Don Mladen Parlov: Sveti Josip je bio muž ‘pravedan’
Ako, prema načelima teologije duhovnosti, Bog svakome daje dostatno milosti kako bi ispunio povjereno mu poslanje, proizlazi da je sv. Josip, za povjereno mu poslanje, bio obdaren izvanrednim milostima i darovima. Njegov susret i brak s Djevicom treba promatrati u ovome svjetlu.
Njegov brak s Djevicom bio je zakonski pravi, premda djevičanski brak. Sv. Matej izričito naziva Josipa zaručnikom Marijinim, a nju zaručnicom Josipovom (1,18.19-24). Isto donosi i sv. Luka (1,27; 2,5). Prema tradiciji i Marija i Josip učinili su zavjet da će živjeti u djevičanskom braku. O tome prvi, na Zapadu, progovara Augustin, a na Istoku Grgur Nisenski. Poslije njih i drugi će crkveni Oci govoriti o Marijinu (i Josipovu) zavjetu djevičanstva. Tako, primjerice, Jeronim prigovara heretiku Helvidiju: “Ti kažeš da Marija nije sačuvala djevičanstvo, a ja tvrdim još i više: i sveti je Josip živio u trajnom djevičanstvu po Mariji” (Ad. Helv.: PL 23,203).
Ova tradicija ima utemeljenje u evanđeoskim tekstovima koji ističu s jedne strane Marijino djevičanstvo, a s druge činjenicu da nisu imali druge djece. Zbog bračne veze s Marijom Josip je pred zakonom i javnošću bio Isusov otac. Tako ga naziva Luka (2,33), sama Blažena Djevica Marija (Lk 2,48) i mještani (Iv 6,42). Josip je nazočan u svim bitnim događajima iz Isusova djetinjstva. Zadnji se put spominje u zgodi hodočašća u Jeruzalem kada se je dvanaestogodišnji Isus „izgubio“, a Josip i Marija su ga tri dana tražili (Lk 2,41-52).
Poslije ove epizode Josip nestaje s pozornice, čak mu ni smrt nije zabilježena. Zanimljivo, u Evanđeljima Josip ne izgovara ni jednu jedinu riječ! On razmišlja, sniva, snuje, ali ne govori. On je čovjek šutnje! O Josipu, rekosmo, nemamo mnogo podataka. No, ponekad je dostatna i jedna riječ da se štošta zaključi o čovjeku, njegovu značaju, temperamentu, poslanju. Osobito ako je tu riječ, kao u Josipovu slučaju, napisao pisac nadahnut Duhom Svetim.
Matej nam donosi tu ključnu riječ. Piše da je Josip bio muž “pravedan” (1,19). U ovoj riječi Matej sažima svu Josipovu svetost i veličinu. Bijaše pravedan, znači bijaše nevin, čist, svet, ispunjen svim krepostima, ispravan, u potpunom gospodstvu nad svojim strastima, u ispravnoj ravnoteži između božanskog i ljudskog, između naravi i milosti.
Njegov „pravedan“ život ustvari je trajno i uporno nastojanje oko prepoznavanja i vršenja volje Božje. Anđeo mu progovara više puta što pokazuje njegovu sposobnost da sluša i da posluša. Josip na najsavršeniji način živi bogooblične (teologalne) kreposti vjere, ufanja i ljubavi! Josip je čovjek šutnje, čovjek osluškivanja Božje riječi!
Hrvatski je sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske 1687. Svima koji slave sv. Josipa, osobito onima koji nose njegove ime neka je blagoslovljena svetkovina te neka nam svima sv. Josip izmoli poslušnost volji Božjoj.
Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku i Tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Tebi povjeravamo sve obitelji hrvatskoga naroda, da dnevnom molitvom, nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj ispune svoje poslanje ljubavlju, slogom i mirom. U ovim teškim vremenima izmoli hrvatskom narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi! Zagovaraj nas pred Presvetim Srcem Isusovim da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi te prolazimo zemljom čineći dobro! Amen! (Kardinal Franjo Kuharić)
