Molitva – Ponedjeljak, 25. prosinca

Božja prisutnost

Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.

Sloboda

Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.

Svjesnost

Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja

Iv 1,1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade
ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima
svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da
posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za
mnom dolazi, preda mnom je, jer bijaše prije mene!”
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Riječ Božja je više nego sama komunikacija ili poruka koja dolazi od Boga. Riječ Božja je ništa manje nego Božje samopriopćenje. Riječ ili Mudrost je uosobljenje Božje, a Bog Stvoritelj (“svijet po njemu postade”) je izvor svega svjetla i života. Zapanjeni tajnom Uskrsa prvi kršćani su se u svojim razmišljanjima vratili unatrag do potpune stvarnosti Božje preegzistencije (“postojao je prije mene”).
Rečeno je da nitko ne može pogledati u Božje lice i ostati živ. No sada možemo “vidjeti njegovu slavu” jer je Isus, kao što nam kaže Sveto pismo, savršena slika Boga nevidljivoga.
Dok ovih dana promatramo protekle događaje u ovoj godini trebamo si osvijestiti da gledajući Kristovo lice gledamo Božje lice.

Razgovor

Dragi Gospodine, budi uza me uvijek.
Daj mi srce koje će ti uvijek vjerovati.
Hvala što me ljubiš.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content