Tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića dolazi u Zadar 14. i 15. rujna
Leopoldovo tijelo će proći našom obalom – Zadar, Dubrovnik, Split, Rijeka – do njegova rodnog mjesta Herceg-Novog / CROPIX
Zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić, katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić i generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Josip Lenkić potvrdili su dolazak tijela svetoga Leopolda Bogdana Ivana Mandića u Zadar 14. i 15. rujna.
Što ovaj događaj znači za vjernike, pobliže je objasnio nadbiskup Puljić:
– Ovo je stvarno izvanredna prigoda za duhovni rast i osobni susret s milosrdnim Ocem. Sveti Leopold nas poziva da se prisjetimo onoga što uistinu jesmo. Budimo osjetljivi na svoje rane, ali i svjesni Božje prisutnosti te da možemo biti spašeni.
Relikvija će 14. rujna, u 14 sati, stići pred crkvu Gospe od Zdravlja, u kojoj je svojedobno ovaj mladi kapucin tri godine ispovijedao, te će u crkvi biti održan molitveni obred. Ljudi će moći u organiziranom kružnom toku vidjeti svečevo tijelo sve do 17.30. Nakon toga, uz procesiju, bit će prevezeno u katedralu, gdje će se u 20 sati služiti sveta misa koju će predvoditi nadbiskup Puljić. Tijelo će u katedrali biti izloženo tijekom cijele noći i posjetitelji će ga u tišini moći pogledati i pomoliti se pred njim.
Nakon cjelonoćnog bdjenja, sutradan u 7 sati ujutro relikvija sv. Leopolda Mandića nastavit će put duž obale.
„Što nam Gospodin poručuje po svetom Leopoldu” naziv je pisma zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koje je uputio vjernicima povodom ponovnog dolaska tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku. Prošle godine u Zagrebu, a ove godine na jadranskoj obali. Što kaže crkveno Učiteljstvo o štovanju svetih relikvija i Sveti Leopold – skroman i vedar svetac koji nas poznaje i čeka, naslovi su tri ulomka nadbiskupova pisma upućenog mjesnoj Crkvi.
Prva postaja drugoga Leopoldova pohoda Hrvatskoj od 14. do 18. rujna je Zadar, gdje je sv. Leopold bio poglavar kapucinskog samostana uz crkvu Gospe od Zdravlja u središtu grada na poluotoku. Tu je kao mladi redovnik tri godine obavljao službu rektora (1897.-1900.). Zadarski nadbiskup Marijan Oblak nabavio je svečeve relikvije i crkvu Gospe od Zdravlja 1978. proglasio svetištem sv. Leopolda za Zadarsku nadbiskupiju.
„Radujemo se što će svete relikvije našeg svetog sunarodnjaka proći našom nadbiskupijom i boraviti u Zadru od 14. rujna poslije podne do 15. rujna, kad će u jutarnjim satima krenuti prema Herceg Novom. Na dolasku u grad bit će nekoliko sati izložen štovanju u crkvi Gospe od Zdravlja u kojoj je kao mladi kapucin tri godine ispovijedao. Onda će biti prevezen u katedralu Sv. Stošije gdje će se služiti svečana misa i druge pobožnosti.
Tijekom tog razdoblja bit će prigoda za ispovijed. Neka po zagovoru svetog Leopolda boravak njegova svetog tijela bude milosno i blagoslovljeno vrijeme za Zadar i nadbiskupiju; osobito za naš duhovni rast i osobni susret s milosrdnim Ocem”, potiče mons. Puljić u pismu.
Ističe da nam po sv. Leopoldu Gospodin govori „o velikom otajstvu beskrajne Božje dobrote koja nas raduje i dira. Isus nas po njemu iznova poziva: ‘Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti’ (Mt 11, 28). Njega je Otac nebeski poslao da nas oslobodi i spasi. Jer čovjek je bio i ostao ranjen u svim svojim unutarnjim moćima razuma, slobodne volje, srca i savjesti. No, iako je ranjen, on nije napušten. Po Božjem milosrđu i zaslugama muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, on je spašen i otkupljen. To Gospodin poručuje po svecu milosrđa, svetom Leopoldu”, naglašava mons. Puljić.
Bog traži da kao njegova odabrana djeca očitujemo u životu plodove njegova Duha. „Sveti Leopold dobro je shvatio metodologiju obraćenja pa je cijelog života po sakramentu ispovijedi pomagao ljudima da ‘svlače starog čovjeka’, mijenjaju se i ‘oblače novoga’ koji će biti ‘pun ljubavi i veselja, mira i strpljivosti, blagosti i dobrote’ (Kol 3,12-15).
Budući da je znao da kreposti i vrline ne dolaze same od sebe, već se za njih valja izboriti, on se nije umarao u životnim teškoćama i duševnim patnjama upućivati ljudima riječi ohrabrenja. Jer, čvrsto je vjerovao da sakramentalna milost pomaže ljudima da se obraćaju i popravljaju, kako bi se stameni u vjeri mogli othrvati pred brojnim teškoćama koje život sa sobom nosi”, ističe mons. Puljić.
Nadbiskup podsjeća na riječi pape Pavla VI. prigodom Leopoldove beatifikacije 1976.: „Gledaj samo kako je siromašan, jednostavan, čovječan; skroman, vedar i sabran; sav u zanosu svog unutarnjeg gledanja nevidljive prisutnosti Božje. A ipak je tako prisutan, pristupačan i spreman na uslugu, pa imaš dojam da nas poznaje i čeka; kao da su mu poznate naše brige i kao da čita našu nutrinu. Pogledaj toga siromašnoga, maloga kapucina koji nas privlači i oduševljava”.
Dopuštenjem Kongregacije za proglašenje svetih i mjesnog biskupa iz Padove, a na zamolbu kotorskog biskupa Ilije Janjića, Leopoldovo sveto tijelo će proći hrvatskom obalom do njegovog rodnog mjesta Herceg-Novog. Nadbiskup podsjeća da je od 13. do 18. travnja 2016. tisuće vjernika odalo počast sv. Leopoldu čije je tijelo bilo izloženo u zagrebačkoj katedrali a zatim u njemu posvećenoj kapucinskoj crkvi u Dubravi.
„Časteći zemne ostatke svetih Božjih ugodnika, daje se zapravo slava i čast Bogu koji je izvor i počelo svake svetosti. Njega, koji je tri desetljeća satima ispovijedao u skromnoj sobici u Padovi te svojom desnicom u Božje ime opraštao grijehe i liječio nanesene rane, papa Franjo je proglasio suzaštitnikom Godine milosrđa”, ističe zadarski nadbiskup.
Neraspadnuto tijelo sv. Leopolda čuva se u staklenom lijesu u Padovi. U Godini milosrđa bilo je preneseno najprije u Rim (3.-11. veljače 2016.), a onda u Zagreb (13.-18. travnja 2016.).
Zato zadarski nadbiskup u pismu spominje i crkveni nauk glede štovanja svetih relikvija ili moći koje su osobito diljem naše obale bile sastavni dio pastorala i pobožnosti. To je povezano i s početkom našeg doseljenja u ove krajeve.
„Kad su ovdje brojni kršćani nastradali u vrijeme seobe naroda i Avarskih razaranja, papa Ivan IV. (640.-642)., Dalmatinac, poslao je benediktinskog opata Martina neka donese u Rim kosti mučenika, od Solina do Istre. I sagradio im je posebnu kapelu u krstionici lateranske bazilike. Njegov nasljednik, papa Teodor I., uresio je kapelu mozaikom desetorice dalmatinskih i istarskih ranokršćanskih mučenika, što pokazuje osobito poštovanje prema relikvijama svetaca i mučenika”, poručuje mons. Puljić.
Nadbiskup ističe da se crkveno učiteljstvo u više navrata očitovalo o temi štovanja svetih relikvija. Sedmi ekumenski sabor u Niceji (787.) dao je konkretne upute glede štovanja svetih relikvija. Odredio je da se oni „koji odbacuju moći svetoga mučenika, smijene” (ako se radi o klericima) ili „isključe iz zajedništva” (ako se radi o monasima ili laicima).
Sedam i pol stoljeća kasnije, Tridentski sabor obrazlaže zašto se „zaziva i časti moći svetaca” te 1563. godine određuje neka „biskupi i ostali koji nose brigu naučavanja”, u skladu s naukom svetih otaca i svetih sabora, „marljivo poučavaju vjernike o posredovanju i zazivanju svetaca, o štovanju moćiju i o zakonitoj upotrebi slika”.
Isti sabor naglašava kako „bezbožno misle oni koji tvrde da se sveci ne mole za ljude, jer to se protivi časti jedinog posrednika između Boga i ljudi, Isusa Krista” te „neka vjernici časte tijela svetaca i mučenika”, jer oni su bili „živi udovi Krista i hram Duha Svetoga”. Po njima „Bog daje ljudima mnoga dobročinstva”, pa „valja u potpunosti osuditi one koji tvrde da ne treba štovati moći svetaca i iskazivati im počast”.
Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji „Svjetlo naroda” kaže kako „s velikim pijetetom ponavlja časnu vjeru naših predaka o štovanju Blažene Djevice Marije, blaženog Josipa, apostola i mučenika i svih svetaca” (LG 50). Stari nauk koji su zacrtali oci na saborima uobličio je i Crkveni Zakonik u svojoj petoj knjizi (s pet kanona) gdje se govori o „štovanju svetaca, svetih likova i svetih moći”.
Tamo stoji izričita preporuka neka se „promiče istinsko i vjerodostojno štovanje svetaca čiji primjer vjernike izgrađuje, a zagovor štiti” (kan 1186). Zakonik preporuča i „drevnu tradiciju pohranjivanja moći mučenika ili drugih svetaca ispod nepomičnih oltara” (kan 1237 § 2.).
No, izričito se „zabranjuje njihova prodaja” i „otuđenje” (kan 1190, & 1) ili njihovo trajno premještanje „bez dopuštenja Apostolske Stolice” (kan 1190 § 2.). Zato je i traženo dopuštenje Kongregacije za proglašenje svetih da tijelo sv. Leopolda ove godine pođe u Hrvatsku i Crnu Goru, poručuje nadbiskup Puljić u pismu povodom dolaska svečeva tijela u Zadar.
MISIJA / IKA
