Biskup Košić o skupljenim potpisima GI Narod odlučuje: ‘To je velika pobjeda demokracije u našoj domovini’
Na svetkovinu Tijelova, Presvete Krvi i Tijela Isusova, u četvrtak 31. svibnja svečano misno slavlje u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem i vikarom vlč. Vedranom Pejakom-Pašićem.
U homiliji, osvrnuvši se na aktualni društveni trenutak biskup je rekao kako je ovogodišnje Tijelovo u Hrvatskoj obilježeno objavom građanske inicijative „Narod odlučuje“ da je skupljen dovoljan broj potpisa za referendum. Biskup je poručio i kako je to velika pobjeda demokracije u našoj Domovini, tim više što se službeno na više strana, kao i medijski, ta inicijativa ometala i željela onemogućiti. „Zašto govorim danas o tome? Baš zato jer je danas Tijelovo, blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, dan kada se Sveta Pričest, Uskrsnuli Gospodin pod prilikama Kruha, svečano nosi u procesijama diljem katoličkoga svijeta da bi se tako svima obznanila želja ali i zadaća nas vjernika da unosimo Krista u sve dijelove našega društva. To nekima izgleda nepotrebno ‘miješanje’, nasrtaj na ‘sekularnu državu’, ali to je naš zadatak – koji nam je dao sam naš Gospodin kada je rekao: ‘Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!’ Naša kršćanska vjera je u biti misionarska, što znači da se mi osjećamo poslani naviještati i svjedočiti radosnu vijest, Krista Gospodina, jedinog Otkupitelja i Spasitelja svega svijeta i svakog čovjeka, svim ljudima“, rekao je biskup te dodao kako je važno prepoznati trenutak te uvidjeti bilo naroda kojemu je teško i pomoći mu da se dogode neki pomaci na bolje. „To je zadaća nas vjernika, Crkve katoličke koja je uvijek bila uz svoj narod, dapače i predvodila ga je u nastojanjima da se društvo neprestano obnavlja i napreduje u poštenju, radinosti, pravednosti i jednakom dostojanstvu svih članova našega naroda. U zadnje je vrijeme korupcija, materijalna i mentalna, toliko uzela maha u našem društvu da bismo mi bili izdajice svoga naroda, kada ne bismo poduprli promjene i pomogli našemu narodu da se izbori za bolje i pravednije društvo. Naš blaženik Alojzije kard. Stepinac na montiranom sudu 1946. rekao je jasno: ‘Ja bih bio ništarija kada ne bih osjetio bilo svoga naroda…’ Eto, da mi ne bismo bili ništarije, moramo osjećati sa svojim narodom. Osjećali smo to u najtežim i najradosnijim vremenima: Crkva katolička dio je identiteta hrvatskoga naroda i ona je uvijek davala doprinos svojim jasnim isticanjem načela pravednosti, općeg dobra, socijalne pravde, solidarnosti i subsidijarnosti, što su noseći stupovi socijalnog nauka Crkve“.
U nastavku biskup se zapitao koja je to poruka današnjeg blagdana? „S jedne strane, željeli bismo se vratiti poštivanju Euharistije kao svete Tajne, za koju sv. Toma kaže: ‘To je kruh za odabrane, ne daje se svijetu zlom.’ Pitanje je i kako mi shvaćamo sebe, kao dobre vjernike ili kao manje-više slabe vjernike? Što bi značilo to da se danas uskrati Euharistija, ne samo Pričest, nego i gledanje svete Hostije, poganima? I tko su to današnji pogani? Jesu li to npr. političari koji dolaze u crkve da se pokažu i da možda skupe potporu birača, premda im se kad donose zakone i druge odluke gdje mogu narugaju, ignoriraju ih i dapače preziru ih? Bi li takve pogane i danas trebalo ekskomunicirati – što prevedeno znači: isključiti iz zajedništva svete Pričesti? Drugo je pitanje, kako danas svjedočiti prisutnost Krista i Crkve u svijetu? Ne bojati se odbacivanja, poruge, izvrtanja istine, podmetanja… i usprkos svemu tome ustrajati u blagom ali odlučnom iznošenju istine, prosvjetljivati oni koji su za istinu slijepi, mijenjati Duhom Božjim one koji su čak i zlonamjerni… Sigurno je da Crkva svoja vrata mora otvoriti svima, dapače da sve ljude mora pozivati i nuditi im spasenje. No, kad netko uđe u Crkvu, trebao bi i preuzeti kršćanske obveze i držati ih se javno, što znači da ako je javna osoba, javno bi trebao zastupati ih. Crkva ipak nije ni ustanova ni zajednica koja bi osuđivala ili javno nekoga izbacivala… ta su vremena prošla. Neki naši radikalni glasovi nemaju na pameti milosrdno lice koje Crkva poput svoga Učitelja ima prema slabima i prema grješnicima“.
Biskup je podsjetio i na najnoviju apostolsku pobudnicu pape Franje ‘Gaudete et exultate – radujte se i pjevajte”, gdje on kaže „Možda mislimo da dajemo slavu Bogu samo našim bogoštovljem i molitvom, ili jednostavno pridržavanjem određenih etičkih normi. Istina je da prvenstvo pripada našem odnosu s Bogom, ali ne smijemo zaboraviti da je konačno mjerilo kojim će se procijeniti naši životi ono što smo učinili za druge“. „Ove riječi su važne upravo u svjetlu naših nastojanja da kao narod i kao društvo konačno krenemo putem izlaska iz komunističkog totalitarizma, da se oslobodimo spona velikih stranaka koje su nasljednice tog sustava koji je naše društvo, a posebno mlade ljude, doveo do bez izlaza, te masovno odlaze iz naše Domovine. Političari su sebe i svoje osigurali, a sposobnim i stručnim mladim ljudima nema mjesta. To je taj klijentelizam i mentalitet komunizma u kojem još uvijek, i 28 godina nakon njegove formalne propasti, živimo i što je uzrok našem propadanju, i demografskom, i političkom i najviše – moralnom. To se mora zaustaviti, i u tome ne samo da Crkva, mi kršćani, smijemo nego mi moramo u tome sudjelovati. Društvo, a posebno oni koji su obespravljeni i gurnuti na rub, na periferiju – kako to voli reći naš Papa Franjo – moraju biti briga Crkve, naše polje djelovanja, oni kojima smo poslani i za koje se mi moramo boriti i svim silama zalagati da ostvare svoja prava“, rekao je biskup ustvrdivši kako to upravo to u biti znači blagdan Tijelova, te je poruka ovog blagdana: „S Kristom pozvani smo mijenjati društvo“.
Nakon misnoga slavlja slijedila je tijelovska procesija oko katedrale te kroz gradski park, a misu i procesiju je animirao katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.
Izvor: narod.hr
