Košarka treba pomoć: Zašto su iskusni treneri neiskorišteni?
Tko je odgovoran za totalni debakl hrvatske košarke, čiji vrhunac doživljavamo ovih dana i tjedana, kad reprezentaciju samo čudo može odvesti na Svjetsko prvenstvo u Kini?
Novinar Ivo Mikuličin, bivši prvi čovjek Dalmatinskog košarkaškog saveza i prvi trener Dražena Petrovića, te legenda zadarske košarke Ivan Sunara su s Petrom Vlahovom analizirali stanje u hrvatskoj košarci.
Prošlost je bila divna, kriteriji su bili visoki, ali logično postavljeni, tako da smo uživali u tome, rekao je Sunara za početak.
Skelin me podsjeća na Aleksandra Tirnanića, koji je zvao Bearinu pričuvu Krivokuću
Toliko sam star da me zadržavanje Skelina na izborničkoj funkciji podsjetilo na davna vremena jugoslavenskog nogometa. Aleksandar Tirnanić je bio izbornik jugoslavenske reprezentacije i pozivao je u reprezentaciju Srboljuba Krivokuću, koji nije branio nego je bio pričuva u Zvezdi, nije branio jer je branio veliki Vladimir Beara. Nevjerojatno je da je Rađa pristao da Skelin i dalje bude izbornik kad mu se drmala stolica u klubu, komentirao je izbornika Skelina i njegov ostanak u izborničkoj fotelji Mikuličin.
Ivan Sunara kaže: Elementarne stvari nisu napravljene u pripremi za kvalifikacijski ciklus za SP. U prvom redu, jedna dublja analiza stručnog stanja košarke. Jednostavno je izabran ad-hoc put, trenutačna rješenja od takmičenja do takmičenja. Došlo se do debakla na EP-u prošle godine u Turskoj, svaki korak je od tada bio hirovit, bez konzultacija sa jednom širom stručnom bazom u Hrvatskoj.
Problemi su počeli 1992. godine, od tada nemamo vrhunskog razigravača
Kad smo upali u probleme? Mikuličin je otišao daleko u prošlost: Problem je počeo gubitkom Dražena Petrovića. Nema košarke bez pravog razigravača. Mi smo na toj poziciji imali dva Bogom dana igrača, Pina Gjergju i Dražena Petrovića, te Nikolu Plećaša, koji je bio između butika i konfekcije. Naši problemi počeli su 1992. godine, iako su se malo sakrili 1993., 1994. i 1995. godine, kad smo osvajali bronce, ali su isplivali u Atlanti, kad smo imali svjetske asove, Rađu, Kukoča, Komazeca, Vrankovića, no nismo išli dalje od sedmog mjesta jer smo imali konfekcijske razigravače. Već u Barceloni, kad smo osvojili srebro, prve zamjene za Dražena su bili Gregov i Alanović, koji, ruku na srce, nisu igrači koji mogu voditi neku europsku ili svjetsku reprezentaciju do medalje. Prije 25 godina, za vrijeme EP-a u Njemačkoj, Mirko Novosel je rekao da nema hrvatske košarke bez Splita, Zadra i Šibenika, ali i bez Dubrovnika, Sinja i Drniša. Na utakmici Hrvatska – Nizozemska, odigranoj u gradu košarke, nije bilo niti jednog Zadranina, osim Žorića, koji je korijenima vezan za Zadar. Od Dalmatinaca su tu bili samo Perić, koji igra u Italiji, te Babić, koji je odavno u Zagrebu. Zapuštena je kolijevka hrvatske košarke, to je Dalmacija, onaj dio hrvatske zemlje koji je neprestano producirao igrače.
Nemamo put, improviziramo od natjecanja do natjecanja
Hrvatska košarka od raspada Jugoslavije ide silaznom putanjom, konstatirao je voditelj Petar Vlahov.
Hrvatska košarka je početkom 90-ih bila nositelj ekstremne kvalitete u svijetu, posebno u Europi. Imali smo sve kredibilitete u svojim rukama. Nažalost, poslije finala protiv ‘Dream Teama’ na OI-ju u Barceloni nismo izgradili hrvatski put do današnjeg dana, nego smo jednostavno pokušavali ići improvizacijom, snalažljivošću, tražiti neki put od takmičenja do takmičenja. Korijeni su jednostavni, mi smo praktički ostali bez baze, sve momčadi u hrvatskom prvenstvu, a tako i reprentacija, mi nemamo bazu igrača, slab je rad u stvaranju, to je krucijalan problem hrvatske košarke. Dolaskom velikih košarkaških imena nadao sam se da će se to prepoznati i angažirati sve stručne snage, da ćemo iskoristiti to i uzeti najbolje, da svatko pomogne. Nažalost, put koji smo izabrali nije dobar, jer potencijali i trenerska imena nisu iskorištena, niti jedan trener s kredibilitetom u hrvatskoj košarci ne radi, većina ih je slobodna i bez posla. To su najveće rezerve, bez tog segmenta mi ne možemo očekivati bolje dane, smatra Sunara.
Naša mlada vrsta skliznula je u B diviziju.
Gdje su nestali treneri-stvaratelji puput Pulanića, Radovića, Amanovića, Rapaića?
Budimo otvoreni. Možete dati sjajnu ulogu lošem glumcu, on je neće dobro odigrati. Nama su s košarkaške scene nestali treneri tipa Pulanić, Radović, Amanović, Rapaić, koji su cijeli život stvarali mlade igrače. Velika je odgovonost na klubovima, mladima se zatvaraju vrata prve momčadi, forsiraju se stranci, strani razigravači igraju u Zadru, Splitu, Cedeviti… Ne bi se dogodio Uljarević, koji je pokazao u Zadru da može igrati, da se lošim nije pokazao stranac, a trener Nazor je vjerovao u njega. Odmah se pitam, idemo šire, što mogu napraviti Rađa ili Skelin ako mladi ne igraju u svojim klubovima, kako će oni postati igrači? U čemu je Skelin pogriješio? On je posegao za krštenicama, uzeo je samo mlađe igrače od Roka Ukića, koji nije neki veliki igrač, ali je u zadnjih 10 godina naš daleko najbolji ‘plej’, perspektivniji od Katića i Mavre, koji neće nikad dosegnuti ni pola vrijednosti Ukića, a opet, koliko je Ukić daleko od Dražena, Gjergje ili Plećaša, oštar je bio Mikuličin.
Imamo kvalitetnu struku, ali krivi ljudi su na krivim pozicijama
Hrvatska je u ovim kvalifikacijama najslabija reprezentacija po prosjeku postignutih koševa.
Brojevi nisu uvijek prava slika, ali pokažu puno. Čim se postiže tako mali broj poena, znači da nema kvalitete. Baza, koju sam istaknuo na početku, je jednostavno minorna. Većina igrača dolazi do klupskih prvih momčadi i nacionalne selekcije bez kriterija, jer nisu prošli kroz mlade selekcije, da bi se kroz njih isfiltrirali. Puno je statistike, ali osobno mislim da imamo kvalitetnu struku i kvalitetne trenere, ali su neiskorišteni, krivi ljudi rade na krivim pozicijama. Bez struke neće biti rezultata u hrvatskoj košarci, kaže Sunara.
Odbačeni su živi ljudi, a Skelin je vodio reprezentaciju kao školsku momčad
Puno toga je rekao Neven Spahija u razgovoru za Sportske novosti. Odbačeni su živi ljudi koji još mogu puno dati hrvatskoj košarci, barem savjetodavno, kao da u staroj Ateni bude vijeće staraca, ja odmah predlažem Mirka Novosela, Pina Gjergju i slične u njega. Još nešto bi htio kazati. Skelin je vodio momčad kao školsku momčad. Neka netko pokuša analizirati sve utakmice u kojima smo izgubili. U svima smo imali u jednom trenutku osjetnu prednost, a on je onda mijenjao najbolje igrače na terenu. Citirat ću veliko trenersko ime Tomislava Ivića: “Najteže je prepoznati koji su ti bolji igrači kad vam se čine svi jedni drugima do uva”. To Skelin ne zna prepoznati, dokaz je tome da u Zagrebu nije koristio Šakića i Planinića, koji su bili najbolji u prve dvije utakmcie, Perić uopće nije igrao na početku, a protiv Rumunja nam je bio najbolji strijelac. Mladi Šibenčanin Badžim je bio u svim mladim selekcijama u kojima smo postigli uspjeh, otpisan je, a dobili su šansu odavno otpisani Pilepić i Delaš, opet je oštar bio Mikuličin.
Bez široke mobilizacije neće biti dobro
Sunara je dodao: Stanje nije dobro, bez mobilizacije širokog kruga ljudi u košarci nema pomoći. Imamo budućnost, jer ovaj prostor je neizmjerno talentiran. Vratiti kult reprezentacije se može samo dobrim raspoloženjem, da svi uživaju u svom poslu i da imaju neku korist. Ne bih se usudio reći da možemo niže, ali veliki koraci su pred ljudima koji vode Savez. Ako to ne naprave, neće biti dobro.
Da smo samo 20 posto oštrice koju smo uperili prema HNS-u uperili prema košarci, stvari bi se promijenile, kritizirao je za kraj Mikuličin i novinarsku struku.
Izvor: hrt.hr
