Vrijeme neumitno teče i nitko do sada nije uspio zaustaviti taj tijek, ali niti razumjeti silu koja nas udaljava od prošlosti. Silu koju ne osjećamo, kao niti gravitaciju, rotaciju, revoluciju, kao niti silu misli i spoznaje, galaktičkih valova, sonarnih podražaja i slično, ali smo sigurni kako su oko nas. Isto kao što smo sigurni kako se vremena mijenjaju, a s njima i ljudi, ideje, pristupi, postupci i očekivanja s uvijek istom osnovnom željom-izraženih prostorno-vremenskih sloboda pojedinaca i zajednica. The Times they are Changing, u nevjerojatnoj i neponovljivoj izvedbi irske buntovnice Sinead O’Connor potvrđuje snagu duha u ime drugih, snagu koja te i samog može slomiti u iracionalnom okruženju interesne ili osobne sebičnosti. Svi će oko nas potvrditi kako se vremena mijenjaju, a s tim mijenama i svijet oko nas, mi sami, naš prostor, naše društvo, složeni odnosi među nama i putovi prema izvjesnoj ili neizvjesnoj budućnosti. Nema tu apsolutne programiranosti, a izvjesnost ovisi o racionalnoj ljudskoj spoznaji koja se uvijek treba temeljiti u osnovi na znanstvenim zakonitostima, civilizacijskim dostignućima, moralnim postupcima, identifikacijskim vrijednostima, unutrašnjoj snazi i idealizmu prema temeljnim ljudskim potrebama. Iako treba reći kako su kroz prošla vremena često puta i iracionalni postupci usmjeravali povijest, obično s velikim posljedicama.

Odlazak i samo odlazak

Vremena se mijenjaju uglavnom potvrđuju svi i gotovo bi povjerovali u tu opću spoznaju kad ne bi čitali Dobrišu Cesarića i njegova Trubača sa Seine ili pak Ivu Pilara i njegovo Južnoslavensko pitanje ili razmatrali podatke o iseljavanju iz Hrvatske u 20. i 21. stoljeću i kad ne bi bili suvremenici današnje Hrvatske. Stotinu je godina prošlo od kada Pilar upozorava, ukazuje i predviđa što će se dogoditi, a tek nešto manje kako na otpor trubi Trubač sa Seine „kad umor svlada duše lijene”. „Ko svježi vjetar u sparinu pirim…i duh slobode širim” u zemlji u kojoj vlada „suhi mrak”. Odlazak i samo odlazak koji s vremenom ne staje i tako već stotinu godina u vremenima koja se kažu svugdje mijenjaju. I nikad nismo imali snage osluhnuti naše duhovne i intelektualne veličine koji nam oslikavaju prošlost iz koje se vidi kako se u Hrvatskoj malo toga promijenilo vezano za odlazak. Njihove su ispisane misli u pjesmama i knjigama prije stotinu godina i današnja hrvatska nepromijenjena stvarnost.

Sedam je valova ili koraka od početka prošlog stoljeća razaralo hrvatsku populaciju do današnjih dana, a ukupni je demografski gubitak prešao 2,5 milijuna iseljenih i nestalih. Nakon svega dobro je da nas uopće ima.

„Drugi će Vam uvijek navoditi gotovo izravnu korelaciju gospodarstva i demografskog razvoja i sve moguće faktore koji u okviru teorije demografske tranzicije djeluju na hrvatska demografska kretanja; od zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, obiteljske i roditeljske sigurnosti, visine primanja…, a mi ćemo ovdje navesti posebne faktore koji su slamali hrvatsku populaciju i ubrzavali njezin ulazak u post tranzicijsku razvojnu fazu nezavisno od njezinog gospodarskog razvoja. Po svim demografskim pokazateljima i vremenu izlaska iz uže tranzicijske faze Hrvatska je u rangu najrazvijenijih europskih zemalja, iako svi znamo kako nije. Tijekom 20. i 21. stoljeća postojalo je 7 razdoblja ili faktora ubrzavanja smanjivanja prirodnog rasta i pojave i intenziviranja prirodnog pada nakon 1991. godine.

Navedeni faktori nisu istim intenzitetom ili uopće nisu djelovali u susjednim zemljama i zato su hrvatska posebnost:

Velika emigracija početkom 20. stoljeća uglavnom prema Amerikama-oko 350.000 ljudi
Posredni i neposredni gubici vezani za 1. svjetski rat-oko 363.000 ljudi
Posredni i neposredni gubici vezani za 2. svjetski rat-oko 639.000 ljudi
Stradanja nakon 2. svjetskog rata-uključena u točku 3
Velika emigracija početkom 1960.-tih uglavnom prema Srednjoj Europi-oko 450.000 ljudi;
Posredni i neposredni gubici stanovništva vezani za Domovinski rat-oko 482.000 ljudi i
Recentna iseljavanja mladih i obrazovanih-oko 250.000 ljudi.

Dakle, ukupno danas u Hrvatskoj ima čak 2.434.000 stanovnika manje nego što ih je moglo biti (danas je već taj broj prešao 2,5 milijuna), a da ne govorim o snižavanju rodnosti, starenju ukupne populacije i o svim ostalim demografskim pokazateljima koji su derivirali iz takvih gubitaka i ubrzali pojavu prirodnog pada, izumiranje i demografski slom Hrvatske. Sva su ostala objašnjenja standardna i ne odražavaju hrvatske prostorne, povijesne, društvene, političke i ine posebnosti” (S. Šterc, 2015., 70. Obljetnica stradanja na Bleiburgu).

Emigracijski valovi u prošlosti i ovaj recentni rezultirali su većom brojnošću hrvatske populacije izvan Hrvatske, nego u Hrvatskoj pa se Hrvatska time pridružila rijetkim zemljama u svijetu s velikim iseljeničkim bogatstvom. Procjene su:

-Hrvata u iseljeništvu s nekim od relevantnih identifikacijskih obilježja prema kojima se procjenjuje i iseljeništvo u drugim zemljama iseljavanja oko 3 350 000,

-Hrvata u Bosni i Hercegovini oko 400 000 i

-Hrvata kao domicilne populacije u susjednim zemljama te Austriji i Rumunjskoj oko 250 000.

Iseljeništvo vjerno domu

Hrvatsko je iseljeništvo svoj odnos prema zemlji rođenja i zemlji svojih predaka potvrdilo početkom devedesetih kada smo se svi mogli uvjeriti u nikad nestali idealizam i spremnost na pomaganje u najtežim uvjetima srbijanske agresije. Isto to iseljeništvo danas ponovo osjeća i vidi veliki pritisak na Hrvatsku sa svih strana i procjenjuje ga možda i težim nego devedesetih. Ponovo ne mogu mirno promatrati gospodarsku stagnaciju, inertnost, pražnjenje i demografski nestanak Hrvatske niti mogu biti sretni u novim sredinama dok je Hrvatska sve više na koljenima, iako ih je ta ista Hrvatska svjesno i planski izostavila iz svih ozbiljnijih gospodarskih, financijskih i političkih zbivanja. Kao u prošlim vremenima kad su svi bili neprijatelji države, ekstremisti i pripadnici terorističkih postrojbi, bez obzira što uglavnom žive u razvijenim zemljama s razvijenom demokracijom i svojim djelovanjem u novim sredinama ničim to ne potvrđuju. Kažu, vremena se mijenjaju, ali samo Hrvatska ostaje svojom politikom, nasljednim sinovima i odnosom prema svom bogatstvu izvan Hrvatske na istim pozicijama. Hrvatsko je iseljeništvo dovoljno udaljeno od zemlje porijekla kako ne bi remetilo zacrtan i uhodan put djeci komunizma prema kontroli gospodarske i financijske moći. Bez obzira što ta kontrola razara današnju Hrvatsku i opet usmjerava njezinu mladost istim putem njihovih predaka. Ponavljanje povijesnih obrazaca hrvatski je usud koji ne prestaje.

Nitko više s hrvatskim identitetom u zemlji i iseljeništvu ne može mirno promatrati pražnjenje Hrvatske u ovom vjerojatno i najtežem povijesnom razdoblju, kada se vojnom terminologijom suvremeni pritisci na Hrvatsku mogu nazvati i specijalnim ratom, kao zamjenskim oblikom nakon poraza vojnog pohoda. Uglavnom su sve najvažnije hrvatske institucije suglasne oko važnosti demografske problematike za ukupni razvoj, budućnost i nacionalnu sigurnost zemlje; HAZU, Matica hrvatska, akademska zajednica, Crkva, Zbor udruga gardijskih brigada, branitelji, hrvatski intelektualci, sindikati, gotovo sve stranke, najveći dio javnosti… i naravno hrvatsko iseljeništvo. Demografski je opstanak danas hrvatski problem broj jedan. Jedino za koga nije jesu vladini „ekonomski stručnjaci” koji stalno mantraju istu vjerojatno i najopasniju tezu za demografsku revitalizaciju suvremene Hrvatske: riješimo gospodarstvo i usmjerimo regionalni razvoj i demografski će se problemi riješiti sami po sebi. Za ne povjerovati. Njemačka ih po tome nikad ne bi niti imala. Izravni i eksplicitan odgovor istim će tim stručnjacima uslijediti nakon rasprava i zaključaka iseljeničkog G2.3 MEETINGA – ZAGREB 6. – 8. 11. 2017., HRVATSKA PUNA POSLOVNIH POTENCIJALA, na kojem se otvoreno i jasno progovorilo o problematici pod naslovom „Demografija je pitanje svih pitanja” (predavač S. Šterc).

Formirajte bazu podataka

„Multidisciplinarna grupa Hrvata iz dijaspore i domovine ima za cilj umrežiti poslovnu domovinsku i iseljenu Hrvatsku te pomoći u jačanju ulaganja dijaspore u domovinu…” (Moja domovina, Nezavisni portal za iseljenike, povratnike i useljenike). Vrlo jasna poruka iseljene Hrvatske u kojoj se ponovo potvrđuje kako su relacije između demografskog i gospodarskog razvoja (i obrnuto) funkcionalne, neodvojive i istovremene.

Usprkos brojnim formalnim državnim institucijama i zbrinutim zaposlenicima u njima:Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske, Hrvatskoj matici iseljenika, Odboru za useljeništvo Sabora, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije…i da ne nabrajam dalje, Hrvatska još uvijek nema gotovo nikakvu ozbiljnu politiku i poveznicu s vlastitim iseljeništvom. Hrvatsko se iseljeništvo gotovo planski drži podalje od svega, ali ih uvijek postojeća hrvatska institucijska birokratiziranost podsjeća da postoje i oni i potreba „jačeg povezivanja”. Nema tu nikakvih iznenađenja, odnos hrvatskih dosadašnjih vladajućih garnitura i hrvatskog iseljeništva samo je preslika pomirbe s početka devedesetih, u kojoj su jedni iznijeli na leđima rat, a drugi prisvojili u nasljednoj i obiteljskoj maniri gospodarsku i financijsku moć. Neokomunizam na hrvatski način kao jedinstveni obrazac vladanja u Europi.

Poruka hrvatskim birokratiziranim i otuđenim strukturama zaposlenika u navedenim državnim službama.

Formirajte bazu podataka naših iseljenika po osnovnim statističkim obilježjima (prebivalište, djelatnost, vrijeme doseljavanja, prostor iseljavanja, članstva i slično; sve što je i inače dostupno iz matičnih statističkih podataka).
Formirajte bazu podataka naših iseljenika prema djelatnostima, poziciji u njima i robama i uslugama s kojima sudjeluju na državnom, regionalnom, kontinentalnom i svjetskom tržištu.
Formirajte bazu podataka naših iseljenika prema financijskoj moći i usmjeravanju njihovih ulaganja, zainteresiranosti za ulaganja u Hrvatsku i slično.
Prikažite u GIS-u kartograme i kartodijagrame rasporeda navedenih obilježja po prostornim jedinicama, kao i analitičke procjene ukupnog iseljeničkog potencijala.
Ponudite djeci naših iseljenika, ali i ostaloj studentskoj zainteresiranoj populaciji, studijske programe vezane za specifičnosti našeg prostora, posebno krško-dolomitnog obalnog.
Povećajte kvote upisa na hrvatska sveučilišta za djecu naših iseljenika izvan postojećih kvota i ne postavljajte im nepremostive uvjete.
Ponudite iseljeništvu model razvijanja njihovih djelatnosti potvrđenih u svijetu u Hrvatskoj kroz poticaje; oslobađanje od poreza na dobit, poticaje za zapošljavanje, poticaje za registraciju djelatnosti u izvangradskim područjima i slično.

Mogli ste, a možete još i sad krenuti u formiranje iseljeničke banke (kao nekad Američko-bračke npr.), a mogli ste ponuditi iseljeništvu fondovsko udruživanje za otkup duga hrvatskih građana npr. Mogli ste, ali niste jer Vas hrvatska domicilna i iseljenička populacija ne zanimaju, jer nemate taj osjećaj u sebi i jer je to nasljedno.

Mogli bi koji put pročitati Cesarića i Pilara npr. ili poslušati The Times they are Changing u izvedbi Sinead ili samo poslušati Marka. Bit ćete bogatiji.

„Tamo gdje su moji korijeni
sto ljepota zivi u meni
tamo nosim svaku pobjedu
svojoj zemlji, svome narodu
Odvest cu te u dolinu moje radosti
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti
nek’ nas nebo blagoslovi, snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari
Svojoj zemlji, svome narodu
Nosim svaku pobjedu” (M.P. Thompson, F. Buljubašić)

Izvor: Stjepan Šterc/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save