NIKOLA MILANOVIĆ: Nevjerojatna ograničenost
U četvrtak 14. rujna, dočekano zvonima, neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je ispred zadarske crkve Gospe od Zdravlja. Zadar je prva postaja na putu kojim će tijelo diljem hrvatske obale putovati šest dana.
Tako je dan kasnije krenulo prema Herceg Novom, zatim za Dubrovnik, a dan poslije, u nedjelju 17. rujna, stiže u Split. Potom će tijelo 18. rujna biti dočekano u Rijeci te će, posljednjeg dana, 19. rujna biti ispraćeno za Padovu, gdje sveti Leopold počiva u svetištu njemu posvećenom.
Naš svetac se rodio 12. svibnja 1866. u Herceg Novom. Na krštenju je dobio ime Bogdan Ivan. U Kapucinsko sjemenište u Udinama stupio je 16. studenog 1882., a već dvije godine kasnije prelazi u samostan Bassano di Grappa kako bi stupio u novicijat. Tu 2. svibnja 1884. postaje članom kapucinskog reda i uzima ime Leopold.
Prve redovničke zavjete položio je 4. svibnja 1885., a nakon novicijata odlazi na studij filozofije u Padovi, gdje je 20. listopada 1888. položio svečane (doživotne) zavjete. 20. rujna 1890. u Veneciji je zaređen za svećenika.
U svom bogatom svećeničkom životu djelovao je i u našim krajevima. Tako je bio gvardijan samostana Gospe od Zdravlja u Zadru od 1897. do 1900., a kratko je tijekom 1923. godine boravio i u Rijeci. Najduže je djelovao u Padovi i to prvenstveno kao ispovjednik. U tom talijanskom gradu je 30. srpnja 1942. godine i preminuo.
Umro je na glasu svetosti, a njegovo je štovanje u našim krajevima prvi počeo promicati kardinal Alojzije Stepinac. Leopolda Bogdana Mandića beatificirao je 2. svibnja 1976. papa Pavao VI., a svetim ga je 16. listopada 1983. proglasio papa Ivan Pavao II.
Prošle je godine Crkvi u Hrvata iskazana iznimna čast kad je jedan Hrvat, svećenik i redovnik, sveti Leopold Bogdan Mandić, zajedno s Padrom Piom iz Pietrelcine, postao zaštitnikom Godine Milosrđa. A Godinu Milosrđa slavila je Katolička crkva u cijelom svijetu.
Ovaj podatak treba stalno isticati, jer veliki hrvatski sinovi postoje na svim područjima, a čini se da ih ponajmanje cijenimo mi sami. Štoviše, pojedinci putem određenih glasila, pokazujući nevjerojatno nisku razinu znanja i još nižu razinu kulture, spremni su čak ismijavati takvu duhovnu veličinu, sveca Katoličke crkve čije se neraspadnuto tijelo već desetljećima čudesno opire zakonima fizike.
Sjetimo se samo što se događalo kad je tijelo svetog Leopolda prošle godine bilo u Zagrebu. S jedne strane nepregledne kolone (mediji su javljali da je bilo više od 200.000 ljudi) koje su dolazile odati počast tom svjetskom velikanu duha hrvatskog podrijetla i relativno korektno medijsko praćenje tog velikog događaja, a s druge strane šačica medijskih aktivista koji to nisu mogli istrpjeti pa su nas ‘bombardirali’ svojim zločestim i priglupim dosjetkama.
Bože mi oprosti, ali moram kazati da se tu radilo o nevjerojatnoj ograničenosti koja graniči s glupošću. Ali što se može kad hrvatski medijski prostor takve stvari bez problema trpi, a oni kojima je dužnost štititi struku od zloporaba slične vrste, štite samo svoje ideološke istomišljenike. Na taj način se međusobno održavaju na površini, podupirući se u misiji pljuvanja po svemu katoličkom i domoljubnom.
Tako HND, koji bi kao strukovna udruga morao biti depolitiziran, već dugo vremena stavlja politiku ispred struke, diskriminirajući sve novinare koji ne pripadaju njihovom (lijevom) svjetonazoru. Najbolje se to vidjelo na nedavnom prosvjedu potpore novinarki za koju neki tvrde da je obična antifa aktvistica (sjetimo se samo njenog ‘daj pet’!).
Tihomir Dujmović je još prije nje ostao bez emisije na HTV-u i što se dogodilo? Ništa. A za ovu ‘aktivisticu’, budite sigurni, vrijede druga pravila. Iskustvo nas je naučilo da će vrlo brzo dobiti drugo, moguće još bolje mjesto na HTV-u.
I eto gdje dolazi sveti Leopold. Dolazi desecima i stotinama tisuća iskrenih vjernika, koji će mu i ovom prilikom odati počast, ali dolazi u državu koja nažalost ignorira tu golemu većinu svojih građana, dopuštajući maloj, militantnoj i dozlaboga iritantnoj manjini, da ih bez ikakvih posljedica šikanira, vrijeđa i ponižava. I to dopuštaju vlasti koje često biraju ti isti vjernici, vlasti koje bi trebale biti hrvatske, a ponajmanje su takve, jer takve očito ne žele, ne mogu ili ne smiju biti.
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
