U sklopu Hrvatskog aktivističkog festivala VIDIK festa Hrvatska udruga Benedikt organizirala je u utorak, 14. travnja 2015., u dvorani Gradske knjižnice Marko Marulić u Splitu predavanje pod nazivom „Palijativna skrb u gradu Splitu – možemo li bolje?“, a predavanje je održao doc. dr. sc. Marko Jukić, specijalist anesteziologije i intenzivnog liječenja i voditelj Ambulante za bol KBC-a Split. Predavanje doc. Jukića donosimo u cijelosti.

Organizirana palijativna skrb u Splitu ne postoji, ne postoje zdravstveni timovi za palijativnu skrb, nema hospicija, nema posudionice pomagala niti savjetovališta za bolesnike i njihove obitelji iako to Zakon o zdravstvenoj zaštiti nalaže. Cilj predavanja je ukazati da je krajnje vrijeme da oni koji su dužni organizirati palijativnu skrb to trebaju učiniti. Također se definira koja je uloga i koji su ciljevi palijativne skrbi te se daje prijedlog tko bi i što bi trebao napraviti.

Palijativna skrb

Hospicij je i filozofija skrbi i moderna zdravstvena ustanova s nizom sustava pružanja pomoći ljudima na kraju života, a njihovim njegovateljima, čak i nakon smrti u žalovanju. Zbog poistovjećivanja sa starijim značenjima danas prevladava naziv palijativna skrb, odnosno palijativna medicina. Palijativna skrboznačava pristup kojim se bolesnicima suočenima sa smrtonosnom bolešću i njihovim obiteljima unapređuje kvaliteta života. Čini se to kroz sprječavanje i olakšavanje simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene i liječenja boli te kroz olakšavanje ostalih psihičkih, psihosocijalnih i duhovnih problema (Svjetska zdravstvena organizacija, 2002.).

Cilj palijativne skrbi je umirućem omogućiti da preostalo vrijeme života iskoristi na najbolji mogući način. Umiranje je krajnji dio života, koji završava smrću i treba ga proživjeti na najbolji mogući način. Bitna je kvaliteta života, a ne njegova duljina. Kvalitetu života će svatko odrediti prema svojim kriterijima. Činjenica je da primjena novih biomedicinskih tehnologija često produljuje život loše kvalitete, da produljuje agoniju bolesnika pa time produljuje patnju obitelji.

Želje bolesnika i obitelji se načelno poštuju ali treba voditi računa o potrebama, željama i pravima drugih bolesnika. U sustavu gdje država osigurava zdravstvenu skrb svim svojim stanovnicima mora se voditi računa o pravičnoj raspodjeli sredstava. Uz dobrobit bolesnika treba misliti i na egzistenciju obitelji te definirati razinu skrbi s ciljem da se izbjegne beskorisno liječenje. Na razini zdravstvene skrbi treba donijeti preporuke za liječenje u terminalnoj fazi života i tako olakšati zdravstvenim radnicima rad s bolesnicima koji se nalaze u terminalnoj fazi života. Teško je sa sigurnošću odrediti trenutak u kojem život ide kraju i kada obustaviti neku terapiju ili ne primjeniti terapiju. Na temelju znanja i iskustva poznato je da nije moguće učiniti „sve za svakoga“ bolesnika i da nije potrebno poduzimati neke terapijske postupke jer se radi o beskorisnom liječenju. 

Što uključuje palijativna skrb i kako se provodi?

Pomoći bolesniku da što je moguće kvalitetnije proživi život do samog kraja te pružiti podršku obitelji za vrijeme bolesti i u žalovanju. Provodi se pružanjem fizičke skrbi, ali i psihosocijalne i duhovne potpore bolesniku te njegovoj obitelji za vrijeme bolesnikove bolesti i u žalovanju. Palijativnu skrb mogu zatražiti bolesnici koji boluju od: zloćudne bolesti, teške bolesti srca, plućnih oboljenja (KOPB-terminalno stanje), neuroloških bolesti (Alzheimerova bolest, multipla skleroza, mišićna distrofija, Parkinsonova bolest)ili bilo koje bolesti gdje medicina više ne može dovesti do ozdravljenja. Pored bolesnika pomoć mogu zatražiti članovi bolesnikove obitelji, zdravstveni radnici i druge osobe koje sudjeluju u pružanju palijativne skrbi. 

Palijativnu skrb pružaju:

a) Liječnici obiteljske medicine i liječnici u bolnicama,(specijalista palijativne medicine nema)
b) Medicinske sestre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u bolnicama,
c) Ljekarnici,
d) Duhovnici,
e) Socijalni radnici,
f) Psiholozi,
g) Osoblje u ustanovama za kućnu njegu, u domovima za starije i nemoćne i drugdje,
h) Volonteri.

Usklađen i zajednički rad multidisciplinarnog tima s interdisciplinarnim pristupom osnova je palijativne skrbi. Veličina tima se određuje prema slučaju (potrebi).Dobra organizacija i komunikacija unutar stručnog (palijativnog) tima, komunikacija s obitelji bolesnika i unutar zdravstvenog sustava su uvjeti za uspjeh.

Specijalistička palijativna skrb jeskrb koju zajednički pruža tim visokoobrazovanih stručnjaka iz različitih područja (zdravstvena, socijalna i duhovna skrb) osobama koje su u terminalnoj fazi bolesti.

Glavni nositelji palijativne skrbi su članovi obitelji bolesnika koji moraju imati cjelovitu informaciju o zdravstvenom stanju bolesnika i moraju se upoznati s načinima pružanja skrbi (prehrana, njega, postupanje u žurnim situacijama). Liječnici, patronažne sestre, medicinske sestre i njegovatelji će podučiti članove obitelji na koji način će skrbiti o bolesniku te pružiti stručnu pomoć. Kada se radi o terminalnoj fazi bolesti (kada preostaje do 15 dana života) ako je potrebno bolesnika se može primiti u hospicij da bi se pomoglo obitelji.

Članovi udruge prijatelja hospicija i volonteri pomažu pri pružanju palijativne skrbi. Njegu bolesnika provode članovi obitelji i njegovatelji koji su završili tečaj za njegovatelje.

Deklaracije i preporuke

Palijativnu skrb promiču mnogobrojni dokumenti: Kanadska deklaracija iz 1992. i 2000. godine; Cape Town deklaracija iz 2003., Preporuke ministara Vijeća Europe iz 2003., Europska škola onkologije iz 2004., Barcelonska deklaracija o palijativnoj skrbi iz 2005., Korejska deklaracija iz 2005., Venecijanska deklaracija iz 2006., izjava pape Benedikta XVI iz 2007. Opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima (2005. godina).

Preporuke (2003. godine) Povjerenstva ministara Vijeća Europe državama članicama o organizaciji palijativne skrbi: palijativna skrb je vitalan, integralan dio zdravstvenih službi i ima zadatak postići i održati najbolju moguću kvalitetu života teških bolesnika. Ona treba dobiti i primjeren i pravedan stupanj financiranja. Također se preporučuje da države posvete posebnu pozornost odgoju šire javnosti o odgovarajućim vidovima palijativne skrbi.

U Hrvatskoj je još od 2003. godine u Zakon o zdravstvenoj zaštiti ušao pojam palijativne skrbi (NN 121/03 čl.16, čl 25, čl.69 i čl 71). U programu Vlade RH za razdoblje od 2008.-2011. godine (poglavlje 17.- zdravstvo, bolničko liječenje) stoji stavak: „Palijativnu skrb i hospicij uključiti u zdravstveni sustav (mreža uz referalni centar) – rok: prosinac 2008“.  ali se to nije ostvarilo. Na teritoriju Republike Hrvatske su napravljeni značajni pomaci po pitanju palijativne skrbi. Otvoren je prvi hospicij u Rijeci za čije otvaranje za zaslužna Riječka Nadbiskupija koja je dala prostor i najvećim dijelom financirala otvaranje hospicija (vidi dalje). Ima više mobilnih timova palijativne skrbi pri domovima zdravlja (Istra, Rijeka, Zagreb i drugdje). Nažalost palijativne skrbi još nije integrirana u sustav zdravstvene zaštite na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Donešen je dokument Strategija razvoja palijativne skrbi u R. Hrvatskoj 2014.-2016. ali je pitanje kada će u praksi zaživjeti.

Tko mora organizirati palijativnu skrb?

Palijativnu skrb mora organizirati Ministarstvo zdravstva na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske, posebno u kliničkim bolnicama i kliničkim bolničkim centrima. Županije i gradovi su dužni organizirati (u općim bolnicama i domovima zdravlja) palijativnu skrb na svom teritoriju. (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, članak 8, 9, 17, 26, 77, 78, …).

ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

(Urednički pročišćeni tekst „Narodne novine“, broj 150/08, 71/10, 139/10,  22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12 – OUSRH, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14 – O i RUSRH i 154/14)

Članak 8.

Republika Hrvatska iz državnog proračuna osigurava sredstva za:

– programiranje, usklađivanje, provođenje i praćenje izvršenja zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja stanovništva te promicanja zdravlja u skladu s planom zdravstvene zaštite,

– proučavanje i praćenje stanja zdravlja stanovništva,

– ostvarivanje programa za poboljšanjem zdravlja svih stanovnika,

– epidemiološko praćenje, sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti i kroničnih masovnih bolesti uključujući alkoholizam, pušenje, ovisnost o drogi i druge ovisnosti,

– hitnu medicinsku pomoć na državnim cestama,

– zdravstveno-statističku i drugu socijalno-medicinsku djelatnost od značaja za cijelu Republiku,

– financiranje znanstvene djelatnosti na području zdravstvene zaštite,

– prikupljanje krvi i presađivanje organa, tkiva i stanica,

– zdravstvenu zaštitu u hitnim slučajevima osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje nemaju zdravstveno osiguranje i nemaju sredstava za podmirenje troškova zdravstvene zaštite,

– provođenje mjera zdravstvene ekologije od interesa za Republiku Hrvatsku, sukladno programu mjera iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona,

– osiguranje i praćenje provođenja, zaštite i promicanja prava pacijenata,

– druge zadaće iz svoje nadležnosti određene ovim Zakonom i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju,

– troškove zdravstvene zaštite po posebnim propisima.

Republika Hrvatska osigurava sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova – prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prijevoznih sredstava te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite u mreži javne zdravstvene službe za zdravstvene ustanove čiji je osnivač kao i za pokriće gubitaka zdravstvenih ustanova čiji je osnivač.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, Republika Hrvatska osigurava sredstva za investicijsko ulaganje u bolnice i investicijsko ulaganje u sve zdravstvene ustanove čiji su osnivači županije, odnosno gradovi, a nalaze se na područjima posebne državne skrbi.

Republika Hrvatska osigurava i sredstva za investicijsko ulaganje u zdravstvene ustanove čiji su osnivači županije, odnosno gradovi, u slučaju potrebe saniranja posljedica prouzrokovanih elementarnom nepogodom, odnosno drugom katastrofom.

Članak 9.

Županije i gradovi osiguravaju sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova – prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prijevoznih sredstava te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite i mreži javne zdravstvene službe kao i za pokriće gubitaka zdravstvenih ustanova čiji su osnivač.

Članak 17.

Mjere zdravstvene zaštite su:

1. zaštita od ekoloških čimbenika štetnih za zdravlje uključujući sve mjere za očuvanje, unapređenje, praćenje i poboljšanje zdravstvenih i higijenskih uvjeta za život i rad čovjeka,
2. provođenje zdravstvenog odgoja, prosvjećivanje i promicanje zdravlja s ciljem unapređenja duševne i tjelesne sposobnosti osoba,
3. otkrivanje i otklanjanje uzroka bolesti, odnosno sprečavanje i suzbijanje bolesti te ozljeda i njihovih posljedica,
4. mjere i aktivnosti za sprečavanje, pravodobno otkrivanje i suzbijanje zaraznih i kroničnih masovnih bolesti,
5. mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i radnim okolišem (specifična zdravstvena zaštita radnika),
6. liječenje i rehabilitacija oboljelih, tjelesno i duševno oštećenih i ozlijeđenih osoba te osoba s invaliditetom,
7. posebne mjere zdravstvene zaštite stanovništva starijeg od 65 godina života,
8. palijativna skrb za neizlječivo bolesne, odnosno umiruće,
9. osiguravanje cjelovite (preventivne, kurativne i rehabilitacijske) zdravstvene zaštite djece i mladeži,
10. osiguravanje cjelovite zdravstvene zaštite žena, a posebno u vezi s planiranjem obitelji, trudnoćom, porođajem i majčinstvom,
11. opskrba lijekovima i medicinskim proizvodima za zdravstvenu zaštitu,
12. pregledi umrlih.

Članak 26.

Zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća: patronažne posjete, zdravstvenu njegu u kući bolesnika i palijativnu skrb. Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: patronažne zdravstvene zaštite, zdravstvene njege u kući bolesnika, sanitetskog prijevoza, palijativne skrbi.

Za liječenje u kući nužna je: suglasnost obitelji, suglasnost bolesnika, da postoje higijenski uvjeti, educirana obitelj i dragovoljci, suradnja više službi (socijalna služba, Crveni križ, razne društvene udruge).

Članak 77.

Dom zdravlja temeljni je nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti koji mora osigurati ostvarenje načela sveobuhvatnosti, cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite te načela dostupnosti i kontinuiranosti pružanja zdravstvene zaštite na svome području.

U provedbi poslova iz stavka 3. ovoga članka dom zdravlja povezuje i rad patronažne zdravstvene službe, zdravstvene njege i palijativne skrbi s timovima obiteljske (opće) medicine.

Članak 78.

Dom zdravlja u svom sastavu ima obiteljsku (opću) medicinu, stomatološku zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu zaštitu žena, zdravstvenu zaštitu predškolske djece, medicinu rada, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, sanitetski prijevoz, ljekarničku djelatnost, patronažnu zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu njegu i palijativnu skrb bolesnika.

Članak 83.

Ustanova za palijativnu skrb jest zdravstvena ustanova koja ima palijativni interdisciplinarni tim kućnih posjeta (liječnik, medicinska sestra, fizioterapeut, socijalni radnik s posebnom naobrazbom za pristup umirućem) ambulantu za bol i palijativnu skrb te dnevni boravak i stacionar. 

Bijela knjiga

Europsko udruženje palijativne skrbi (European Association for Palliative Care- EAPC) preporuča Bijelu knjigu o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi.Potrebe za palijativnom skrbi se procjenjuju na 50 do 100 postelja na 1 000.000 stanovnika. Jedinice ne smiju biti velike, obično jedinice od 8 do 12 postelja. Normativ u jedinici palijativne skrbi je jedna sestra na jednogbolesnikate jedan liječnik na 6 bolesnika. Na svakih 100.000 stanovnika potreban je jedan tim za palijativnu skrb.Na svakih 40.000 do 80.000 stanovnika trebao bi biti jedan volonterski hospicijski tim. Volonterski tim ima 10 do 12 hospicijskih volontera i jednog profesionalnog koordinatora. 

Udruge prijatelja hospicija

Udruge prijatelja palijativne skrbi ne mogu biti nosioci organizirane palijativne skrbi jer nemaju osiguran izvor financiranja za stručne timove. Palijativna medicina je posebna specijalizacija koja se bavi medicinskim, socijalnim, duhovnim i psihološkim aspektima skrbi bolesnika i obitelji a udruge to nisu u mogućnosti osigurati. Udruge mogu djelovati pri promicanju svijesti o potrebamabolesnika i obitelji (kojima je potrebna palijativna skrb), prikupljanju donacija, organiziranju dobrotvornih manifestacija i volontiranjem. Ako članovi udruge završe tečaj za njegovatelje mogu volonterski njegovati bolesnike. 

 Što treba uraditi u gradu Splitu? 

Palijativnu skrb mora organizirati Županija, Dom zdravlja i HZZO. Nužno je formirati dva mobilna tima (za početak) za palijativnu skrb i jedan stacionar od 12 postelja gdje bi se moglo primiti bolesnike u terminalnoj fazi bolesti. Također bi u domu za starije i nemoćne trebalo otvoriti jedinice za prijam bolesnika koji trebaju dugotrajniju skrb (6 mjeseci i više), bolesnici s kroničnom opstruktivnom bolešću pluća, neurološkim bolestima, zloćudnom bolesti. Također je potrebno otvoriti jednu ambulantu za palijativnu skrb. 

Hospicij u Rijeci

Kao dobar primjer mogao bi se uzeti primjer Centra za palijativnu skrb u Rijeci.„Hospicij “Marija Krucifiksa Kozulić” u Rijeci otvoren je na zajedničku inicijativu Riječke Nadbiskupije, Primorsko-Goranske županije i Grada Rijeke. Sama realizacija projekta trajala je otprilike tri godine, a ustanova je udomljena u novouređenim prostorima bivšeg Teološkog fakulteta. Nadbiskupija ga je dala na raspolaganje te rekonstruirala i uredila prostor uloživši oko 8,5 milijuna kuna, a Primorsko-Goranska županija i Grad Rijeka sudjelovali su u nabavi opreme sa po milijun kuna.Hospicij djeluje na površini od 1200 četvornih metara, sastoji se od prostora za stacionar palijativne skrbi sa svim pratećim sadržajima, prostora za pokretne timove palijativne skrbi, gostinskog prostora za obitelji štićenika te dijela za edukaciju i volontere. Ustanova zapošljava 17 osoba na puno radno vrijeme i dvije osobe na nepuno radno vrijeme, a veliki doprinos očekuje se od volontera. Medicinsko osoblje je educirano za pružanje palijativne medicinske skrbi, a značajnu pomoć imaju od pet zaposlenih njegovateljica, sve pod stručnim vodstvom  glavne sestre Larise Miletić, dok Hospicijem upravlja ravnateljica, č.s. Daniela Orbanić.

Pacijentima je na raspolaganju 14 kreveta u pet dvokrevetnih i četiri jednokrevetne sobe. Sve je vrhunski uređeno i opremljeno tako da se pacijentima osigura dostojanstvo i komfor. Svaka soba ima veliku televiziju, telefon, vlastitu kupaonicu, sjedeću garnituru, te garderobni ormar. Svi bolesnički kreveti pružaju mogućnost anatomske prilagodbe potrebama pacijenta i opremljeni su s automatskim dekubitalnim madracima.

Boravak bolesnika u Hospiciju je u potpunosti besplatan. Troškove smještaja, hrane, kao i ostale materijalne troškove snosi Riječka nadbiskupija, dok troškove medicinske skrbi, lijekova i sanitetskog materijala sufinancira Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, s kojim je od 1. svibnja 2013. godine potpisan ugovor o poslovnoj suradnji.

Mobilni palijativni timovi djeluju u sklopu doma zdravlja Primorsko-Goranske županije. Centar ima tri tima za palijativnu skrb. Osnovani su 2008. godine, i do danas je njihovu pomoć trebalo više od 1400 bolesnika sa palijativnom dijagnozom bolesti. Mobilni timovi palijativneskrbi pružaju palijativnu zdravstvenu skrb bolesnika u njihovim domovima.“www.hospicij-marijakozulic.hr

Bolničku palijativnu skrb mora organizirati KBC Split, Ministarstvo zdravstva i HZZO. Nužno je na razini kliničkog bolničkog centra formirati dva tima za palijativnu skrb te otvoriti dnevu bolnicu i jedinicu palijativne skrbi. Načelno bolesnik bi se u takvoj jedinici zadržavao kraće vrijeme (15 dana) pred kraj života.Treba planirati otvaranje Odjela palijativne skrbi za bolesnike koji su završili liječenje u jedinici intenzivnog liječenja ili njege a nisu za kućnu njegu.

Grad Split bi mogao financirati rad Savjetovališta za palijativnu skrb. Uloga Savjetovališta bi bila da promiče svijest o potrebama bolesnika koji se nalaze u terminalnoj fazi bolesti, da organizira edukativna predavanja za bolesnike, obitelji bolesnika, njegovatelje i zdravstvene djelatnike. Savjetovalište može biti pri Domu zdravlja ili KBC-a Split a grad bi ga financirao. Treba imati uredski prostor, fiksnu i mobilnu telefonsku vezu, internet adresu, brošure za bolesnike. U Savjetovalištu bi se mogle dobiti stručne i organizacijske informacije te podatci o pružeteljima usluga palijativne skrbi i njege.Podrška i savjet preko telefona, dijeljenje edukativnih brošura, praktične radionice za članove obitelji, edukativna predavanja za zdravstvene djelatnike.

Udruge i organizacije koje se prvenstveno bave palijativnom skrbi

Opće informacije o palijativnoj skrbi mogu se dobiti na adresi www.palijativna–skrb.hr

Ustanova za zdravstvenu njegu www.zdravstvena-njega.hr

Hrvatska udruga prijatelja hospicija www.hospicij-hrvatska.hr

Centar za palijativnu skrb i medicinu www.vcz.hr 

Zaključak – Prijedlog – Javni poziv

Palijativna skrb je sastavni dio zdravstvenog sustava te su Ministarstvo zdravstva, Županija, Grad, Dom zdravlja i KBC dužni organizirati palijativnu skrb u gradu i županiji.

Predlažemo osnivanje koordinacijskog tijela, pri Hrvatskoj udruzi Benedikt, koje će pokušati usaglasiti stavove lokalne vlasti, zdravstvenih ustanova u županiji i gradu, te napraviti konkretne planove po pitanju palijativne skrbi u gradu i županiji. U radu koordinacijskog tijela, također bi sudjelovali predstavnici Caritasa Nadbiskupije Split, Crvenog križa, predstavnici zainteresiranih udruga i pojedinci. Samo zajedničkim radom će se moći nešto napraviti. Skrb o starima, nemoćnima, umirućima je naša dužnost i nužno je da napravimo sve što možemo.

Pozivamo župana gospodina Ževrnju, gradonačelnika gospodina Baldasara, ravnatelja Doma zdravlja gospodina Petrica, ravnatelja KBC-a Split gospodina Poljaka,  ravnatelja Caritasa Nadbiskupije Split gospodina Jerončića, ravnatelja Gradskog društva Crvenog križa Split gospodina Goju, predstavnike Udruge za hospicij i palijativnu skrb i Katoličke udruge „Lovret“ te predstavnike drugih zainteresiranih institucija i udruge da svi zajedno damo podršku projektu organizacije palijativne skrbi na području grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije i krenemo u što žurniju i uspješniju realizaciju istoga.

Hrvatska udruga Benedikt se obvezuje u što kraćem roku na zajedničkom radnom sastanku okupiti sve zainteresirane subjekte kada je u pitanju organizacija palijativne skrbi na području grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije.

Hrvatska udruga Benedikt

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save