Pet godina Benediktova odreknuća: Bio je to grom iz vedra neba
Kada se papa Benedikt XVI. odrekao službe mnogi su mislili da će to dovesti do stvaranja dva centra moći unutar vatikanskih zidina. Pet godina kasnije, tih strahova više nema.
Umirovljenje Benedikta XVI. prije pet godina bio je grom iz vedra neba, posebice zbog toga što nitko nije znao koja će biti njegova uloga u Vatikanu nakon što napusti katedru svetog Petra.
Neki nisu dvojili – dvojica papa u Vatikanu značit će nejedinstveno vođenje više od milijarde katolika. ‘Službeni’ Papa bi prividno vladao, dok bi onaj drugi povlačio konce iz sjene.
Kako bi sam zaustavio takva nagađanja, Nijemac Joseph Ratzinger obećao je potpunu pokornost tada još svom nepoznatom nasljedniku.
Benedikt je to rekao “u dubokoj vjeri i poštovanju”, objasnio je njegov osobni tajnik Georg Gaenswein.
Tome obećanju unatoč, bilo je mnogo onih koji su vjerovali da će papa na odlasku, poznat po svojim konzervativnim stavovima, potkopavati reformske incijative pape Franje.
Pet godina poslije odnos između njih dvojice obilježen je “ljubaznošću i bratskim zajedništvom”, bez obzira na njihovu različitost u korijenima, karizmi i temperamentu, napisao je Benediktov biograf Elio Guerriero.
“Oni se međusobno poštuju”, tvrdi Benjamin Leven iz teološke nakladničke kuće Herder, dodajući kako su obojica polarizirala Crkvu, iako u suprotnim smjerovima.
Benedikt, danas 90-godišnjak, predani je teolog koji jednako voli svoju rodnu Bavarsku i knjige, piše Guerriero, dok je Franjo spontani karizmatik koji želi reformirati Crkvu.
Prva dobrovoljna ostavka nekog pape u više od 700 godina možda je pokrenula razmatranja o budućoj ulozi umirovljenog rimokatoličkog poglavara, ali je omogućila i izravni prijenos dužnosti i osoblja.
Na početku Franjinog pontifikata njih dvojica često su se sastajala, razgovarajući o pogotovo o teškoj temi imenovanja na čelne pozicije u Vatikanu, piše Guerriero u knjizi.
Samozatajni Benedikt
Franjo je Benedikta jednom opisao kao “mudrog djeda” koji živi u susjedstvu. Otkad je dao ostavku, bivši papa živi u samostanu Mater Ecclesiae u vatikanskim vrtovima, primajući posjetitelje i prateći događanja unutar Crkve.
Benedikt je izrazio svoju zahvalnost na “daru divnog, očinskog i bratskog odnosa” koji mu je pružio njegov argentinski nasljednik. Svoje poštovanje pokazao je i pojavivši se na nizu događanja u Vatikanu.
Bio je prisutan kad je Franjo 2014. i 2015. imenovao nove kardinale, a prisustvovao je i kanonizaciji papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. i beatifikaciji Pavla VI..
Posljednje zajedničko pojavljivanje dvojice papa bilo je u prosincu 2015. kad je Franjo proglasio Jubilej godine milosrđa otvorivši Sveta vrata u bazilici svetog Petra.
Gaenswein je danas svojevrsni posrednik između dvojice papa. I dalje je osobni tajnik Benediktu, ali i prefekt Franjinog Papinskog doma.
Ratzingerov brat Georg rekao je jednom da je Benedikt predao svoju službu i nema nikakvu namjeru potkopavati nasljednika, a i sam bivši papa kazao je da će “pokušati biti što je moguće tiši”.
No unatoč tome, sporadično se javljaju nova nagađanja o Benediktovoj ulozi u Vatikanu. Kad on objavi neki dokument, mnogi to smatraju intervencijom u vjersku politiku.
Posljednji je slučaj poruka koju je Gaenswein pročitao na pogrebu njemačkog kardinala Joachima Meisnera. U njoj je pisalo kako “Bog nikad ne napušta Crkvu, čak i kad je brod toliko pun da će se prevrnuti”.
Neki su to protumačili kao kritiku Franji.
“Iako je istina da bivši papa ponekad iznosi svoje poglede, Franjo u tome ne vidi nikakav problem”, ističe otac Bernd Hagenkord, šef njemačke redakcije Vatikanskog radija.
Hagenkord smatra kako je posljednjih pet godina jasno pokazalo da u Vatikanu ne postoje dva centra moći. Prije je slučaj da određeni ljudi pokušavaju iskoristiti Benediktovu prisutnost za svoje protivljenje Franjinoj modernizaciji.
“Uvijek postoje ljudi koji citiraju Benedikta kada kritiziraju Franju, tvrdeći da on nije teolog, da malo toga razumije, da uništava umjesto da štiti i tako dalje”, naglasio je njemački isusovac.
“Sve se to referira na Benedikta kao jednu romantiziranu ličnost. No morate ga sagledati iz veće blizine”, zaključuje Hagenkord.
