Don Ante Mateljan: Uzdaj se u Gospodina i čini dobro!
Razgovor s don Antom Mateljanom, duhovnim asistentom Podružnice HKLD-a Split
Povod za ovaj razgovor je obilježavanje 25-te godišnjice rada Podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) Split, čiji je don Ante Mateljan duhovni asistent 21 godinu. Prof. dr. sc. Ante Mateljan je redovni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, autor 15 knjiga, više od 90 znanstvenih i stručnih članaka. Prof. dr. sc. Ante Mateljan, u Podružnici od milja zvan don Ante, bio je više godina zamjenik, a kasnije i glavni urednik časopisa „Crkva u svijetu“, bio je prodekan i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, pastoralni je suradnik u župi Sv. Spasa u Splitu (Mejaši), obavljao je i danas obavlja brojne dužnosti u Crkvi. U ožujku 1997. godine je imenovan za duhovnog asistenta HKLD-a Podružnice Split i od tada neumorno radi u Podružnici: drži predavanja, organizira hodočašća, duhovne obnove, izlete i obiteljske dane članova i njihovih obitelji. Kao član HKLD-a slobodan sam napisati da je uloga don Ante bila nezamjenjiva jer je on održavao kontinuitet aktivnosti, kada bi se liječnici umorili don Ante bi održao predavanje, organizirao predavanje gosta i tako punih 21 godinu.
Slika 1. Prof. dr. sc. Ante Mateljan
Don Ante, kakvo je vaše iskustvo kao duhovnika Podružnice Split Hrvatskog katoličkog liječničkog društva?Jeste li umorni, s obzirom na svekolike aktivnosti?
Na početku iskreno hvala na pozivu za ovaj razgovor s povodom, jer naša Podružnica HKLD-a upravo slavi 25. obljetnicu osnutka. Iskreno govoreći, prošlo je puno vremena od kad sam započeo ovu službu pa neka sjećanja izblijede. Ipak, mogu reći da sam Bogu zahvalan što mi je, preko pok. nadbiskupa mons. Ante Jurića, “uvalio” ovu službu, jer mi je tako pružio priliku da bolje osjetim ljudsku i kršćansku dobrotu i zauzetost mnogih liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja u brizi za bolesne i potrebne, te da shvatim koliko je potrebna duhovna skrb ne samo za bolesnike, nego i za sve koji njima služe. Što se pak umora tiče, iskrene duše mogu reći kako je, nakon četvrt stoljeća, vidljiva potreba za obnovom. Naime, generacija koja je od početka osnivanja HKLD-a nosila djelovanje Podružnice pomalo zalazi u godine. Još malo pa će nas dobar dio otići u mirovinu. Nužno je stoga pomlađivanje Društva, što neće biti jednostavno, jer okolnosti života i djelovanja u liječničkom poslu zahtijevaju takvu profesionalnu zauzetost koja ostavlja malo prostora za veći angažman u slobodnom vremenu. Dakako, smatram da se primiče vrijeme da Podružnica potraži i nove sile na duhovnom planu.
Svake godine organizirate duhovnu obnovu, u Splitu i diljem županije, za članove HKLD-a i članove njihovih obitelji. Kako doživljavate ta druženja?
Kao duhovnik smatram da mi je prvotna zadaća pomoći članovima Društva u duhovnoj izgradnji. Duhovne obnove držim neizostavnim dijelom djelovanja jednog ovakvog katoličkog laičkog društva, a svećenik je osoba koja se treba pobrinuti za organiziranje i sadržaj duhovnih obnova. Naše duhovne obnove, koje se redovito odvijaju sredinom adventa i sredinom korizme, te proslave blagdana svetog Luke, zaštitnika liječnika, od mnogih članova Društva lijepo su primljene, što se vidi i po sudjelovanju kada se redovito okupi barem pedesetak članova. Nastojimo da duhovne obnove budu najprije duhovne, sa duhovnim nagovorom, prigodom za slavlje sakramenta pomirenja i pokore (ispovijedi), te euharistijskim slavljem. Uz to, od samoga početka želja nam je bila da na duhovne obnove pođemo u koje svetište ili župu po našoj Nadbiskupiji. Tako nams e pružila prilika da pohodimo mjesta gdje inače ne bismo sami otišli. Moram ovdje iskreno zahvaliti brojnim svećenicima i njihovim suradnicima koji su nas uvijek lijepo primali, pa i pogostili. Na tim susretima zaista smo se bliže upoznali, povezali i osjetili kao jedna obitelj, te stekli dragocjeno iskustvo međusobnog povjerenja, kao i spremnosti za pomoć u svakoj potrebi.
Slika 2. Don Ante drži misu u crkvice sa slikom Gospe od Milosti (stari grad u Sinju)
Zahvaljujući vama članovi Podružnice su posjetili mjesta na kojima prije nikada nisu bili, posjetili su spomenike nulte kategorije koji su važni za identitet naroda: crkvu sv. Marije u Biskupiji, Bribirsku glavicu, crkvu Sv. Spasa, te mjesta na kojima su bili ali nisu dovoljno znali o njima. Domoljublje je jako prisutno među članovima Podružnice, zar ne?
Svima je poznato da liječnici dosta putuju po svijetu, sudjelujući na simpozijima i kongresima koji se tiču njihove struke. A na dohvat ruke nam je toliko lijepih i za našu nacionalnu i kršćansku povijest dragocjenih mjesta sa vrijednim spomenicima, da bi bilo šteta ne iskoristiti priliku i zajedno ih posjetiti. Ako je duhovni dio povezan uz to da smo “katoličko” Društvo, onda je domoljublje povezano uz ono “hrvatsko”. Jedno i drugo smo nastojali uvijek držati na pameti i ne smetnuti s uma. Čini mi se da je to posebno važno u vremenima i okolnostima kad se pravo i iskreno domoljublje ponižava i često s najviših instanci zapravo izruguje. Domoljublje je krepost i vrjednota koju treba čuvati, argumentirano braniti i s punim uvjerenjem, a rekao bih i zanosom, prenositi mlađim naraštajima. Jer tko na ispravan način ne poštuje i ljubi svoje, neće znati poštivati i tuđe. A domoljublje se potvrđuje upravo kroz iskustvo koje se stiče također i pohodom značajnim mjestima i spomenicima, gdje se mogu čuti i autentična svjedočanstva živih ljudi, a ne politički frizirane priče.
Obiteljska druženja su bili posebni doživljaji u prirodi, kao što je bilo u Vrlici i na izvoru rijeke Cetine, u Ričicama, u Krasnom, na Braču, na Kupresu, Rami-Šćitu, na Kamešnici i Vrdovu, naZelovu, u Livnu, Kistanjama, Zadvarju, Unešiću, Metkoviću, Škabrnji i mnogim drugima. Što planirate u budućnosti?
Redovito smo to činili svake godine na početku školskih praznika u lipnju, na jedan od državnih blagdana, kad su liječnici malo slobodniji od svojih obveza. To smo nazvali “Obiteljski dan” i povezali sa druženjem članova naših obitelji. Ako se išta pokazalo vrijednim truda i dragocjenim za produbljenje našega zajedništva, onda je to upravo “Obiteljski dan”, redovito obilježen duhovim i domoljubnim sadržajem, te opuštenom atmosferom kroz druženje u prirodi. Priroda ima u sebi moć da nas opusti i otvori nam oči za ono što često zaboravljamo vidjeti. Priroda svojom ljepotom svjedoči o Božjoj veličini i dobroti, upućuje nas na poniznost i skromnost, te nas oplemenjuje i otvara nam srce za iskrenu radost. Nažalost, posao i brojne obveze udaljuju nas od prirode, a tko se posve udalji od prirode kao da više nema ni pravi osjećaj za duhovno, božansko. Nije Isus bez razloga išao moliti u prirodu. Nabrojili ste brojna mjesta gdje smo na našim obiteljskim izletima bili, a vidi se da je sve to zapravo jako blizu. Sigurno ima i drugih krasnih prostora koje vrijedi posjetiti. Mi se svake godine na Upravnom odboru dogovaramo gdje ćemo na duhovne obnove i za Obiteljski dan. Ako Bog da, ove godine bismo se spustili na more, želimo posjetiti svetište Gospe Loretske u Primoštenu te obići primoštenski i rogoznički kraj. Ovdje svakako valja spomenuti kako su nam pri organiziranju ovih događanja uvijek bili pri ruci liječnici rodom iz kraja koji posjećujemo, a u suradnji sa svećenicima uvijek organiziramo i bogat zajednički stol, po čemu smo – tako nam kažu – postali prepoznatljivi među svim Podružnicama.
Slika 3. Don Ante drži svetu misu pored rijeke Cetine (Kostanje)
Slika 4. Članovi HKLD-a na izletu (Obiteljski dan)
Organizirali ste hodočašće u Rim, Svetu zemlju, Lurd, Fatimu i svetišta u Hrvatskoj. Oni koji su bili na hodočašćima znaju da ste i vodič, uz turističkog vodiča, koji ništa ne propušta slučaju. Recite nam nešto o tim hodočašćima.
Na poticaj članova Društva svakih nekoliko godina organizirali smo po jedno hodočašće, koje se uvijek pokazalo lijepim i dragocjenim. Istina, nije jednostavno naći prikladno vrijeme koje bi svima odgovaralo, ali ipak smo uspjeli, na zadovoljstvo svih sudionika. Moram spomenuti kako nam je u tome od velike pomoći bila gospođa Nataša Bulić iz agencije ICHTYS koja je specijalizirana za hodočašća. Nikada ne bih usudio sam poduzeti nešto takvo jer sam svjestan zahtjevnosti toga posla. No, kad je Nataša s nama onda zaista nemam brige jer znam da će sve biti uredno, na vrijeme, duhovno i puno bogatih sadržaja. Tako je i bilo na našem posljednjem hodočašću u Fatimu, kad smo posjetili Lisabon, Santarem, Nazare, Coimbru, Bragu, Porto i Santiago de Campostela. Ne bih za sebe rekao da sam nekakav turistički vodič, nego se samo nastojim dobro pripremiti za svako hodočašće. Na poticaj gospođe Nataše Bulić složio sam hodočasničke vodiče za Rim (to mi i nije bilo preteško jer sam tamo živio i studirao) te Lurd i Fatimu, koji su ujedno molitvenici i liturgijski priručnici koje bismo uvijek podijelili sudionicima hodočašća, što se pokazalo jako korisnim. Ako dragi Bog da, na pameti nam je još jedno hodočašće, po svoj prilici sljedeće godine, ali o tome više kad detalje definiramo na Upravnom odboru Podružnice. Svakako, smatram da su hodočašća vrijedna i potrebna ne samo kao pohod nekom svetištu, nego kao blagoslovljena prigoda da se čovjek odvoji od svakodnevnice, da ima dovoljno vremena za sebe, za osobnu i zajedničku molitvu, za pogled u vlastitu sadašnjost i budućnost koja je pred njim, a sve to pred licem Gospodnjim. Svako hodočašće je na neki način obnova našega životnog putovanja, te duhovno osvježenje.
Slika 5. Don Ante i članovi HKLD-a u Svetoj zemlji
Slika 6. Sveta misa u pustinji (Sveta zemlja)
Budući da silan tehnološki napredak i mnogobrojne nove mogućnosti dijagnostike i liječenja predstavljaju nove izazove za liječničku struku,posebno u etičkom smislu, kako vidite ulogu katoličkog liječnika?
Odgovor na ovo pitanje sigurno bi bolje dao netko stručniji u pitanjima etike i kršćanske moralne teologije. Ipak mogu spomenuti da su toliko očiti i jasni veliki izazovi na etičkom području, da se je u novije vrijeme oblikovala jedna posebna grana etike, nazvana “bioetika”, odnosno etika života. Liječnik je, već po načelima izraženim u Hipokratovoj zakletvi, dužan braniti i podržavati život od začeća do naravne smrti. To također jasno stoji i u Statutu Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, gdje se kaže da će se liječnik katolik ravnati prema moralnim načelima nauka Katoličke Crkve. To se odnosi kako na odbacivanje svega što se protivi zaštiti i promicanju ljudskoga života, pa i na način priziva savjesti, tako i na promicanje autentične liječničke etike i kršćanskog moralnog nauka u liječničkoj praksi. Činjenica je da neke zakonske odredbe, pogotovo nametnute od EU i nadnacionalnih struktura moći, ne poštuju etička načela i direktno se protive naravnom moralnom zakonu, oslanjajući se na antropologiju koja je u bitnoj suprotnosti s kršćanskim gledanjem na dostojanstvo ljudske osobe kao Božjega stvorenja i “slike Božje” u ovome svijetu. Simpozij što smo ga zajedno sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Splitu organizirali pod naslovom “Eccehomo! Medicinski i teološki pristupi” upravo je impostiran u tom smislu, da eminentni liječnici i teolozi osvijetle današnju situaciju suvremenog čovjeka i društva pod antropološkim – medicinskim i teološkim – vidom, u čemu presudnu ulogu imaju etička pitanja. Naša Podružnica ovim temama uvijek je poklanjala posebnu pažnju, što se dobro vidi iz naslova brojnih predavanja i nekoliko znanstvenih simpozija koja smo organizirali kroz proteklo razdoblje.
Prof. Mateljan uredili ste Zbornik radovaza Simpozij koji će se održati povodom 25-te godišnjice djelovanja, također ste uredili monografiju Podružnice HKLD-a Split povodom 25. godišnjice, može te li nam nešto reći o tom zborniku i monografiji.
Znanstveni skup “Eccehomo! Medicinski i teološki pristupi” ima kao osnovu kršćansku pobožnost Isusovoga križnog puta, odnosno njegovih 14 postaja sa završnom postajom uskrsnuća. Na tu ideju došao je naš aktivni član i nekadašnji predsjednik Podružnice izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan, a upravni odbor ju je objeručke prihvatio i potrudio se da sve što je potrebno i organizira. Uključujući uvodnu i zaključnu riječ radi se o 32 predavanja, odnosno znanstvena i stručna rada u kojima se, imajući na pameti zajedničku nit koja u događaju Isusove muke, smrti i uskrsnuća prepoznaje nepravdu, bolest, patnju, suosjećanje, pomoć, padove i konačno umiranje i samu smrt, analiziraju pojedine vidove ljudske patnje, bolesti, suosjećanja, pomoći, umiranja i smrti. Dakako, s jedne strane je medicinski, a s druge strane je teološki vid koji sve to stavlja u kontekst vjere, nade i ljubavi, te konačno otajstvoživota, patnje, bolesti i smrti osvjetljuje objavom Kristova uskrsnuća. Želja nam je bila da do samog simpozija prikupimo sve radove i objavimo ih u zborniku, jer nam se čini da će biti od koristi ne samo liječnicima i teolozima, nego svima koji traže odgovore na pitanja o smislu života, trpljenja i smrti, te o utemeljenju nade u vječni život u Božjoj ljubavi.
Što se pak tiče Monografije prigodom 25. obljetnice HKLD Podružnice Split ona je, moglo bi se reći, zapravo jedna vrsta spomenice. U tekstualnom dijelu, nakon pozdravnog slova o. nadbiskupa mons. dr. Marina Barišića i uvodne riječi sadašnje predsjednice Podružnice doc. dr. sc. Meri Matijaca, sadrži nekoliko osvrta na nastanak i djelovanje HKLD u Splitu, što ih potpisuju uz sadašnju i prethodni predsjednici Podružnice, dr. sc. Anton Marović, izv. prof. dr.sc. Ivo Jurić i izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan. Naša vrijedna članica dr. Danijela De Micheli Vitturi opisala je suradnju sa središnjicom HKLD-a u Zagrebu, s drugim Podružnicama i bliskim udrugama, poput Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara. Vi ste se, doc. dr. sc. Marko Jukić, potrudili opisati stručnu djelatnost, a ja sam se zadržao na duhovnim aktivnostima u Podružnici. Drugi dio je kronologija djelovanja kroz 25 godina, navedena ne samo da se sve ono što smo radili ne zaboravi, nego i da posluži kao primjer i poticaj nama za dalje, a i za pomoć drugima koji traže impulse za aktivnosti u svojim Podružnicama. Na kraju je jedna meditacija, pod nazivom “Molitva za liječnika”, te zaključna riječ prof. dr. sc. Ane Planinc Peraica, predsjednice HKLD-a. Dakako, monografija ne bi to bila bez fotografija koje zorno svjedoče o našim aktivnostima, predavanjima, druženjima, duhovnim obnovama, obiteljskim izletima i hodočašćima. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su savjetom, tekstovima i fotografskim materijalom pomogli da oblikujemo ovu, vjerujem lijepu monografiju, kao i gospođi Ani Bodrožić koja je sve to krasno grafički oblikovala. Uvjeren sam da će je svi naši članovi uzeti u ruke i rado se prisjetiti lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.
Na kraju izražavam vam veliku zahvalnost u svoje ime i ime članova naše Podružnice za silan trud tijekom 21 godine vašeg rada. Zahvaljujemo vam na potpori članovima Društva koji su se, nažalost, našli u teškim situacijama. Želim da i dalje, uz Božju pomoć, budete naš duhovni asistent.
Hvala i vama na ovoj prigodi koju ste mi pružili da progovorim nekoliko riječi o našoj Podružnici i njezinom djelovanju. Ujedno iskreno zahvaljujem svim članovima koji su se uvijek spremno odazivali svakom pozivu za pomoć, osobito osobama u potrebi, kao i članovima našega Društva i njihovim obiteljima u teškim trenucima. Neka nam Gospodin svima podari milost da trajno ostvarujemo ono što stoji u naslovu naše monografije: Uzdaj se u Gospodina i čini dobro! Dao Bog da tako bude.
Razgovor vodio dr. Marko Jukić, član HKLD-a
