Valentina Krčmar: Hitno treba rasplamsati rad hrvatskog iseljeništva ne samo po Kanadi, već po cijelom svijetu
Jučer sam na Facebooku dobila informaciju da Srbija sprema izložbu o Jasenovcu “Istina o JasenovacJasenovcu – pravo na nezaborav” 25. siječnja ove godine na East Riveru, zgradi Ujedinjenih nacija, a izložbu će otvoriti sam Ivica Dačić. Vjerojatno će mi neki zamjeriti kad kažem svaka im čast, prijatelji moji, jer oni stalno razmišljaju kako zavarati svijet, koje laži upotrijebiti a sve u svrhu dokaza kako su oni “nevinašca”, a mi svi oko njih “vukovi”. Nije uzalud srpski književnik Dobrica Ćosić rekao onu fantastičnu izreku o tome zašto Srbi tako dobro lažu. No, oni ne samo što lažu, oni ipak stalno smišljaju nove načine iznošenja “istine”, oni stalno nešto rade – a mi?
Ne mogu govoriti o tome što rade hrvatski iseljenici u USA, Australiji, Južnoj Americi, no mogu reći malo o Kanadi, jer tamo živim i dobro vidim što se događa. Često slušamo primjedbe o radu naših diplomatskih predstavništva. Ne znam puno o njihovom radu, ali znam da se mnoge diplomatske akcije Diplomacijaodvijaju u najvećoj tajnosti, tišini soba iza zatvorenih vrata. Toplo se nadam i duboko vjerujem da tako i naša veleposlanica gđa Marica Matković radi s kanadskim vladinim službenicima.
A što mi, hrvatski iseljenici, radimo? Jer, prijatelji moji, mi jako prigovaramo našoj diplomaciji, a sami ništa ili vrlo malo radimo. Da, mi imamo ugodne večere, sastajemo se, diskutiramo o Hrvatskoj i što se tamo događa, svi smo jako zabrinuti, jer bole nas događanja u zemlji za koju su mnogi živote dali, a sada je mnogi napuštaju. Za vrijeme Domovinskog rata svi smo na području Toronta i okolice bili zaposleni s Hrvatskom i Domovinskim ratom. Gotovo nitko nije mirno sjedio. Pisana su tisuće pisama kanadskoj Vladi, novinama, udrugama, pojedincima. AMCA i Bedem ljubavi su tada napravili nevjerojatan posao i to je pokazano u knjigama koje su tiskane i predstavljene Hrvatskoj u mjesecu listopadu prošle godine. U tim knjigama su preslici mnogobrojnih pisama koje su članovi AMCA-e i Bedema ljubavi poslali na razne strane, kao i mnogobrojni odgovori čelnika mnogobrojnih svjetskih udruga, od kanadske Vlade, UN-a, Crvenog križa, Unicefa pa sve do pojedinaca. Sve te knjige dostavljene su kanadskoj Vladi, kao i mnogim hrvatskim udrugama. Za vrijeme rata mi svi – ne samo razne udruge, već i pojedinci – bili smo hrvatska diplomacija, koja je bila jača od bilo čega i teško su se srpske laži probijale sve zahvaljujući našem upornom i neprestanom političkom radu. Oslobodili smo Hrvatsku svi zajedno: branitelji na frontu, i mi na frontu hrvatske iseljeničke diplomacije.
Nitko ne može bolje od iseljene Hrvatske predstavljati RH u svijetu
No, imam teški dojam da smo zastali, umorili se i mislimo kako će sada hrvatska diplomacija preuzeti naš posao. Oni vjerojatno rade, u to sam sigurna, no oni ne mogu sve učiniti. Naša uloga je neprocjenjiva. Nitko ne može bolje od nas, iseljene Hrvatske, predstavljati Lijepu našu u svijetu, u Kanadi – jer o Kanadi govorim – posebno na političkom polju. U Kanadi ima još nekolicina živih, koji su morali bježati kako bi spasili svoje vlastite živote nakon 2. svjetskog rata. Mi nemamo nikakvih novina, ništa pisano na hrvatskom, a kamoli na engleskom jeziku kako bi našim kanadskim prijateljima ili kanadskoj Vladi mogli opisati užas nakon 2. svjetskog rata i zašto je toliko nas po cijelom svijetu, a mi nikad ne prestajemo govoriti o našoj prelijepoj domovini!
Možda nisam do kraja upoznata sa situacijom, i daj Bože da sam u krivu, ali koliko poznam situaciju u Kanadi, do sada nisu organizirane nikakve političke izložbe na kojima bi slikovno prikazali užas Bleiburga, Hude jame, raznih stratišta, a da ne govorim o Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku, Srebrenici, Sarajevu, o mnogim mjestima gdje je hrvatsko pučanstvo ubijano i razarano na najstrašnije moguće načine. Naše udruge u Kanadi imaju sredstava dovoljno za organiziranje raznih konferencija, izložbi, a slike i svjedočanstva je vrlo lako dobiti i treba nešto učiniti – hitno.
Trebaju nam novine djelomično na engleskom. Hitno treba rasplamsati rad hrvatskog iseljeništva ne samo po Kanadi, već po cijelom svijetu. Naša Hrvatska trgovinska komora radi na političkom polju, to nam je svima poznato, ali to nije dovoljno. Pojedinci i druge udruge se trebaju uključiti. Često slušam kako je, hvala Bogu, rat završen. Varate se prijatelji, rat se rasplamsava ustvari. Ovo je hladni rat, jer Srbija nikad ne prestaje težiti za dijelom hrvatskog teritorija. Taj rat se ne rasplamsava samo u Hrvatskoj, već i po svijetu, gdje Srbija vrlo mudro laže i vara one, koji ne znaju pravu istinu o tome kako su “nevini” optuženi za strahote, a mrtvi u Hudoj jami, Mariboru, Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici i po cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne mogu govoriti. Za njih moramo govoriti mi, hrvatski iseljenici, po svijetu. To je sada naša sveta dužnost.
Izvor: Valentina Krčmar/hkv.hr
