Josip Jović: Misterij gradnje pelješkog mosta
Dok iz Ljubljane stižu prijetnje o vojnom zauzimanju Savudrijske vale, što se nikako ne bi smjelo podcijeniti, u Sarajevu je Zastupnički dom Skupštine BiH usvojio posebnu deklaraciju o pelješkom mostu u kojoj se traži obustava njegove gradnje dok se ne utvrdi granica na moru.
Deklaraciju je inicirao SDA kao vodeća bošnjačka stranka, a poduprli su je, suprotno ranijim najavama i izjavama, zastupnici iz Republike Srpske, jer su uspjeli u tu deklaraciju nadožuntati i neke elemente (unska pruga, most na Savi, cesta kroz Popovo polje) koji nemaju nikakve veze sa samim mostom.
U ovoj troglavoj državi u načelu je svatko protiv svakoga, a u konkretnim pitanjima u različitim kombinacijama obično se poslože dvojica protiv jednoga. Čas su Bošnjaci i Hrvati protiv Srba, čas Srbi i Hrvati protiv Bošnjaka, čas, kao ovaj put, Srbi i Bošnjaci-muslimani protiv Hrvata. Sve nekako dva bez duše, treći bez glave.
Kao razlozi opstrukcije navode se tobožnje neriješeno razgraničenje i problem prolaska brodovima od Neuma prema otvorenome moru. To su, dakako, samo navodni razlozi budući da je granica poznata, most se gradi između dva nesporno hrvatska kopna i preko hrvatskog teritorijalnog mora, prolaz i najvećim brodovima omogućen je gotovo šezdeset metara visokim lukovima.
Pravi i stvarni razlozi su oni koji se ne spominju, a tiču se strateških bošnjačko-turskih interesa za zauzimanje i kontrolu tog dijela Jadrana.
U igri je gradnja trgovačke i ratne luke na području Neuma, gdje se već dulje vrijeme namjerava graditi i džamija, iako tu uopće ne žive muslimani. Bošnjački političari u svemu tome ništa ne pitaju Hercegovačko-neretvansku županiju niti Grad Neum, kojih se to izravno tiče, što svjedoči o svojevrsnu nasilju.
Hrvatske vlasti zacijelo znaju dobro o čemu se radi, ali, što je možda politički mudro, ne žele produbljivati svađu i zatezati zategnute odnose. U Vladi i dalje krajnje benevolentno govore o neobaviještenosti druge strane o tehničkim detaljima i o međunarodnom pravu, naglašavaju se i nadalje dobrosusjedski odnosi i podrška BiH na putu prema EU-u.
O neobaviještenosti, međutim, ne može biti riječi, do EU-a stalo je samo Hrvatima u susjednoj državi, a za dobrosusjedske odnose potrebna su oba susjeda. Instrumentalizirani, žestoki napadi na Kolindu Grabar-Kitarović zbog upozoravanja na potencijalne opasnosti od terorizma ili izjava Bakira Izetbegovića da su zločini mudžahedina bili individualni, dok je Franjo Tuđman bio vođa zločinačkog pothvata ne govori baš o pretjeranu prijateljstvu.
Odnos prema Hrvatima u BiH posebna je priča. I dalje vlada ogorčeno protivljenje izmjenama izbornog zakona kojima bi oni sami birali svoje političke predstavnike, što je zaista minimum konstitutivnosti i ravnopravnosti, čime ih se zapravo tjera u ništa ili pak u katalonsko-kurdski scenarij.
1 comment
Sin Bakir je samo loša kopija rahmetli Alije koji je najprije u travnju 1992. govorio da to nije njihov rat, a kad su ga četnici zarobili ili kad su mu zemljaci plutali Drinom ni onda ništa nije shvaćao, a kad kad je HV i HVO 1994. i 1995. četiri puta spasio od propasti njega i njegovu buduću džamahiriju, bilo bi bolje da smo ih pustili da ih četnici sataru u Bihaću i cazinskoj krajini, jer smo ovako po Daytonu ostali bez entiteta i dobili “reliquiae reliquiarum” sredovjekovnoga hrvatskoga kraljevstva. Pazite, oni bi u Neumu gradili neke džamije, a 1991. ih je u cijeloj općini Neum bilo 4,6%, skoro kao u Dubrovniku, a Hrvata 88%. Što ne traže džamije u Srebrenici u kojoj ih je bilo 75% a Srba 25%, a svejedno je pripala tzv. RS. O, tempora…! Pravi bosanski pretis lonac koji mora uskoro eksplodirati, jer je stanje sada gore nego 1991. ili 1992. Oni bi Ploče, a naši bi, da su pametni ili bar pošteni a nisu, rekli: -Ne može to tako, Baki juniore!!! Oladi malo, ej!