Davor Dijanović: Izjava istaknutog hrvatskog političara paradigma je nakaradnog socijalističkog mentaliteta
Jedna od češćih mantri koje su obilježile vrijeme komunističke Jugoslavije bila je proklamirana borba protiv „etatizma“, kao dijela socijalističke doktrine „odumiranja države“.
U stvarnosti etatizam je predstavljao bitno obilježje bivšeg sustava: kroz birokratski aparat država nije kontrolirala samo ekonomsku djelatnost u državi (tzv. planska privreda), nego je nastojala ostvariti potpuni nadzor nad cjelokupnim društvenim sustavom („sistemom“), što je bitna odlika totalitarnih sustava. Hrvatska je nakon 1990. formalno odbacila plansku privredu i prihvatila kapalistički sustav i ideju slobodnog tržišta. No, postavlja se pitanje koliko je ta transformacija iz socijalizma u kapitalistički sustav bila uspješna, posebno kad su u pitanju mentalitet i navike hrvatskih građana, a još više političkih tzv. elita?
Ako političare uzmemo kao ogledalo društva (što oni i jesu, jer svaki narod – protivno mitu o dobrome narodu i pokvarenim političarima – uistinu ima vlast kakvu zaslužuje) onda jedna izjava koju smo pred nekoliko dana mogli čuti od određenog političara može poslužiti kao paradigma nakaradnoga socijalističkog mentaliteta koji i dalje živi u mnogim glavama u Hrvatskoj.
Antologija hrvatske političke gluposti
U emisiji „Otvoreno“ u srijedu se tako raspravljalo o (ne)drživosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc postavio je zdravorazumsko pitanje „što će se dogoditi ako 500 tisuća ljudi koji rade i koji održavaju mirovinski sustava iseli?“. Najpoznatiji hrvatski umirovljenik Silvano Hrelja ponudio je sljedeći „mudar“ odgovor: „Pa ostvarit će mirovinu u Njemačkoj. Tamo ima milijun otvorenih radnih mjesta“. „Ajmo polako, ako projekcija kaže da će u sljedećih deset godina Hrvatsku napustiti 500 tisuća koji uplaćuju iz svojih plaća u taj sustav, što ćemo?“ – postavio je Šterc novo pitanje. Umirovljenik Hrelja spremno je odgovorio: „Ostalo će morati nadomjestiti država kao dug tim građanima koji su godinama ostvarivali svoje pravo“. Na Štercovo pitanje „otkud?“ Hrelja ponovno spreman kao puška na gotovs ispaljuje: „Pa iz poreznih prihoda, ljudi! Zato postoji država. Iz poreznih prihoda, za to služi država. Ovo je socijalna država, nije liberalna država“.
Navedena izjava pripada samome vrhu antologije hrvatske političke gluposti, i pokazuje toliku ekonomsku nepismenost i odsutnost elementarnoga logičkog zaključivanja dotičnog gospodnika – saborskog zastupnika da je mnoge ljude na trenutak vjerojatno istinski bilo sram što s istim dijele državljanstvo. Ako jedan saborski zastupnik, koji se k tome predstavlja kao glas umirovljeničke populacije, ne zna da radno aktivno stanovništvo puni proračun i da se odlaskom toga istog stanovništva u inozemstvo gubi baza za financiranje mirovinskog sustava (tzv. međugeneracijska solidarnost), onda to svjedoči da smo dotaknuli samo dno.
Kad se, međutim, malo bolje razmisli – zapravo nije nikakvo čudo što smo navedenu stupidnu izjavu dobili upravo od Hrelje. Naime, dotični gospodin je postao predsjednik Hrvatske umirovljeničke stranke (HUS) s navršenih 45 (riječima: četrdeset i pet) godina, u razdoblju kad je većina ljudi u najproduktivnijem razdoblju života. Kao takav on je upravo vjerna slika, paradigma sustava koji karakteriziraju negativna selekcija i poticanje neradništva, uhljebljeništva i parazitizma. Omjer radno aktivnog stanovništva i umirovljenika već je danas na neodrživoj razini 1,2: 1. Prema procjeni ekonomskog analitičara Željka Karduma ove godine nedostaje 16 milijardi u mirovinskome sustavu Republike Hrvatske kako bi se isplatile mirovine. Taj minus će svake godine bivati sve većim, a ako se ostvare crne prognoze o odlasku pola milijuna ljudi iz Hrvatske nije isključeno kako ćemo već unutar deset godina svjedočiti potpunom kolapsu mirovinskog sustava. No, svi ovi podatci i ekonomsko-logička predviđanja potpuno su nepoznati Silvanu Hrelji, čiji je um ostao petrificiran i duboko ukorijenjen u razdoblju socijalizma i socijalističkih mitova.
Država može postati hladna neman ako promaši svoje osnovne funkcije
U znamenitom djelu „Tako je govorio Zaratustra“ njemački filozof Friedrich Nietzsche piše kako je država „najhladnija od svih hladnih nemani“. Osobno se ne bih složio s tom konstatacijom jer smatram da je suverena država najprirodniji okvir za razvitak političkih, kulturnih, gospodarskih i dr. potencijala jednog naroda. No, ako jedna država promaši svoje osnovne funkcije, onda se zaista može pretvoriti u neman koja uništava jedan narod i sprječava ga u njegovu svekolikom razvitku. A taj slučaj imamo danas u Hrvatskoj, koja u ekonomskom pogledu i dalje duboko živi u vremenu jugoslavenskog socijalizma.
Ako kao bitne funkcije države uzmemo područje obrane i sigurnosti, a na pravno-ekonomskom planu stvaranje zakonodavnog okvira za normalno funkcioniranje gospodarstva prema postulatima zdrave poslovne konkurencije i slobodnog tržišta, onda kod nas možemo vidjeti potpunu inverziju u tom smislu: kod nas država nema novca za obranu i sigurnost, ali se bavi zapošljavanjem (u pravilu najgorih mediokriteta, za razliku od, primjerice, Njemačke gdje poduzeća koja su u državnom vlasništvu vode uspješni manageri) iako bi njezina primarna funkcija na ekonomskom planu trebala biti stvaranje uvjeta za razvijanje privatne poduzetničke inicijative. Kod nas se vode demagoške rasprave o tome trebamo li moderno borbeno zrakoplovstvo, iako je upravo obrana bitna funkcija države, a zrakoplovstvo elita svake vojske. Kod nas navodno nema novca za moderno opremanje vatrogasnih službi iako i vatrogastvo pripada domeni državne sigurnosti.
Imamo promašena očekivanja od države
No, za što ima novca? Novca uvijek ima za uhljebljivanje partijskih drugova po državnoj upravi, državnim poduzećima i kojekakvim agencijama nadležnima za prodaju magle. A kako bi se „drugare“ moglo uhljebiti i plaćati često izmišljena radna mjesta povećavaju se porezi i administrativne barijere. Rezultat? Stvaranje poslovne klime u kojoj ne postoje uvjeti za razvoj poduzetništva koje je temelj ekonomskog uspjeha svake ozbiljne države. Riječ je o začaranome krugu koji ljude tjera izvan granica Republike Hrvatske i dugoročno dovodi u pitanje sam opstanak hrvatske države. Funkcija države je da građanima olakša život i učini ga jednostavnijim, a kod nas kao da se sustavno radi na tome da političari građanima otežaju život i otjeraju ih u inozemstvo. A, nažalost, i mnogi od građana i dalje žive u vremenu socijalizma i imaju posve promašena očekivanja od države. I dalje smo zarobljeni mentalitetom u kojemu se od države očekuje da nas zaposli umjesto da shvatimo kako smo mi ti koji bi trebali stvarati radna mjesta i od države zahtijevati da se što manje miješa u privatne poduzetničke inicijative.
Američki predsjednik John F. Kennedy autor je poznate izjave: „Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe – pitaj što ti možeš učiniti za svoju zemlju“. U Hrvatskoj vrijedi obrnuto pravilo i dok je god tako, dok ne dođe do zaokreta u mentalitetu ljudi i djelovanju političkih elita, uživat ćemo u „blagodatima“ socijalističkog mentaliteta i kumsko-rodijačkog kapitalizma. A plodove takvog sustava (iako kod iseljavanja dijela ljudi ima i doze pomodarstva) vidimo najbolje u Slavoniji i punim autobusima za Njemačku. Car je u Hrvatskoj odavno gol, no postavlja se pitanje jesmo li se navikli na golotinju? Ili je ipak u Hrvatskoj stasao naraštaj spreman na promjene?
Izvor: Davor Dijanović/direktno.hr
