Izvještaj o kvaliteti zraka u Splitu: Udisali smo sumporovodik i kancerogene metale, a moguće posljedice po zdravlje nisu nimalo bezazlene
Duboko udahnite jer je Nastavni zavod za javno zdravstvo objavio izvještaj o kvaliteti zraka od početka godine s mjerne postaje na Karepovcu. Poslije ćemo protumačiti što su čestice PM10 i teško taljivi metal nikal koje smo udisali izvan dopuštenih granica, a dotad evo zanimljiv ulomak iz zaključka izvještaja:
“Izmjerene satne vrijednosti sumporovodika prelaze granične vrijednosti dvadeset dva puta (one su inače 7 jedinica po metru kubnom), dok dnevne ne prelaze ni jednom graničnu vrijednost (5/m3)” – navodi se u mjerenjima provedenim do 8. prosinca. Sumporvodik je itekako otrovan plin, bezbojan, a ‘vonja’ na dnu Marmontove.
Da nam protumači rezultate, zvali smo Jasnu Ninčević, ravnateljicu NZJZ-a, ali ona nije bila za komentar, nego nas je uputila na Nenada Periša, voditelja Odjela za ispitivanje zraka, tla i buke koji je rezultate i sastavio. On nam je pak telefonom čestitao blagdane iz dalekog Izraela.
Kumulativni otrovi
E sad, mi nismo stručnjaci, ali možemo pogledati rezultate mjerenja onih lebdećih PM10 čestica i sastojaka u njima, jer prekoračenja su ionako u tablicama označili crvenom bojom. Bilježilo se olovo koje ne treba posebno objašnjavati, kadmij – sistemski otrov čija posljedica trovanja može biti smrtonosna, zatim arsen (spojevi su mu kumulativni otrovi) i nikal, teško taljiv metal.
Baš je on prelazio granicu dopuštenih vrijednosti više puta, pa kad je već dio nas, red je da ga upoznamo – od nikala se kuju i kovanice, otporan je na koroziju, zato se dodaje i drugim metalima. Nastaje tako nehrđajući i vatrootporni čelik. Wikipedija za njega kaže: “Sigurno je da je nikal toksičan za biljke i životinje izložene koncentracijama višima od prosječnih, a one za ljude mogu biti i kancerogene.”
Nikal smo izvan granice od 20 jedinica udisali već 1. i 2. veljače. Postaja na Karepovcu zabilježila je brojke 85.34 i 125.18. Dva tjedna poslije, 14. veljače, vrijednost mu je iznosila 24.38 jedinica. No, nije to ništa – pluća su nam ga se pošteno izvan dopuštenih parametara napunila od 11. do 23. listopada – bilo je oko 38 jedinica u prosjeku, a najviše ga je u zraku bilo 21. listopada – 48.31. Rezultati nisu bili dobri ni 18. ni 22. kolovoza ni 2. rujna.
Lebdeće čestice
Ostale sastavnice lebdećih čestica pojedinačno nisu zabilježile prekoračenje, ali svi zajedno, kao skupina, izgleda da jesu. Da mi ne bismo pametovali, udruga “Eko Akcija” na internetskim stranicama donosi pojašnjenje što je to PM10:
– Lebdeće čestice manje od 10 mikrometara (PM10) udišu se sa zrakom i prodiru duboko u pluća. Tako mnoge kemikalije opasne za ljudsko zdravlje bivaju prenošene do unutrašnjih organa, uzrokujući širok niz oboljenja od kojih neka završavaju smrću, uključujući rak (posebno pluća), moždani udar, kao i oštećenja kod beba, dok su još u majčinoj utrobi. Postoji jaka veza između zagađenja s PM10 i većine bolesti organa za disanje, bolesti srca, čak i povećane smrtnosti – navode “zeleni”.
I pišu dalje da posljedice mogu nastati već nakon kratkotrajne izloženosti (obično tijekom 24 sata, ali već i u razdobljima kraćim od jednog sata). Granična vrijednost im je 50.
Sad kad to znamo, kažimo da rezultati mjerenja PM10 pokazuju da smo ih od početka godine šest puta udisali preko svake mjere!
Uglavnom ne previše, ali 18. srpnja iznosilo je alarmantnu 273.81 jedinicu, a dan poslije 116.30 jedinica. A 20. listopada 49.44. Što se tih dana događalo na Karepovcu? Izbio je požar u Žrnovnici 17. srpnja, a došao je sve do ruba odlagališta. Tek sad možemo se s pravom zapitati što bi bilo da je smeće planulo.
A kad kažemo ono “ne previše izvan dopuštenih vrijednosti”, mislimo na 27. veljače (50.50), 28. veljače (51.86), 13. svibnja (81.88) i 7. kolovoza (51.71).
I pazite sad ovo, izgleda da nijednom nije prijeđena ta granica dok je trajala sanacija deponija. Brojke su se kretale od 13 do 26, a najviše zabilježeno je 7. prosinca kad je bilo 43. Ni kod amonijaka, čija su mjerenja započela 19. prosinca, nisu prijeđeni pragovi. To ne znači da možemo odahnuti, jer ne mjere se svi štetni plinovi koji bi po projektu o sanaciji trebali.
Miroslav Delić: Uskoro ćemo mjeriti sve štetne plinove
Miroslav Delić, direktor tvrtke “Čistoća”, koja je ovaj izvještaj i naručila, kaže da su poduzeti koraci da se krene s mjerenjem svih štetnih plinova.
– Uspjeli smo dogovoriti da kad počnu radovi na sanaciji 8. siječnja, starta i mjerenje svega što je po glavnom projektu predviđeno. Dakle, to su lebdeće čestice PM10, sumporovodik, amonijak, sumporov dioksid i natrijev dioksid, te merkaptani. Rezultate će objavljivati i analizirati Zavod kao i do sada, ali i tvrtka iz Zagreba koja jedina u Hrvatskoj mjeri merkaptane – najavljuje Delić.
A što ako se utvrde prekoračenja?
– To će morati struka odgovoriti – o čemu se radi i je li opasno. Kako će tada izvođač radova na sanaciji reagirati, to su stvari koje su dogovorene u ugovoru između njih i Grada – odgovara Delić.
Izvor: Slobodna Dalmacija
3 comments
Treba sve zapalit, kaže devedesetpetogodišnji starc Miličić:
http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/523729/39ako-bageri-nastave-kopati-na-karepovcu-prijeti-nam–eksplozija39-bivsi-splitski-gradonacelnik-upozorio-na-moguce-komplikacije-sa-sanacijom-odlagalista-otpada
A o dioksinima ni riječi! Ovo je ekocid koji će prerast u ekološku katastrofu ako se ostvare Miličićevi planovi spaljivanja Karepovca u cementarama.
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/68/masti.htm
A ugovor između izvođača sanacije i Grada mora biti objavljen jer ga plaćaju građani koji gutaju sve te otrove, a ne Opara.
Miličić je sve isplanirao još za vrijeme Juge, kako on sam kaže:
http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/488184/najpoznatiji-splitski-gradonacelnik-novijeg-doba-republika-srpska-kineskim-milijardama-gradi-novi-ulaz-u-europu-sve-to-ide-ravno-na-split-nismo-ni-svjesni-sto-nas-ceka
A o dioksinima ni riječi. Ova sanacija je čisti ekocid, koji će završiti katastrofom ako se ostvari Miličićav plan da se sve to spali u cementarama.
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/68/masti.htm
Delić bi trebao dati ostavku zbog drskog odgovora “…to su stvari koje su dogovorene u ugovoru izneđu njih i Grada.” I njih i Grad, a i Delića plaćaju građani koji gutaju sve te otrove. Najmanje što je trebalo napraviti je objaviti ugovor koji je Grad sklopio sa izvođaćem sanacije, jer i taj ugovor plaćamo mi, a ne Opara.
http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/488184/najpoznatiji-splitski-gradonacelnik-novijeg-doba-republika-srpska-kineskim-milijardama-gradi-novi-ulaz-u-europu-sve-to-ide-ravno-na-split-nismo-ni-svjesni-sto-nas-ceka