Davor Dijanović: Pupovčevanje je odavno prešlo liniju ispod i iznad koje se ne može ići
Reagirajući na izjavu ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića o tome da ploča poginulim hrvatskim braniteljima HOS-ovcima u Jasenovcu za sada ostaje, predvodnik hrvatskih Srba Milorad Pupovac izjavio je kako su krediti koje je on dao Vladi potrošeni i kako je vrijeme za uklanjanje ploče.
“Mi očekujemo da Vlada potvrdi stajališta koja imamo i ispuni ono što je dogovoreno, a to je – vremena da se čeka na uklanjanje ploče više nema!”, dodao je Pupovac implicirajući time kako je u pregovorima prije sastavljanja Vlade HDZ obećao uklanjanje HOS-ove ploče.
Za Pupovca micanje ploče iz Jasenovca predstavlja liniju ispod koje i iznad koje se ne može ići.
U narednom vremenu vidjet ćemo kako će se HDZ postaviti prema drskome Pupovčevu ultimatumu, no, kako god, mišljenja smo da su – što se tiče hrvatskog naroda – Pupovac i pupovčevanje već odavno potrošili sve kredite i debelo prešli sve linije ispod i iznad kojih se ne može ići.
A tu su liniju prešli i hrvatski političari. Naime, kao i u slučaju Svetozara Pribićevića – kojeg su političarom od nacionalnog značaja učinili hrvatski političari jugoslavenskog opredjeljenja u Hrvatsko-srpskoj koaliciji – i Pupovac, kao političar koji odlučuje o pitanjima od nacionalnog karaktera, je proizvod hrvatske politike, tj. proizvod „inkluzivne“ politike „stabilnosti“ Ive Sanadera.
Naravit o navodnoj srpskoj ugroženosti u Hrvatskoj
Politika Milorada Pupovca od samih se početaka temelji na propovijedima o navodnoj srpskoj ugroženosti u Hrvatskoj (takav je narativ predstavljao i pogonsko gorivo za velikosrpsku pobunu devedesetih) i na održavanju trajno incidentne atmosfere na hrvatskoj političkoj sceni. Tehnika je jasna: stvoriti percepciju kako su Srbi žrtve i onda na temelju takve viktimološke poziciji dobivati privilegije.
Pritom, dakako, realna ugroženost ne postoji, nego se radi o činjenici koju je dr. sc. Ivo Korsky još davno prije opisao ovim riječima: “Svaka manjina osjeća se ugroženom, no povlaštena manjina još se više osjeća ugroženom, jer zna da su povlastice dane na štetu većine i da zato prijeti opasnost reakcije ove većine čim se stanje promijeni“.
Pupovčevanje – pod time podrazumijevamo politiku izmišljanja srpske ugroženosti u Hrvatskoj i ‘fašizirajuće’ invektive na račun hrvatskih vlasti – započela je još u vrijeme Domovinskog rata, kad Pupovac iznosi klevetu o 10 000 „prekrštene“ srpske djece u Hrvatskoj.
Pupovac se početkom rata istaknuo i obećanjem da će u zamjenu za dvojicu zarobljenih srpskih liječnika iz Siska riješiti oslobađanje dr. Ivana Šretera. Kao što znademo, Šreter je likvidiran od strane pobunjenih Srba, a niti jedan državni odvjetnik nije imao potrebu Pupovca ispitati znade li nešto o tome u ubojstvu (usput bi ga državno odvjetništvo moglo priupitati i o nekim pojedinostima u Tesla banci).
Pupovcu ne smetaju četnički spomenici?
Milorad Pupovac u vrijeme rata bez ikakvih je problema odlazio u svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca, koje su velikosrbi držali pod okupacijom, a u slobodno vrijeme za tih se je posjeta fotografirao s bratom Vojislavom, koji na fotografiji ima vojničke hlače, kao pripadnik agresorske vojske tzv. Republike Srpske Krajine (tzv. RSK).
Nakon rata Pupovac je sve do pred nekoliko mjeseci bio zamjenik predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića, čovjeka koji 1991. pad Vukovarske bolnice naziva padom „poslednjega ustaškog uporišta“, a 2010. u razgovoru za beogradsku ‘Politiku’ izjavljuje da pobijeni na Ovčari nisu bili civili, nego preobučeni vojnici (koje je valjda – u skladu s time – i valjalo pobiti?) i kako bi ponovio sve što je u ratu radio (dakle, ponovno bi sudjelovao u velikosrpskoj pobuni i bio član terorističke vlade tzv. RSK).
Kad je u pitanju Pupovac i njegova velika ‘antifašistička’ zabrinutost za demokraciju i ljudska prava u Hrvatskoj, onda valja dodati da njemu uopće ne smeta činjenica da u Borovu Selu, mjesto pogibije hrvatskih redarstvenika, postoji spomenik četničkom „komandantu“ i ratnom zločincu Vukašinu Šoškočaninu, kao što mu ne smeta niti svesrdno sudjelovanje proslavi ustanka u Srbu, gdje se slavi združena četničko-komunistička (pretežno četnička) klaonica hrvatskog naroda na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne.
Njemu je očito lijepa kapa partizanka, a niti kokarda mu nije odveć mrska. I dok mu s jedne strane pozdrav ‘Za dom – spremni!’ predstavlja ustaški pozdrav koji treba zabraniti, neovisno o tome što su taj pozdrav koristili hrvatski branitelji HOS-a u Domovinskom ratu (čime se je, tvrde neki, taj pozdrav na neki način „rehabilitirao“), petokraka je kapa i dalje lijepa kapa premda je jako dobro viđena na zgarištima porušenoga i spaljenog Vukovara.
Ugroženosti bi nestalo ako bi Srbi ponovno vladali Hrvatskom
No, takva politička hipokrizija sastavni je dio politike pupovčevanja (svima nam je poznato suzno i tužno Pupovčevo lice i plačljiv glas kad pred televizijskim kamerama konfabulira o srpskoj ugroženosti i novome izranjanju ustaških zmija i fašističkih dinosaura iz mračnih rupa i zakutaka Hrvatske), a ta politika ne bi tako dobro prolazila da nije sluganskih hrvatskih političara koji, kao ljudi bez osobnog i nacionalnog dostojanstva, redovito kleknu pred Pupovčevim ucjenama i pritiscima.
Srbima koji su u vrijeme rata većinski sudjelovali u pobuni protiv hrvatske vlasti, velikodušno je – od strane ‘mrskog’ Tuđmana – pružena ruka pomirenja, u vidu tzv. Zakona o općem oprostu, no Pupovac i njegova klika (koja ne predstavlja sve Srbe u Hrvatskoj) na tu su ruku pomirenja odgovorili prijezirom prema osjećajima većinskog naroda, optužbama protiv tog naroda i stalnim političkim provokacijama i lažima kojima se hrvatska država želi prikazati kao nova fašistička kreacija zla.
Hrvatska bi prestala biti ‘fašistička’ država i srpske bi ugroženosti nestalo tek ako bi se vratili na predratne pozicije, gdje su Srbi nerazmjerno svome udjelu u broju stanovnika držali sve bitnije funkcije u državi. No, velikosrbima niti to nije bilo dovoljno, htjeli su do kraja vladati nad hrvatskim narodom, pa su zbog toga i podigli oružanu pobunu protiv Hrvatske.
Na nove Pupovčeve ucjene oko ploče u Jasenovcu svaka suverenistička vlast, ali i vlast koja drži do minimuma nacionalnog dostojanstva, odgovorila bi jasnom porukom: gospodine Pupovac, vi ste, zbog svoje prošlosti prepune lažnih i provokativnih postupaka koji su narušavali mir Hrvata i Srba, zadnji koji ste pozvani davati bilo kakve ultimatume i bilo što uvjetovati.
Nismo sigurni da ćemo gledati takav scenarij, štoviše, no sigurni smo da bi bilo koja vlast koja bi prednost dala Pupovcu pred poginulim ratnicima HOS-a, bila u perspektivi osuđena na propast.
Sanaderovski poučak je vrlo jasan, a nadamo se su toga svjesni i vladajući političari. I hrvatski narod ima liniju koja kad se prijeđe slijedi odgovor. Poraz HDZ-a na parlamentarnim izborima 2011. daje za to jasnu potvrdu.
Izvor: Davor Dijanović/direktno.hr
