Velečasni Sudac: Svaka je kultura protiv čovjeka – kultura smrti
Arapska poslovica kaže: „Kad otvaraš usta, tvoje riječi moraju vrijediti više nego šutnja”. Jednostrani i ideološki kulturalizam ubija zdrav razum. „Ako netko želi doživjeti kulturni šok i počiniti samoubojstvo, najlakše i najbolje će to učiniti čitajući Marxov Kapital” (LJ. Rupčić). U svakoj se kulturi treba bojati da se više ne cijeni napor nego cilj, više traženje nego otkriće, više stvar nego čovjek. Svaka je kultura protiv čovjeka – kultura smrti.
„Civilizacija je neograničeno umnažanje nepotrebnih stvari” (Twain). Zato je ona samo naoko kulturna, a u sebi je bitno osiromašena. „Kultura, posebno današnja, u biti je prijevod mnogih prijevoda materijalizma” (O. Paz). Kad vas netko vješto prevari, budite mu zahvalni što ste od njega nešto naučili, ako ste naučili. Tako nas je i materijalistička prevara podučila da materijalistička kultura nije ništa bez duhovne kulture. Kulturno nije nikada protuprirodno i protumaterijalno. Što je protuprirodno i protumaterijalno to je i protukulturno.
Kultura je novog tisućljeća samo mit, jer je čovjek dehumaniziran. Ona propada jer je vode nekulturni, vođeni isključivo vlastitim probitkom, profitom, moći i medijima. Kao što je kulturna arogancija zapada ometala razvoj drugih kultura, tako nastavlja i danas. Uistinu se može govoriti i o svojevrsnom teroru jedne kulture nad drugim kulturama.
Današnja zapadna kultura čiji smo i mi dio odviše se odmakla od njenih duhovnih korijena. U našoj donedavnoj umjetnosti, što je lijepo, odlučivala je ideologija, a i poneki moćnik kako bi mu i kad zatrebalo. Ni jedna kultura, ni struktura, ni poredak ne smiju biti eshatološki indiferentni. U suprotnom svaka kultura postaje svoj negator i rušitelj. Stoga ne mogu razumjeti kulturu u kojoj se svaki prizvuk Boga, duhovnog i vjerskog, dobrog i istinitog marginalizira, ponižava, isključuje i potire.