Sveta Katarina Sijenska
Današnja sveta zaštitnica je velika Katarina Sijenska (Caterina da Siena), dominikanska trećoretkinja, mističarka i crkvena naučiteljica. Rodila se 25. ožujka 1347. kao Caterina Benincasa, predzadnje od dvadesetpetero djece bojadisara sukna, u prekrasnom toscanskom gradu Sieni.
Sa 17 godina ušla je protiv volje obitelji u dominikanski samostan trećoretkinja. Bila je glasovita po brojnim objavama, ekstazama, viđenjima i stigmama. Nije imala formalne izobrazbe, ali je svojom neodoljivom duhovnošću, dobrotvornim radom i apostolskim žarom stekla poštovanje crkvenih dostojanstvenika, vladara i umjetnika. Vodila je trajnu brigu o siromasima i nevoljnicima, kad je Italijom harala kuga (1374), dvorila je bolesnike, a deset posljednjih godina života provela je na putovanjima. Borbenog i aktivnog duha, odlučna i hrabra žena, svima je ulijevala pouzdanje, dopisivala se s uglednim ljudima tadašnje Europe i znatno utjecala na crkvene i političke događaje svoga vremena (sklapanje mira između Firence i pape Grgura IX, vraćanje pape iz Avignona u Rim, priopćenja neba rimskoj kuriji itd.). Bolno je je pogodio početak zapadnog raskola i zauzela se za papu Urbana VI.
Pisala je duhovna i mistična djela na talijanskom jeziku te pripada velikim imenima talijanske srednjovjekovne književnosti. Ujedinila je na jedinstven način snažnu osobnost, mistično štivo i etičko-političko djelovanje, meditacije o Kristovoj žrtvi s napisima o radostima kršćanskog života. Ističe se njezino djelo „O božanskom nauku“ ili „Dijalog o božanskoj providnosti“, prožeto osebujnim žarom, snažnim metaforama, svježim slikama i jezgrovitim izrazom. Njezina „Pisma“ odlikuju se ekstatičnim i energičnim stilom, neobičnom slikovitošću i snažnim jezikom. U središtu Katarininih djela vječno je načelo ljubavi, ali ne samo kao odnosa pojedinca prema Bogu, nego i kao stajališta prema Crkvi, čovjeku i cijelom svijetu. Ona je živa sudionica u zbivanjima svoga doba i zagovornica slobodnog pristupa duhovnim problemima. Preminula je na današnji dan, 29. travnja 1380, u Rimu.
Svetom ju je 1461. proglasio papa Pio II, a naučiteljicom Crkve 1970. papa Pavao VI. Zazivaju je kod bolesti, tjelesnih boli, požara, pobačaja, seksualnih napasti, iskušenja, a zaštitnica je Europe, Italije, vatrogasaca, bolničarki, dadilja, bolesnika, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, rodne Siene te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
