Zbog bolesne djece i skupih lijekova. Hvalevrijedan potez. Nikoga ne ostavlja ravnodušnim. O njemu redovito tvitaju društveno-politički radnici, u moderna vremena prepoznati i kao lijevi wannabe opinion makeri. Jesu li bili svjesni da mu, uz sve dobre namjere, čine medvjeđu uslugu? Neki su ga mediji napali samo zato što ga oni promoviraju. Ali neka. Podnijet će on i taj križ. Poruku je uspio poslati pa i pod cijenu takvih zlonamjernih kritika.

No je li ga javnost ozbiljno doživjela? Sudeći po broju onih koji su ga dočekali na Markovom trgu, ne bi se reklo. Zašto nije dobio masovnu podršku, u skladu s podrškom i lajkovima na društvenim mrežama? Klasična hrvatska boljka. Ako iza okupljanja ne stoji politička ili parapolitička inicijativa, ništa od odaziva. Simple as that.

Zamislimo samo da je križ nosio neki Mate iz Imotskog sa zahtjevom da se bolesnoj djeci omogući liječenje nauštrb, karikiram, financiranja pseudomanjinskog tjednika Novosti? Mediji bi ga zasigurno manje pratili, ali ne treba se zavaravati da bi odaziv na dočeku bio veći, ako ne bi imao političku ili makar parapolitičku podršku u organizacijskom smislu.

Kad smo kod medijskog praćenja, portali Index i Telegram primijetili su da portal Direktno nije ignorirao ni hejtao Sašu. Zašto su to uopće očekivali? Sigurno da bi i takva urednička politika naišla na odobravanje dijela publike, ali što time dobivamo osim niskih strasti? Pravimo od čovjeka još veću žrtvu, a to je tek kontraproduktivno.

U Hrvatskoj koja izumire smrt djeteta je ogroman gubitak i za roditelje i za državu

Danas uz naprednu medicinu i znanost, hvala Bogu, umire sve manje djece. Puno ih oboli, ali smrtnost je puno niža nego prije recimo 60 godina. Dok nije bilo antibiotika, paracetamola pa ni doktora na svakom koraku, djeca su i u gradovima i u selima umirala od danas manje-više benignih bolesti. Žene bi rađale po petero do desetero djece. Dvoje bi umrlo nejako, ali i dalje bi ostalo barem troje.

U današnjoj Hrvatskoj koja demografski izumire jedno je dijete, i njegovim roditeljima i našoj domovini, golemo bogatstvo. Svaki novi život je biser koji treba svim silama čuvati. U tom svjetlu može se gledati i na tragični slučaj obitelji Šimunić, kojoj je preminula kćerkica. Pritom je nevjerojatno da proživljavaju sličnu tragediju kakva je prije šest godina zadesila drugog bivšeg reprezentativca. Nekadašnji Vatreni Igor Budan doživio je također golem gubitak kada je njegova dvogodišnja Amber preminula u KBC-u Rijeka. Govorilo se kako je uzrok smrti bila meningokokna sepsa. Nema riječi utjehe za takve tragedije. Kada sav novac ovog svijeta ne može pomoći.

A upravo zbog novca, odnosno manjka, mnogi parovi u Hrvatskoj imaju samo jedno, eventualno dvoje djece. Imali bi više da prilike dopuštaju. I opet se vraćamo na početak. Da, treba pomoći obiteljima čija djeca trebaju skupe lijekove. U tom smislu, Fond za posebno skupe lijekove za ovu godinu predviđa iznos od preko milijardu kuna za liječenje rijetkih i teških bolesti. Ali treba stvoriti i uvjete da roditelji sami više zarade; da se usude imati više djece pa da mogu platiti sve što treba, zlu ne trebalo. Dok god toga ne bude, egzodus i izumiranje će se nastaviti, ostat će prazne slavonske kuće i pusta Dalmatinska zagora. Izraelski avioni neće biti presudni za demografsku sliku, kao što nije bio niti skandalozni slučaj remonta MIG-ova, najveći vojni posao u Milanovićevoj vladi. Braneći kupnju izraelskih aviona, ministar Krstičević je, upravo u izjavi za Direktno, rekao kako nijedan projekt do sada nije imao potencijal ostvariti toliki gospodarski rast kao projekt borbenih aviona. Živi bili pa vidjeli.

Izvor: Marja Čolak/direktno.hr