U Hrvatskoj djeluje komunistička cenzura koja onemogućava obavijesti o nekim događajima (skupovima građana, predstavljanju knjiga, najavi koncerata itd.) pa je tako prešućeno i predstavljanje knjige HAZU-a.

Dana 7. rujna 2017. u Europskom domu u Zagrebu predstavljena je nova knjiga Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE o čemu nas mediji nisu izvjestili, naime prešutjeli su predstavljanje knjige kao i osvrt na knjigu. Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU, koje vodi akademik dr. Vladimir Paar, priredilo je i izdalo tzv. „Crvenu knjigu“ u kojoj su sažete stručne recenzije „Jokićeve“ Cjelovite kurikularne reforme (CKR), te vizija buduće obrazovne reforme.

Sramotna je cenzura komunističkih medija u Hrvatskoj. Umjesto da se potakne stručna rasprava o prijedlogu Cjelovite kurikularne reforme (CRK) Jokića i suradnika zataškava se stručna kritika tog prijedloga i forsira se lupetanje o školi za 21. stoljeće. 

“Istaknuti znanstvenici i stručnjaci dali su posve suprotno mišljenje o razvikanoj Kurikularnoj reformi od onoga koje se stalno servira javnosti: stručnjaci tvrde da je nužno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a Jokićeve skupine, a mnoge dijelove – treba pisati iznova!”

“Recenzenti su ukazali na sljedeće nedostatke CKR-a: neprovedivost predložene metodologije kurikula, nerazumijevanje i zanemarivanje STEM područja kao bitnog čimbenika za gospodarski i društveni razvoj, odsustvo orijentacije na srednjoeuropski model kurikula (naročito njemački i austrijski), odsustvo orijentacije strukovnog školstva na dualni sustav obrazovanja afirmiran u svijetu, nedovoljni naglasak na temeljna znanja kao preduvjet za promjenjive buduće potrebe i kao osnove budućega cijeloživotnog obrazovanja, zanemarivanje odgojne funkcije škole i nedovoljnog uvažavanja nacionalnog identiteta. Zbog toga je, slažu se brojni stručnjaci, potrebno temeljito promijeniti prijedlog CKR-a, a znatne dijelove – iznova pisati!”

Temeljem mišljenja stručnjaka prijedlog CKR nije provediv ni prihvatljiv pa tvrdnja da je 90% prijedloga CKR prihvatljiva ne stoji te bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  trebala naći bolje savjetnike za područje obrazovanja koji će uvažiti mišljenje eksperata a ne ulice i ideološki orjentiranih medija.

Vrijedno je ponovno navesti neke stručne recenzije:

“Posrijedi je teško prohodan tekst, pisan zamornim metodičko-didaktičkim metajezikom prepunim birokratskih fraza i mutnih sintagmi, kojima kao da je cilj prikriti pedagoške, znanstvene i stručne nedostatke projekta. Odmah treba konstatirati da smo dobili slab, nedorađen i manjkav tekst iza kojeg se krije ne samo nekompetencija, nego i opasni voluntarizam”, tim riječima je CKR u stručnoj recenziji ocijenio akademik Krešimir Nemec, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

“Kvantitativnom analizom je pokazano da će prijedlog gimnazijskog kurikula dovesti do smanjenja broja studenata na prirodoslovnim, tehničkim, biomedicinskim i biotehničkim fakultetima, s dalekosežnim negativnim posljedicama na tehnološki i gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Iznesenim modelom izbornosti prema kurikulu, dovodi se u nepovoljan položaj učenike iz manjih gradova i manjih gimnazija i zanemaruje se važnost i specifičnost STEM područja koje je ključno za znanstveno-tehnološki razvoj Hrvatske”, istaknuo je, pak, u svojoj stručnoj recenziji doc. dr. sc. Matko Glunčić, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Zagreb (u vrijeme pisanja recenzije nije bio državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja).

“Ne osjećam se ‘cenzorom’, kako je u javnom medijskom obraćanju titulirao dr. Jokić “analitičare” CKR-a, ako ću ukazati na konceptualne nejasnoće i nedosljednost ovoga dokumenta. Zamjetno je da se predloženi kurikul hrvatskoga jezika oslanja isključivo na metodičare školske prakse. Sigurno bi bilo više nego poželjno u doradu dokumenta, pored uvaženih kolega, uključiti sveučilišne profesore, kroatiste s katedri za hrvatski jezik i književnost, znanstvenike i filologe s Instituta za hrvatski jezik. Većina željenih ishoda slagana je copy paste, tj. od velike želje da se sve složi u tabele, ponavljanja konstrukcija riječi i cijelih rečenica su česta ili nezamjetno izmijenjena.

Model ishodi učenja, koji se nameće naučenom sadržaju, može biti kontraproduktivan. Mišljenja sam da navedena taksonomija vrednovanja i procjenjivanja nije prirodna predmetu – Hrvatski jezik. Popis djela hrvatske književnosti svakako bi morao biti zastupljeniji u odnosu oprema djelima europske i svjetske književnosti. Predloženi kurikul uvelike podilazi učeniku i njegovim očekivanjima, učeničkom osobnom doživljavanju. Zamjetno se izostavlja analitičko i sintetičko mišljenje koje bi trebalo njegovati. Hrvatski jezik kao sintagma se ne spominje. Hrvatska književnost u kanonu se nigdje izrijekom ne spominje. Duhovne vrijednosti jezika i književnosti su zanemarene, a u prvi plan su utisnute raznolike metode, definicije, ponderi itd.”, stoji u stručnoj recenziji dr. sc. Dubravke Brezak Stamać, profesorice XV. zagrebačke gimnazije.

“Iako sam bila članica dviju stručnih radnih skupina u okviru Cjelovite kurikularne reforme (za izradu prijedloga kurikuluma matematičkog područja i predmeta Matematika), nalazim važnim i nužnim upozoriti na neke elemente koje smatram neophodnim doraditi, popraviti ili čak ponovo napisati.

U formulacijama ishoda postoje brojne pogreške, neujednačenosti među razredima (terminološki i sadržajno), nejasnoće što ih čini teško ili nedovoljno jasnima za primjenu u praksi. Dio o povezanosti matematike s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim predmetima napisan je nejasno i nepovezano. Neke rečenice nisu razumljive, niti je jasna njihova veza s ostatkom teksta ili čak s naslovom. Na kraju moram dodati da, čitajući dokumente u cjelini, uopće nije jasno gdje bi se osuvremenjivanje, reformiranje i poboljšavanje u nastavi matematike trebalo vidjeti? Što bi to (prema kurikularnim dokumentima) u školi sada bilo drukčije nego do sada i na koji način bi ovako napisani dokument unaprijedio školsku praksu ili učeničke rezultate? Smatram da napisani dokumenti nisu spremni za provedbu, ali i da sami dokumenti ne mogu i neće poboljšati našu školsku svakodnevnicu”, napisala je, pak, u svojoj stručnoj recenziji CKR-a, dr. sc. Irena Mišurac s Filozofskog fakulteta u Splitu.

Iz navedenih mišljenja je jasno da je Jokićev prijedlog CKR-a nestručan i neprovediv  pa se postavlja pitanje zašto ministrica Divjak i ostali uporno nastoje provesti taj prijedlog CKR-a!? Zašto ministrica Divjak ne poštuje stručna mišljenja, recenzije, već lupeta o školi za 21 stoljeće bez argumenata?

Drugarica Divjak niti drug Jokić nisu došli na predstavljanje knjige Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE, njih stručno mišljenje 120 recenzenata ne zanima jer oni hoće političkim ucjenama provesti CKR kojim će unazaditi  obrazovni sustav u Hrvatskoj. Mediji su po nečijem naputku bojkotirali izvjestiti o predstavljanju knjige i iz toga se može zaključiti da je obrazovanje predmet ucjenivačke politike jedne stranke a ne stručno pitanje od nacionalne važnosti. Komunistički mediji svojom cenzurom rade protiv naroda i budućih naraštaja, protiv budućnosti hrvatske države!

Što se tiče strukovnog obrazovanja,“Hrvatska srednjoeuropska kurikulna reforma obrazovanja” (HSKRO) predlaže orijentaciju na uspješni srednjoeuropski model dualnog obrazovanja po uzoru na njemačko i austrijsko. Sukladno svjetskim iskustvima, kao najvažniji čimbenik reforme u fokusu pažnje treba biti nastavni kadar: poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika, stimulacija kvalitete, privlačenje stipendijama talentiranih mladih ljudi u nastavnički poziv i kvalitetno, stalno stručno usavršavanje, naročito za STEM područje.

Po pitanju nastavnog kadra Jokićev prijedlog je neprovediv prema mišljenju stručnjaka a i svakom laiku je jasno da u sadašnjim uvjetima nije moguće poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja i nastavnika niti je moguće njihovo kvalitetno stručno usavršavanje.

Treba podsjetiti da ništa ne počinje nametnutom Jokićevom skupinom za CKR:

“Doprinos temeljima moderne reforme hrvatskoga školstva predložen je prije više od deset godina u dokumentu Deklaracija o znanju – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja, urednici Eugen Pusić i Vladimir Paar, HAZU, 2004.: “U obrazovanju je bitno smanjiti opseg gradiva i enciklopedijski karakter učenja, preusmjeriti naglasak od memoriranja činjenica na njihovo međusobno povezivanje i razumijevanje. Ključna je kvaliteta usvojenog znanja, a ne njegov opseg.” Na tom načelu je tijekom 2003. do 2005. godine stručna skupina od 448 stručnjaka (iz škola, sveučilišta, znanstvenih instituta i HAZU) izradila prijedlog prvog dokumenta kurikulne reforme za osnovnu školu u Hrvatskoj (Vodič kroz HNOS, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Zagreb, 2005.)

Da je tada nastavljena kurikulna reforma započeta eksperimentalnom primjenom u 49 škola 2005. godine (koja je 2006. bez obrazloženja prekinuta), danas bi u školskoj nastavi bilo manje nepotrebnih podataka i činjenica, a više dubljeg razumijevanja i sposobnosti primjene znanja, više novih metoda poučavanja i logičkog i kreativnog mišljenja. Također bi se mnogo bolje rješavao danas ozbiljan problem strukovnog školstva – uvođenje strukovnog obrazovanja prema uzoru uspješnog njemačkog i austrijskog dualnog modela, prilagođenog našim uvjetima”, stoji u „Crvenoj knjizi“, Znanstvenog vijeća za obrazovanje HAZU.

 “…HNOS-kurikul iz 2005. godine predvidio je obvezne sadržaje koji se trebaju obrađivati tijekom najmanje 70 posto vremena tijekom predviđene predmetne satnice. Prošireni sadržaji za dodatne ilustrativne primjere uz te sadržaje predloženi su samo orijentacijski i prepušteni izboru nastavnika. Ti prošireni sadržaji mogu pridonijeti boljem zornom razumijevanju gradiva, ali ih učenik ne treba znati za ocjenu, niti pamtiti”, stoji u kurikulu iz 2005. godine, koji je, iz nejasnih razloga, čini se potpuno odbačen…?!

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-aje objavilo publikacije: “Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva – doprinos kurikulnim promjenama” (Bijela knjiga iz 2015.) te “Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikulnoj reformi” (Plava knjiga iz 2016.). Treća knjiga „Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – KRITIKE I VIZIJE” (Crvena knjiga 2017.).  U “Crvenoj knjizi” je  završni prikaz rada Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU na recenzijama cjelovite kurikulne reforme i viziji obrazovne reforme.

Zašto se ministrica Divjak i ostali konkretno ne očituje što nije dobro u publikacijama HAZU-a, gdje  Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a nije u pravu i zašto se ne organizira stvarna javna rasprava stručnjaka o reformi obrazovnog sustava i kurikulne reforme. Stalno se govori o važnosti znanosti i stručnog mišljenja a u praksi politički postavljena nekompetentna ministrica negira znanost i struku. Zašto se ministrica ne očituje o mišljenjima 120 kvalificiranih recenzenata, točku po točku?

Nedopustivo je da o reformi obrazovnog sustava i kurikula odlučuje politički nametnuta ministrica koja nije dorasla postavljenom zadatku a s druge strane ne želi čuti niti raspravljati o mišljenjima recenzenata, ne želi čuti mišljenje Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a već uporno lupeta o 21 stoljeću i informatici bez obrazloženja što to znači za učenika, studenta i nastavnika.

U školi se mnogo toga mora NAUČITI, ako učenik ne nauči pravopis hrvatskog jezika ne može točno pisati pa je lupetanje o kreativnosti učenika promašeno. Što učenik mora naučiti a o čemu treba biti samo informiran to treba odrediti struka, a ne koalicija HDZ-a i HNS-a..

Žalosno je da o obrazovnoj reformi glavnu riječ vode ljudi koji ucjenom žele progurati Jokićev prijedlog CKR-a koji je nestručan, neprovediv, koji je bez nacionalnoga i svjetonazorskoga identiteta, koji zanemaruje odgojne funkcije škole. To je mišljenje eksperata, recenzenata, dugogodišnjih prosvjetnih radnika i treba ga poštivati, a ne ignorirati!

Govoriti o budućnosti mladih, a nametati Jokićev CKR je nedopustivo nakon stručnih recenzija tog prijedloga.

Sramotna je izjava ministrice koja kaže da je obrazovanje stvar koalicijskog dogovora HDZ-a i HNS-a (znači ne struke već isključivo politike) i da ona zastupa stavove HNS-a. Nadalje ministrica je protiv ideoloških rovova a sama je u jednom ideološkom rovu iz kojega se negira hrvatski jezik, negiraju povijesne istine, provodi cenzuru i politička trgovina najgore vrste.

Ministrica je govorila o depolitizaciji obrazovanja ali je zaboravila da je zahvaljujući političkoj trgovini došla na ministarsko mjesto, također je zaboravila da ono što ona zastupa u ime HNS-a je politika (loša politika jer vodi gubitku identiteta, negiranju hrvatskog jezika i povijesnih činjenica).

Škola za 21. stoljeće, za budućnost, bez hrvatskog jezika, bez povijesti, bez nacionalnog identiteta i odgoja je loša škola koja nam se nudi temeljem koalicijskog sporazuma.

Naša je dužnost da kažemo NE Jokićevu prijedlogu CKR-a, da kažemo ministrici da iziđe iz HNS-ova ideološkog rova te da poštuje mišljenje kvalificiranih recenzenata jer je obrazovni sustav nacionalno, a ne ideološko stranačko pitanje.

Ako ministrica ne može napraviti otklon od ideoloških stavova HNS-a (stalno se na njih poziva) neka odstupi!

Dr. Marko Jukić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save