Tihomir Dujmović: Agrokor je dobro odrađen, ali HDZ-u prijeti raskol na četiri fronte
U ovim danima u kojima će sijevati panegirici povodom prve obljetnice Plenkovićeve Vlade valja biti realan pa istaknuti da smo imali i boljih i lošijih Vlada, ali ovakvo ideološko čudovište koje imamo zadnjih šest mjeseci, kojem je donekle sličila i Sanaderova Vlada, zapravo nismo imali. Nije se ni dogodilo u tako kratkom roku od šest mjeseci da Vlada sama povlači tri „velika“ zakona i jednu ništa manje veliku odluku o pokušaju kontroliranja uvoza hrane u Hrvatsku. A sada će nakon slučaja Požega morati povući i ključne dijelove zakona o lokalnoj samoupravi!
Svi ti zakoni povučeni su na izričit prijedlog predsjednika Vlade čime su difamirani sami ministri, a Vlada je pokazala da joj diletantizam nije stran. Naime, radi se o procesu donošenja odluka koja je kod diplomata redovito usporeni proces. Premijeru nije lako, ali u ambiciji da povuče idealan potez, on često stoji na mjestu. Andrej Plenković zacijelo bi bio sjajan ministar vanjskih poslova, izvrstan i zacijelo visoko pozicionirani političar u Bruxellesu, ali niti jedna od tih vrednota ne pomaže kada morate voditi jednu „običnu“ vladu. Taj posao promptno traži svakodnevno donošenje odluka jer je u toj dinamici posla i loša odluka često bolja od nikakve!
Ako se donese strateška odluka o donošenju poreza na nekretnine, onda nema popuštanja ako se želi održati vjerodostojnost i respekt. Obećavajući zakon o porezu na nekretnine, gurajući ministra koji ga je po logici stvari strašno branio, pa onda povući zakon, ne znači ništa drugo negoli difamirati i sebe i ministra. To se ne radi! Obećavati da ćemo uvesti reda u kaos zakonitog i nezakonitog uvoza vrlo često upitne hrane, hrabriti na neki način ministra da se odvaži ući u boj s moćnim uvoznim lobijem hrane i onda ga onako posramiti, tako da Tolušić preko noći povlači svoju odluku, na užas cijele nacije i veselje službenog Beograda, to se ne radi. Ni sebi ni ministru! Tim prije što niti jedna druga odluka do dana današnjega nije pratila sređivanje tog uvoznog kaosa.
Najaviti i obećati novi obiteljski zakon i potom natjerati ministricu da ga povuče premda je zakon tek u javnoj raspravi, ponovno je difamiranje i samog sebe kao premijera i još jednog ministra, dakle najbližeg suradnika. Uostalom, što je tako silno sporno u prijedlogu zakona o obitelji da je javnu pljusku zaslužila ministrica i svi njeni suradnici? Navodno, definicija same obitelji, jer se ustvrdilo da muž i žena bez djece nisu obitelj. Što je tako kontradiktorno u toj tezi da se cijeli zakon povlači? Što je obitelj ako ne muž, žena i djeca? Ništa, ali je histerija medija i nevladinih udruga tako silovita, da je prevladao strah od medijskog stampeda. Pravi problem zapravo je samo jedan: ako muž i žena nisu obitelj, onda to svakako neće moći biti niti žena i žena ili muškarac i muškarac i to je motiv za upravo nevjerojatnu harangu na zakon koji je legalno stavljen u javnu raspravu da se isprave sve pogreške, ali i da ga se u parlamentu izglasa.
Napokon, četvrta odluka koja se za sada tek najavljuje, a to je odluka o odgodi ratifikacije Istanbulske deklaracije samo potvrđuje frapantnu neodlučnost vodstva Vlade i upravo paranoidni strah od sukoba, problema, žustre polemike, rasprave i mogućih svađa. Zapravo demokracije kao takve! Naime, Istanbulska deklaracija koja se tobože isključivo brine o sprječavanju nasilja nad ženama, a ispod radara uvodi rodnu ideologiju, bila je na dnevnom redu u Bruxellesu. Unatoč napucima iz Zagreba da se podigne ruka za taj dokument, po prvi je put u HDZ-u došlo do raskola. Dva zastupnika poslušala su centralu HDZ-a, jedna je vječna Dubravka Šuica, druga je razmjerno nova Željana Zovko. Protiv je bio zastupnik Ivica Tolić, a suzdržana je bila gospođa Ivana Maletić. Dakle, po prvi put je odbijena naredba HDZ-ove vlasti.
I kao i svaki put kad bi mu zaprijetila neka vrsta disolucije, svađe i rasprave, Plenković bi od problema pobjegao na način da ga gurne pod tepih. Tako je sad u Saboru odgođeno glasovanje o Istanbulskoj deklaraciji jer bi ono evidentno izazvalo raskol u stranci. Po istom modelu je povučen i tekst Obiteljskog zakona jer bi prije ili kasnije došli do rodne ideologije pa onda opet do raskola u stranci. Porez na nekretnine je porez kojeg nikad niti jedna HDZ-ova Vlada nije donjela, niti programski najavila, te je izvjesno da bi taj porez izazvao revolt. I od njega se pobjeglo! Ali, zašto se u njega uopće i krenulo ako stvari ovako stoje? Ako bježite od problema i ne donosite odluke to na prvi mah djeluje lukavo, razborito i mudro, zato su se i pjevale laude o vještom Ivici Račanu, ali u konačnici to vodi u propast.Godinu dana je nove Vlade, a da niz kapitalnih javnih poduzeća poput recimo, HEP-a nije dobilo novu vlast.To na dugi rok ruši vjerdostojnost i poništava autoritet. Pri tom će nezadovoljstvo zbog nakupljenih frustracija koje svoje ishodište imaju u tome da prokleto sporo vučete poteze prije ili kasnije buknuti.
Sada se kako vidimo zapravo sprema zakonska zabrana pozdrava „za dom spremni“. Kada bi Vlada i famozno Vijeće za suočavanje sa prošlošću donijeli odluku da se zabrane ustaški, četnički i partizanski pozdravi, znakovi, insignije i cijeli prateći folklor, Hrvati bi gunđali, ali bi odluku prihvatili. Ali, za tu odluku morate imati petlje i biti državnik. Da je nakon Vulinovih uvreda, tog primitivnog četnika, hrvatska Vlada proglasila personom non grata, da je povučen naš veleposlanik iz Beograda ili da je pozvan na razgovor ovdašnji beogradski veleposlanik, da je reagirano na otvorene prijetnje iz Srpske pravoslavne crkve odakle nam poručuju kako se kod Srba spremaju odmazde, Plenkovića bi nacija prihvatila kao sjajnog lidera, nacionalnog branitelja i čovjeka koji čuva ponos i dostojanstvo svog naroda. Poslati tanki prosvjed ispred Zrinjevca i prihvatiti (originalno) odluku Predsjednice države da se odbije dolazak Vučića, kao reakciju na te uvrede, ne može izazvati oduševljenje umorne nacije!
Plenković je pokazao odlučnost kad je pukla kriza u Agrokoru i treba biti pošten i stati uz njega kod te odluke. Da je nije bilo, nastupio bi kaos što državi uoči turističke sezone najmanje treba. Ali dopustiti potpredsjednici Vlade da tako ekskluzivan zakon piše običan odvjetnički ured, dopustiti da struka, a tu mislim na Pravni fakultet i iznad svega profesorica Jasminka Garešić koja perfektno poznaje stečajno pravo, uopće nije konzultirana kod donošenja tog zakona, dopustiti da ministar pravosuđa de facto nije konzultiran kod pisanja tog zakona, to je mimo pameti. Zbog toga što je lex Agrokor u elementarnom sukobu s osnovama hrvatskog pravnog sustava, kako to kategorički tvrdi profesorica Garešić, svi će vjerovnici koji se sad ne naplate naplatu tražiti od hrvatske Vlade. I najveći dio će bez sumnje dobiti pravo na naplatu jer im je jednostavno otet novac. No tu naplatu neće platiti gospođa Dalić nego svi hrvatski porezni obveznici.
A naravno da će se po tužbama većina naplatiti jer recimo kod „rool up“ kredita je došlo do elementarnog kršenja zakona i ustava jer svi vjerovnici nisu stavljeni u ravnopravni položaj što je valjda minimum minimuma pravnog poretka. U „rool up- u“ se jamči povratak starog duga onima koji su dali novi kredit. Oni koji nisu imali novaca da daju novi kredit ne jamči se ništa. Profesorica Garešić ističe da u Americi koja je izmislila tu vrstu kredita sudovi vrlo teško dozvoljavaju tu vrstu financiranja tražeći pri tom jasnu zaštićenost svih vjerovnika. Tko je ovdje vodio računa o „zaštićenosti svih vjerovnika“? Garešićka dodaje i ovo:“Pa sam cilj zakona lex Agrokor je protivan ustavu jer se u zakonu nigdje ne spominje zaštita prava vjerovnika nego samo održavanje poslovanja dužnika“. Ako je tome tako nije nemoguće da ustavni sud sruši ovaj zakon, a onda smo tek u potpunom kaosu. No i bez te odluke nema puno dvojbi da će se strane kompanije lako naplatiti u sporovima koje pokreću protiv Vlade.
Last but not least, Plenković će u zadnji tren morati povući još jedan zakon, a to je novi zakon o lokalnoj samoupravi koji je predviđao upravo kraljevske ovlasti gradonačelnicima i županima. Tek nakon afere u Požegi vodstvu HDZ-a postaje jasno što bi se dogodilo da im je prošao zakon koji su stavili pred narod.
Plenković ne griješi kao Milanović koji je rekorder po broju zakona koje mu je srušio Ustavni sud, uostalom Milanović je znao na dan glasovanja promijeniti kompletan stav stranke, što je skandal nad skandalima, ali stalno odgađanje donošenja zakona kao i kadrovskih odluka isto je tako ubitačno na svoj način.
Nova HDZ-ova Vlada svoje je sadašnje obličje dobila prije šest mjeseci i koalicija s HNS-om, te naglašena, gotovo liderska pozicija Milorada Pupovca u novoj Vladi, mogla bi do kraja mandata rastrgati i biračko tijelo i moralnu vertikalu na kojoj HDZ počiva. Štromar nije Vesna Pusić, ali ustupci koje će Plenković dati HNS-u u kurikularnoj reformi priskrbit će mu nova razočaranja u vlastitoj bazi kao i revolt na dijelu intelektualne scene. Taj revolt već se sada vidi u nizu vrlo oštrih reakcija, primjerice u reakciji iznimno uglednog profesora Paara i ti prosvjedi neće samo stati na tome. Pupovca pak Plenković zapravo ne poznaje ili više i ne može zaustaviti, što je za HDZ-ovu bazu posebno poniženje.
IDS-ov zakonski prijedlog o zabrani ZDS kojeg zdušno podržava SDP, ali i Pupovac koji još traži dodatnu pedagogiju, nije samo ludilo svoje vrste jer se traži zatvorska kazna do dvije godine za svakoga tko vikne „za dom spremni“, već se perfidnost krije negdje drugdje. Kristalno je jasno da se tom zabranom ništa neće postići, već ćete iz inata na svakom Thomposonovom koncertu imati desetke tisuća ljudi koji će prkosno vikati „za dom spremni“. Takvih ćete na tisuće imati i na nogometnim utakmicama. Sve će to stvarati psihozu da u Hrvatskoj stanuju legije i legije ustaša pa će vam Pupovac i Josipović šapčući na uho stranim veleposlanicima “Što smo vam rekli!“ trijumfirati. Kao i službeni Beograd!
Ako se ZDS bude kažnjavao s dvije godine zatvora, a veličanje čovjeka i poretka iza kojeg stoje stotine Hudih jama ostane legalno, time će se posredno poticati ne ustaštvo jer ga u ovoj zemlji uistinu nema, nego tipičan prkos i očaj protiv legaliziranja povijesne nepravde koja se hoće zacementirati. Ne možete zabraniti usklik koji asocira na jedan zločin, a legalizirati usklike koji asociraju na Hudu jamu. Ne možete nakon Hude jame dopustiti i legaliziranje komunističkih insignija! Dakle, ili zabraniti oznake svih totalitarnih sustava ili se prebaciti isključivo na pedagogiju. Osobno sam protiv zabrana i držim da je tu Hasanbegović posve u pravu.
IDS sugerira da se zakonske odredbe uvedu sukladno praksi u drugim državama. Ok. Ako se u Italiji zatvorom kažnjava javno veličanje fašizma, možemo li znati koliko se mladih Talijana uhiti svake godine na Mussolinijevom grobu kad je obljetnica njegove smrti? Koliko godina zatvora dobiju? Osim toga, hrvatski primjer je neusporediv s primjerice austrijskim ili njemačkim. Austrijanci, odnosno Beč, posebno slave dan kad je komunistička čizma napustila Austriju nakon početne okupacije koja je trajala do 1951. Dakle, njihov stav prema komunizmu i komunistima je jasan. Ne možemo uzimati druge primjere u obzir kada u Austriji i Njemačkoj nikome živom neće pasti na pamet veličati komunizam! U riječ, nema ideološkog mira u ovoj zemlji dok sami sebi ne priznamo da je Domovinski rat nulta točka moderne povijesti i da smo prije te nulte točke imali dva totalitarizma koja traže jasne i nedvosmislene osude.
Ako govorimo o zabranama, onda i jednake zabrane. Premda držim da će zabrane tek izazvati nastavak verbalnog građanskog rata. Ne možete od ovog naroda tražiti da plješće Bleiburgu, Golom Otoku, otimanju stanova, kuće, zemlje, brodova, čamaca krava i konja i da na svaki 8. svibnja ponosno koračaju Zagrebom. Jer, već ste im 9. svibnja sve oteli i krenuli u mahnite pokolje! Ako već nema pune afirmacije pravde u tom kontekstu, ako nikad nitko za te stravične zločine nije i kako vidimo neće odgovarati, onda barem tom narodu nemojte kopati po ranama tako da mu u lice kažete da zlo koje mu je naneseno na razini insignija i simbola ne samo da nije zabranjeno, nego se nekoliko puta godišnje pod tim zastavama mora i klanjati bivšim krvnicima.
Andrej Plenković u ovoj priči još nije zakasnio i još ima vremena unijeti ponešto mira u izbezumljeni narod: ako je već krenuo stazom zabrana, onda je principijelnost jedina zastava kojom valja koračati po toj stazi, zabranite oznake svih totalitarnih sustava ili ostavite povijest povjesničarima. Jer, prava, puna i potpuna istina, je stvarno: voda duboka.
Izvor: Tihomir Dujmović/direktno.hr
