Josip Jović: Dovraga, tko je to bio agresor
Nizom manifestacija u Zadru proteklih nekoliko dana (misa u katedrali, molitveni hod bojišnicom dugom dvadeset šest kilometara u organizaciji “Žena u Domovinskom ratu”, znanstveni kolokvij na Sveučilištu, središnja svečanost) obilježena je dvadeset peta obljetnica oslobodilačke operacije “Maslenica”, koja je označena prijelomnim trenutkom rata jer su spojeni razdvojeni sjever i jug Hrvatske, jer su odbačene daleko brojnije okupacijske snage i jer je ojačano povjerenje naroda i branitelja u mogućnost obrane i oslobađanja okupiranih područja. U tim trodnevnim krvavim borbama, što se malo proteklih godina spominjalo, poginulo je 127 branitelja.
Nadbiskup Želimir Puljić u svojoj propovijedi istaknuo je da je obilježavanje ove obljetnice „znak da nisu zaboravljene žrtve podnesene za našu slobodu“.
Žrtve možda nisu zaboravljene, iako je svih ovih godina vođena snažna kampanja da se branitelji u medijima i u „umjetničkim“ djelima predstave u sasvim drugom svjetlu, ne kao borci za slobodu nego kao borci za privilegije, ubojice i zločinci. Ali, kao da je zaboravljeno nešto drugo, kao da je zaboravljeno tko je zapravo bio agresor.
Nakon što je TV voditelj Aleksandar Stanković u svojoj emisiji pokušavao branitelja Predraga Mišića nagovoriti da prizna da je ovdje bila riječ o građanskom ratu, u ulozi intervjuiranog na jednoj drugoj televiziji ustvrdio je da se radilo i o agresiji i o građanskom ratu, i to u omjeru 80:20. Otprilike kao podjela Savudrijske vale.
U raznim povijesnim, komentatorskim i političkim interpretacijama, pa čak i u osvrtima najviših dužnosnika RH, sve češće što se udaljavamo od događaja, slušamo da su agresiju na Hrvatsku (jer u njoj se ipak vodio rat) izvršili pobunjenici, zatim JNA, pa nekakvi „velikosrbi“ i na koncu Miloševićev režim. Sve su to, naravno, samo izvrdavanja i eufemizmi. Samo se u jednom od četiri osnovnoškolska udžbenika povijesti spominje (veliko)srpska agresija.
A precizna i potpuna definicija može se naći u Deklaraciji o Domovinskom ratu Hrvatskog sabora, u Zakonu o braniteljima protiv koje su ustali i lideri Srbije i Srba u Hrvatskoj, i napokon u presudi Europskog suda pravde u povodu tužbe Hrvatske protiv Srbije.
Naravno, sve spomenuto (i pobunjeni građani i JNA i režim) odigrali su svoju ulogu, ali agresor na Hrvatsku bila je država Srbija s ciljem osvajanja dijela Hrvatske, a sve ostalo su samo instrumenti te agresije i sredstva ciljeva. To možda ne treba suviše naglašavati radi normalizacije odnosa, ali radi iste te normalizacije se ne smijemo ni lagati, ili namjerno zaboravljati.
