svima im je zajednički nazivnik pomirdba kako se ne bi pokrenuli novi procesi koje je pokrenuo Tomislav Karamarko.

Medijska antikampanja protiv Tomislava Karamarka traje još od trenutka kada je kao najpopularniji ministar MUP-a tadašnje HDZ-ove vlade uhapsio Josipa Boljkovca kako bi se procesuiranjem onih koji su nakon rata tj. poslije 9. svibnja 1945. godine ubijali nenaoružane, zarobljene i civile vratio dignitet antifašističkoj borbi, jer takve su osobe antifašističku borbu samo kompromitirale. Antikampanja je nastavljena i u trenucima kada je Tomislav Karamarko preuzeo HDZ, a trajala je tijekom cijelog mandata za vrijeme kojeg je HDZ uspostavio pobjedničku platformu, pa do trenutka ostavke sa mjesta predsjednika HDZ-a.

Iako Tomislava Karamarka na aktualnoj političkoj sceni nema već godinu dana antikampanja traje i dalje bez obzira što im bivši lider HDZ-a ne da povoda, strategija je ista kao i do sada pa se sve dobro što je učinjeno za vrijeme njegova mandata javnosti se skriva ili što se pokušalo zdravom pameti učiniti, a od njega čini pračovjeka Kevine jame koji je zaposlio sam sebe na vlastitom Institutu ponovnim izlaskom iz pećine.

Osim mainstream medija u obračun sa Tomislavom Karamarkom uključili su se i hrvatski politolozi s Fakulteta političkih znanosti poput Tihomira Cipeka koji proučava povijest hrvatske političke misli, politiku povijesti, politiku identiteta Hrvatske, srednje i istočne Europe, poredbenu politiku srednje i istočne Europe te povijest europskih integracija. U sklopu napisanog znanstvenog članka “Duh komunizma proganja Hrvatsku. Slika neprijatelja hrvatske desnice” Cipek s jedne strane analizira javni govor bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kao i javni govor Katoličke crkve koja se sa desnim HDZ-om udružila protiv komunizma, dok s druge strane znanstvenim radom pokušava odgovoriti na pitanje, zašto hrvatska desnica ne otkrije svojeg pravog neprijatelja – liberalizam, umjesto da širi glasine o duhu komunizma?

U potrazi za odgovorima o duhu komunizma Cipek apostrofira, jedan komentar objavljen u Foreign Policy koji započinje naslovom: “Krajnja desnica u Hrvatskoj oživljava prošlost. Nova Vlada otvoreno se ispričava za fašistički režim zemalja u razdoblju Drugoga svjetskog rata”. Također, u obračunu sa Tomislavom Karamarkom neprijatelja vidi i u bivšem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću apostrofirajući komentar : “Najnoviji član Europske unije, Hrvatska, u svom novom kabinetu ima neukusnog i radikalnog fašistu – jednog koji čini desničare na vlasti u Mađarskoj i Poljskoj pravim slabićima. Spomenuta osoba je Zlatko Hasanbegović, 42-godišnji povjesničar koji je krajem siječnja postao ministar kulture”.

Kakvu to sliku u svijetu može dobiti javnost nakon uvida u znanstvene članke o izmišljenim duhovima komunizma napisane na stranim jezicima koji putuju svijetom gdje se vrši analiza javnog govora bivšeg predsjednika HDZ-a koji je srušen pod pritiskom mainstream medija, a sami znamo u čijoj su funkciji mediji u Hrvatskoj. U Karamarkovoj sigurno nisu, jer tada ne bi javni linč trajao od 2011. godine, a nastavio se u 2017. godini putem znanstvenih analiza lika i dijela Tomislava Karamarka.

Zašto Tihomir Cipek u navedenom znanstvenom članku ne analizira govore Josipa Broza Tita iz Varaždina davne 1945. poput “Nisam došao ovamo držati politički govor, došao sam vidjeti kako naši borci uništavaju taj hrvatski smrad” ili iz 1971. “Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati samostalnu državu”?

Da je vršio znanstvenu analizu gore navedenog maršala za pretpostaviti je da bi završio živ u jednom od stratišta na području bivše Jugoslavije kao mnogi Hrvati jer su mislili drugačije, a u današnje vrijeme znanstvena karijera krenula bi mu kao i politička Tomislavu Karamarku pa je onda lakše nastaviti cipelariti osobu koja je imala namjeru promijeniti utabano, nego osuditi totalitarni režim u vrijeme Josipa Broza Tita skrivajući se iza antifašizma. Za očekivati je da bi prije mogao uzeti u usta ponovno Zlatka Hasnbegovića prikazavši ga fašistom koji je uklonio maršalovo ime sa trga Josipa Broza Tita nakon što je Zlatko Hasanbegović dobio odbor za imenovanje ulica i trgova, te prikupio potpise natpolovične većine u skupštini Grada Zagreba za promjenu imena trga.

Zamjenom teze prema premišljanjima politologa koji proučavaju povijest u rangu Cipeka hrvatska desnica oživljava prošlost, a u suštini apologeti antifašizma sakrivenih iza znansvenih radova čine sve kako bi prava istina ostala zauvijek zakopana, budući da u Republici Hrvatskoj ima više od 900 jama s hrvatskim kostima, oko 600 u Sloveniji i preko 200 u Bosni i Hercegovini.

Znači li za vas istražiti povijest oživljavati prošlost?

Za mene bi se znanstveno istraživački rad upravo trebao temeljiti na istraživačkom radu, a ne da prioritet znanstvenog članka kao u ovom slučaju bude temeljen u sklopu analize na apostrofiranju govora Tomislava Karamarka i Katoličke crkve koji u sinergiji pokušavaju oživiti izmišljene duhove komunizma. Kako to da se Cipek u člancima ne bavi trovanjem Alojzija Stepinca i rasvijetli njegovu smrt?

Da će apologeti antifašizma upregnuti sve resurse i postojeće kadrove u različitim porama društva kako se ne bi doznala prava istina možemo vidjeti na primjeru Huda Jame ako uzmemo u obzir koliko je vremena slovenski publicist i istraživač Roman Leljak izgubio kako bi iskopao posmrtne ostatke 726 živo zakopanih uz pretpostavku da se nalazi još 2300 tijela žrtva, a kada bi postojala sinergija znanosti i vlasti ne bi trebalo više od pola stoljeća da se dođe do istine iz mračnog doba komunizma.

Kome smeta prekopati Jasenovac kako bi se utvrdila teza pokojnog Artukovića uz riječi prekopajte Jasenovac pa ćete vidjeti čija vojska leži ispod?

No, zato se u prvi plan gura HOS-ova ploča koja je regulirana pravnim aktima, budući da su isti sudjelovali u Domovinskom ratu, a s ciljem da podjele traju i danas. Kada su ljudi ginuli pod znakom HOS-a tada taj znak nikome nije bio sporan u Domovinskom ratu.

Ali tada hrvatski znanstvenici ne bi mogli pisati o duhovima komunizma koje je prema njihovim viđenjima oživio Tomislav Karamarko i hrvatska desnica nailazeći na otpor apologeta antifašizma koji niti dan danas ne žele priznati zločine jugokomunista za vrijeme Josipa Broza Tita. Ujedno Tomislav Karamarko osudio je sve totalitarne režime u skladu sa rezolucijom Europske komisije koja osuđuje sve totalitarizme za razliku od slijednika Saveza komunista koji se svim silama bore kako bi istina ostala zakopana. Kada je riječ o desnici u Hrvatskoj ona ne postoji još od vremena Ive Sanadera kada je po uzoru na Andreja Plenkovića sklopio manjinsku vladu sa Miloradom Pupovcem.

Stoga prozivati Karamarka ili Hasanbegovića fašistima je notorna glupost prilikom izmišljanja duhova komunizma, budući da štititi nacionalne interese i rasvijetliti noviju hrvatsku povijest nije fašizam, a najbolji primjer je temeljen na Tomislavu Karamarku koji je ispao žrtva izmišljenih duhova komunizma u slučaju INA – MOL.

U usporedbi mišljenja pokojnog prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH Tomislava Karamarka o Josipu Brozu Titu i obrazloženja zašto bi isti izbacio Titovu bistu sa Pantovčaka izostao je jedan od ključnih dijelova konteksta u dijalogu Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića, kada je Karamarko izjavio “Oni ne samo da se ne odriču, nego Milanović od Tita pravi heroja, uspoređujući ga sa Tuđmanom. To je povijesni revizionizam jer Tito je govorio da će prije Sava poteći prema Triglavu nego što će Hrvatska biti samostalna, a Tuđman je otac moderne hrvatske države”.

Kada Cipek traži odgovore o duhovima komunizma tada ništa sporno ne vidi u rehabilitaciji Josipa Manolića i Stjepana Mesića kao bivših dužnosnika u bivšem sustavu koji s vremena na vrijeme dobiju medijski prostor kako bi se zadržalo postojeće stanje u Republici Hrvatskoj ili u tome što su dužnosnici iz komunizma savjetnici aktualnog premijera RH Andreja Plenkovića. Svima im je zajednički nazivnik pomirdba kako se ne bi pokrenuli novi procesi koje je pokrenuo Tomislav Karamarko. Pa nije Tomislav Karamarko bivše komuniste za koje se procjenjuje kako ih ima u HDZ-u preko 90.000 reanimirao ili infiltrirao u sve pore društva, već su to učinili sami u tranzicijskom razdoblju, pa su se našli i oko bivšeg predsjednika RH Franje Tuđmana kako bi i danas vladali Hrvatskom.

Jel možda Karamarkova familija čiji je otac bio sudionik Križnog puta u Bleiburgu ulaže u marine u Novom Vinodolskom ili je njegov otac “Gazda” koji je razvio koncern posrnulog diva?

Naravno da ne, jer obitelj Karamarko nije bila pripadnik elitne komunističke partije, niti su sjedili u predsjedištvu bivšeg SFRJ ili promovirani u generala majora, a još manje optuživalo ih se za izvlačenje novaca za vrijeme bivše Jugoslavije kako bi se danas taj isti kapital vraćao kao investicija kroz koju se ulaže u Hrvatskoj. Tomislava Karamarka srušilo se radi zaštite nacionalnih interesa, a najbolji primjer je slučaj INA – MOL što je potvrdila međunarodna presuda u Ženevi iako je Tomislav Karamarko podnio ostavku radi nametnute afere pod presedanom.

Tomislava Karamarka optužuje se kada kaže da je tranzicijsko razdoblje iskorišteno za stvaranje hrvatskih tajkuna. Prisjetimo se tko je stradao u vrijeme privatizacjskih pljački kada je pokrenuo borbu s organiziranim gospodarskim kriminalom, kao i danas kada se spominjala lustracija u smislu pročišćavanja društvene klime što u radovima apologeta antifašizma nećete pročitati, jer tada ne bi mogli nametati duhove komunizma.

Također, nastoji se nametnuti teza da Hrvatska nema komunističku stranku iako je SDP prirodni slijednik bivšeg SK, a uz njih ostaci ostataka raspoređeni su po svim političkim opcijama kako bi osim pomirdbe mogli poslovno i surađivati. S obzirom da to vide obični građani u lokalnim sredinama, nije teško zaključiti da se suradnja implementirana i na nacionalnoj razini, a najbolji primjer vidljiv je kroz bivšeg SDP-ovaca Tomislava Sauchu koji spasio Plenkovićevu vladu. U tome nitko ne vidi problem, kao niti što su se SDP-ovi koalicijski partneri našli u vladajućoj većini.

Nametati tezu da je pravi neprijatelj desnice liberalizam koji se temelji na duhovima komunizma, a nameće se u svijetu što se najbolje vidi na primjeru kako se pod presedanom u mnogim europskim i svjetskim državama nameće izjednačavanje istospolnih brakova sa brakom muškarca i žene pod paravanom jednakih prava pa će uskoro biti normalno da se dva dečkića ili dvije curice u školi poljube, budući da će moći vidjeti isto od vlastitih roditelja koji će ih usvojiti, jer im tako zakon dozvoljava. Da ne govorimo da je danas “in” kada vam je premijer gay, a tabu je srušen u Irskoj poznatoj državi prema katoličkim i konzervativnim uvjerenjima. Promatrajmo samo kako su se svi digli na noge protiv Donalda Trumpa jer iza njega nije stala masonerija ili LGBT, već crkveni krugovi.

Što bi se temeljili na zdravom razumu kada svi trebamo imati jednaka prava, jedino što im u tom procesu priroda nije namijenila rođenje djeteta, ali zato će im razne skupine interesa dozvoliti da možda nečiji život usvajanjem usmjere u krivom smjeru. Razumio bi da izjednačavamo prava u smislu muškarca i žene u pogledu plaća ili vrsta poslova kako bi se rad žena jednako cijenio, ali ne na izokrenutim vrijednostima, a pritom to koristiti odgovorom za duhove komunizma.

Zamislite samo da Tomislav Karamarko ima izražene homoseksulne stavove kakva bi bila percepcija javnosti uz već viđenu antikampanju koja permanentno traje putem mainstream medija, a znanstvenici bi odmah dobili ideju za pisanje novih članaka kao i o izmišljenim duhovima komunizma koji su iz Hrvatske u boci pušteni u duhu Karamarka diljem svijeta kako bi proganjali avete prošlosti. Na tim takozvanim Karamarkovima avetima prošlosti pobijedila je i Kolinda Grabar Kitarović bivšeg predsjednika RH Ivu Josipovića koji nas je strašio ustaškom zmijom, a zatim stvorena pobjednička platforma Andreja Plenkovića i njegovoj vladi koju hvale duhovi komunizma odnosno Josip Manolić i Stjepan Mesić, dok u slučaju Karamarka retorika je bila kontradiktorna. Kada se spominju duhovi komunizma, tada se ne spominje kako su duhovi komunizma bili protiv Nezavisne Hrvatske 25. lipnja 1991. godine kada su napustili Hrvatski sabor ili kada se u Hrvatskom saboru pokušao puč još u vrijeme Franje Tuđmana.

S obzirom da je Hrvatsku napustilo u vrijeme Zorana Milanovića preko 100.000 Hrvata samo iseljavanjem u Njemačku tijekom 2015. godine, a val emigracije nastavio se u vrijeme Andreja Plenkovića, budući da je iz Njemačke stigao podatak kao hladan tuš dok se Vlada RH hvali smanjenjem nezaposlenosti, jer Hrvatsku je napustilo preko 50.000 stanovnika u istom smjeru, pa u skladu s tendencijom iseljavanja ne bi bilo loše da se hrvatski znanstvenici pozabave sa temom “Nastavi li se trend emigracije tko će u Hrvatskoj zarađivati kako bi umirovljenici zaslužili vlastite mirovine umjesto što se bave duhovima komunizma?”

Sanjin Baković dipl.ing./dragovoljac.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save