Josip Jović: Kad je i Hercegovina Bosna
U jednoj raspravi u Otvorenom HTV-a Abdulah Sidran između ostaloga je rekao: „Kad kažem bosanski narod tu mislim na sve narode u BiH“. Na to mu je oštro u istoj emisiji kao mamuzom podboden replicirao Nino Raspudić: „Ja nisam iz Bosne, ja sam iz Hercegovine, Hrvat iz Hercegovine, u državi koja se sada zove Bosna i Hercegovina.“ Iz ovoga se sudara jednog muslimanskog i jednog hrvatskog intelektualca zrcale svi problemi odnosa dvaju naroda, koji su već dugo na kušnji, puno duže od 1993. godine.
Sidran izražava unitarni ili hegemonistički koncept. Svi smo mi Bosanci, a Bosna pripada Bosancima. Hercegovina je samo bosanska pokrajina. Samo su Bosanci patrioti i čuvari Bosne, ostali su remetilački faktor. Armija BiH je bila čuvarom države, ostali su bili pobunjenici.
U takvom se konceptu realno manjinski narodi žele jednostavno utopiti u većinski. Slično je bilo i s ideologijom jugoslavenstva, samo s različitim pozicijama i ulogama. S kakvim je oduševljenjem u Sarajevu dočekan podatak o popisu stanovništva po kojemu su Bošnjaci prešli 51 posto. Sve u ime „građanskog društva“.
Hercegovina je, a njezin duh vjerno odražava Raspudićev stav, zemljopisno, kulturno, politički, povijesno, vjerski i nacionalno posve druga pokrajina, različita od Bosne i po svemu tome bliža Dalmaciji.
Kod dijela naših analitičara se ta razlika ne uočava. Oni su bliski Sidranovu poimanju susjedne države. Kad bi i bila točna njihova teza, kao i teze Haaškoga suda, kako je Hrvatska htjela ugrabiti dio tuđe zemlje Bosne (njima je i Posušje Bosna) ona je nepotpuna i jednostrana. Prava je istina da najmanje osamdeset posto stanovnika dijela te „tuđe zemlje“, voljom velikih kako preživjelih tako i aktualnih sila, prisiljenih živjeti u granicama turskih osvajanja, ima povijesnu težnju priključenja Hrvatskoj, koju nitko ne može ubiti.
Ponovno je na dnevnom redu velika tema pomirenja. Ali pogrešno se misli da njega može donijeti nekoliko sudskih odluka, ne može ga donijeti niti konsenzus oko prošlih događaja, kad bi taj konsenzus bio moguć, pomirenje je moguće samo dogovorom o uređenju države.
Bošnjačko vodstvo, a slično i poglavar islamske zajednice reis Husein Kavazović, doživljava presudu Prliću i ostalima kao temelj za nametanje svojih rješenja, polazeći od tumačenja kako je presuđeno HR Heceg-Bosni, odnosno svakoj separatnoj političkoj ideji Hrvata. Nasuprot tome, Kolinda Grabar Kitarović u svom sjajnom obraćanju Vjeću sigurnosti ističe kako nitko ne smije koristiti presudu za osporavanje političkih prava hrvatskog naroda. Dragan Čović, koji gaji dobre odnose s Miloradom Dodikom obraća se srbijanskom predsjedniku sa „Dragi Aco“, Turska i Rusija su sve bliži, a Izetbegović i Dodik su im odani, Hrvati bi promjenu izbornog zakona, ali im ni to ne daju. Kao da su sve karte iznova u talonu.
