7. listopada 1991. pokušaj ubojstva Tuđmana i odluka – Hrvatsku treba uništiti!
Napad na Banske dvore samo je mali dio općeg razaranja Zagreba kojeg je planirala JNA. Planiran je bio opći napad na Zagreb i uništenje svih najvažnijih institucija hrvatske države: Sabora, Vlade, MUP-a, HRT-a, Hrvatska pošta, telefonske centrale, Toplana, zapovjedništva ZNG-a.
Odluka je bila: općim napadom JNA brzo uništiti i obezglaviti Hrvatsku koja je raskomadana u manje dijelove i bez predsjednika države trebala postati plijenom srbijanske, nikada ugašene želje, za hrvatskim krajevima i morem.
Intervenirao je osobno u korist Hrvata i sam Mihail Gorbačov.
Zdravko Tomac objašnjava kako su i SAD i Rusija u to vrijeme bili za očuvanje Jugoslavije pa je Srbija i JNA to shvatila kao signal za opći rat protiv Hrvatske.
„Dan uoči napada na Banske dvore, 6. listopada, znali smo da se priprema veliko razaranje Zagreba pa smo kontaktirali Mihaila Gorbačova da intervenira i spriječi napad. On je pak nazvao State Department i Veljka Kadijevića, tadašnjeg načelnika generalštaba JNA te je uspio spriječiti razaranje Zagreba, međutim ipak nije uspio spriječiti bombardiranje Banskih dvora”, govori Zdravko Tomac.
On je prepričao i dan uoči samog napada na Markov trg kada se susreo s tadašnjim američkim konzulom u Zagrebu: „Zamolio me je da Hrvatski sabor odgodi odluku o proglašenju samostalnosti. Ako donesete tu odluku, mi povlačimo svoje diplomatsko osoblje iz Zagreba”, poručio mi je Tomcu američki konzul aludirajući kako će JNA onda pripremiti veliki vojni napad na glavni hrvatski grad.
Embargo na oružje – vjetar u leđa JNA za opći napad
Nekoliko dana ranije Hrvatska je izdana i ostavljena da polagano umire pod oklopima do zuba naoružane JNA. Vijeće UN-a donijelo je embargo na oružje Hrvatskoj i to na prijedlog Hrvata “antifašista” Budimira Lončara, kasnijeg savjetnika predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i Ive Josipovića.
Tako već 2. listopada tzv. krnje Predsjedništvo SFRJ, koje su tada činila samo četiri člana (Srbija, Vojvodina, Kosovo i Crna Gora), je podržalo uvođenje izvanrednog stanja u Jugosalviju, odnosno proglašavanje “stanja neposredne ratne opasnosti”. Prihvatili su i platformu “prisajedinjavanja” samoproglašene tzv. srpske krajine unutar RH, pa je svima bilo jasno da Beograd počinje opće komadanje Hrvatske.
U Zagrebu su, dakle, bili svjesni prijetnji.
I tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić u svojoj knjizi navodi da je, nakon što je dobio informacije o općem napadu JNA na Zagreb, intervenirao kod sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova da to “pokuša spriječiti svojim utjecajem u Beogradu”. O postojanju plana JNA za napade po Zagrebu, postoje svjedočanstva i oficira JNA koji su prešli na hrvatsku stranu, a koja su prikupljena u Memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu. Prema tom planu, Zagreb je trebao biti napadnut jugoslavenskom ratnom avijacijom u tri borbena leta, uz sudjelovanje 70-80 aviona.
Prioritetni ciljevi bili su: Banski dvori, MUP, Hrvatska radiotelevizija, Hrvatska pošta i telekomunikacije, Toplana. Kako se takav sveopći napad nije dogodio, pretpostavlja se da je intervencija Gorbačova “upalila”, ili je Beograd dobio još neka upozorenja sa Zapada. Pa su se odlučili “samo” na likvidaciju državnog vrha nove Hrvatske, piše vecernji.hr
Neviđeno u svijetu – napad avionima na Vladu i predsjednika države!
JNA je ipak pokušala ubiti hrvatskog predsjednika Tuđmana. Doznali su datum, vrijeme i mjesto sastanka, a posebno im je zanimljivo bilo da će se na jednom mjestu, u rezidenciji na Gornjem gradu, u Banskim dvorima 7. listopada sastati tri predsjednika: Republike Hrvatske Franjo Tuđman, vlade SFRJ Ante Marković i Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić. Tajni informator tadašnje tajne službe RH (Službe za zaštitu ustavnog poretka – SZUP) iz Beograda 6. listopada javlja dramatičnu informaciju koju je čuo jer je bio u društvu nekolicine poznatih hrvatskih intelektualaca koji su se sastali s agentima KOS-a. Prema navodima iz nove knjige, fotomonografije “Atentat na Hrvatsku”, koju potpisuju suradnici Memorijalnog centra profesori Josipa Maras Kraljević i Ilija Vučur, jedan od tih intelektualaca družio se u Beogradu s admiralom Brankom Mamulom koji je, iako u mirovini, svakodnevno dolazio u zgradu CK Saveza komunista gdje su se kovali planovi protv hrvatskog naroda na sastancima umirovljenih i aktivnih oficira JNA. Od kruga ljudi oko Mamule rečeno mu je da Tuđman „mora otići milom ili silom, jer je to uvjet za prestanak krvoprolića i razrješavanje jugoslovenske krize”.
Tijekom sastanka u Banskim dvorima Tuđman je stalno apelirao na hrvatstvo Ante Markovića, ali i na činjenicu da mu je posao uzaludan jer će ga u Beogradu istisnuti. No, Marković mu je odgovorio da se vraća u Beograd. Na kraju, ljutit, Tuđman je ustao, pljesnuo dlanom po stolu i rekao: “Evo, takvi su Hrvati, čak i u ovakvim prilikama nesložni!” i otišao iz dvorane. Za njim su otišli i ostali. Tuđman ih je zvao u svoj kabinet na kavu, što je spasilo i njega i sve ostale, jer da su nastavili diskutirati u Svečanoj dvorani, svi bi stradali.
Predsjednikov kabinet, s obzirom na to da se nalazio u istočnom dijelu zgrade i dalje od središta eksplozije, pretrpio je osjetno manja oštećenja. Nakon svladanog prvotnog šoka, predsjednik je s gostima i suradnicima otišao u sklonište Banskih dvora, a potom opet u tunel podno Gornjega grada.
Idući dan, u zgradi Ine u Šubićevoj ulici, gdje su zastupnici i novinari prevezeni iz zgrade na Markovom trgu kako bi izbjegli opasnost od vojnih napada, Hrvatski sabor je jednoglasno raskinuo sve državno-pravne veze sa SFRJ.
Odluka na drugoj strani je bila: općim napadom uništiti Hrvatsku!
Ali, mržnja pogonjena čelikom nije računala da s druge strane narod koji je odlučio – biti ili ne biti. Nadnaravnom hrabrošću branitelja i heroja Hrvatska je izdržala opći napad JNA u listopadu i studenom, odbila treću najjaču vojsku u Europi, a otetim oružjem u mjesecu prosincu počela kontranapad i oslobodila prva velika područja u Zapadnoj Slavoniji!
Hrvatski narod je nazirao sunce slobode sa suzama u očima za svojim sinovima….
Izvor: narod.hr/vecernji.hr
