Dr. Stjepan Šterc: Stranačkom stegom protiv znanstvene logike!
Rješenja bi postojala, valjda, u političkom okruženju kad bi svi znanstvenici bili pokornici, uvjetno rečeno stranački nametnutih pozicijskih čuvara misaone stege, a ne zarobljenici svojih istraživanja, ukupnog minulog razdoblja bavljenja znanstvenom predmetnom problematikom i, naročito, svojih predavanja, znanstvenih i stručnih radova, elaborata, studija i sličnih trivijalnosti s političkog gledišta
Javna se društvena, politička, stranačka i svaka druga scena ovih dana u Hrvatskoj doima kao bojno polje, pogotovo kad je u pitanju demografska problematika o kojoj svi zbore, imaju mišljenje, svi se za nju zalažu i, naravno, nude rješenja po stranačkom, osobnom i interesnom nahođenju. Toliko potrebna sustavnost, uglavnom izostaje, a negativni se procesi ubrzavaju sa svakim novim pokazateljem koji nam dolazi iz Državnog zavoda za statistiku, službenih statistika zemalja useljavanja, rezultata istraživanja ili, pak, kroz posredne pokazatelje kad se razmatraju radna snaga, porezni i bilo koji sustav na kojem se temelji hrvatska budućnost. Obećanja stižu sa svih strana, razumijevanja važnosti problematike također, a najave stranačkog djelovanja su konstanta, kao otprilike i tumačenja razloga postojanja stranačkog političkog djelovanja i postojanja. Naravno, u općem interesu.
Traje to otprilike već više od 20 godina s pojačanim intenzitetom, prvenstveno u predizborna vremena ili, pak, u vremenima neizravnih najava prijevremenih izbora u funkciji, valjda, utvrđivanja stranačke matrice, složene i razvijane dominantno prema personalnim zadržavanjima stranačkih i državnih pozicija, principima odanosti stranačke vojske i slično. Hrvatska je pritom, kao i njezina ključna problematika budućnosti, za navedenu javnu scenu – idealna; protiv nje se teško može netko stranački i pojedinačno izraziti, a kasnija je provedba manji problem, jer se politički može opravdavati važnijim problemima – nedostatkom novca, ulaskom u Europsku uniju, dugotrajnošću utjecaja, dužim vremenom djelovanja mjera, sličnim događanjima u drugim zemljama, naslijeđenim obavezama koje se nisu provodile i sličnim mantrama stabilnosti, ozbiljnosti, budućim planiranim djelovanja i načelnim razumijevanjem i prihvaćanjem demografske problematike.
Bez odgovornosti prema hrvatskoj populaciji
Obrazac koji traje i u kojem nema nikakve odgovornosti spram hrvatske populacije, mladosti koja dolazi i želi promjene, vlastitom programu, predizbornim najavama, projekcijama u budućnosti, korelacijama prema osnovnim sustavima na kojima počiva hrvatsko društvo (kao uostalom i svako drugo društvo) i posebno prema – elementarnoj znanstvenoj logici. Stranačkom stegom protiv znanstvene logike, znanstvenih istraživanja i javnih istraživačkih eksplikacija, projekcija, modela i sukladnih prijedloga rješavanja objektivno ključne i strateške problematike ukupnog razvoja Republike Hrvatske.
Rješenja bi postojala, valjda, u političkom okruženju kad bi svi znanstvenici bili pokornici, uvjetno rečeno stranački nametnutih pozicijskih čuvara misaone stege, a ne zarobljenici svojih istraživanja, ukupnog minulog razdoblja bavljenja znanstvenom predmetnom problematikom i, naročito, svojih predavanja, znanstvenih i stručnih radova, elaborata, studija i sličnih trivijalnosti s političkog gledišta. Znanstvena poslušnost spram velikih političkih misli sročenih po političkom osjećaju i razvijenom postupanju održivosti (izdrživosti ili kao otprilike održivom razvoju u prostoru) jedino je što politički sustav želi od znanstvenika. I naravno, stajanje iza njih pognute glave kod obraćanja svekolikoj hrvatskoj javnosti pred brojnim kamerama i novinarima u stilu rimskih imperatora, kojima Senat i savjetničko okruženje služe samo kao potvrda izražajne moći. Primarno pozicijsko vrednovanje izrečenih stavova u političkim strankama/partijama u odnosu na analitičko, znanstveno i logičko i formiranje prevladavajućih stranačkih Vlada, usporilo je u proteklih 18 godina Hrvatsku do razine stajanja na mjestu ili, pak, laganog dolaska do ruba pred kojim se mora učiniti čak i korak prema nazad, želi li se i dalje ostati na nogama.
Uigrani sustav koji se godinama ne mijenja…
Najviše se ovakvi obrasci funkcioniranja političkog sustava uočavaju u rješavanju demografske problematike na čijem čelu i njegovom okruženju, naravno, može biti svatko odan izabranoj ili nametnutoj političkoj upravljačkoj eliti, nezavisno od bilo kakvih ozbiljnijih kriterija stručnosti, pismenosti, prethodnog sudjelovanja u radu na problematici, općem vrednovanju i uopće razvijenim sposobnostima analitičke i javne eksplikacije. Zato što je demografska problematika, u odnosu na interesne sfere, pozadinska i u osnovi dodatni i nepotrebni teret poslijeizbornog djelovanja, pozicioniranja i stranačkog zbrinjavanja.
Znanstvenici su političkom sustavu najkorisniji kao politički najamni radnici, bespogovorni stranački poslušnici, šutljivi promatrači javnih političkih interesnih usmjeravanja i uvijek dobro došla potvrda ozbiljnosti rada i postupanja. Sve suprotno od toga, djelovanje je protiv uspostavljanja stranačkog političkog sustava, proklamirane stabilnosti i uređivanja javne scene po zamišljenim komunikacijskim kriterijima pripremanja i usmjeravanja javnog mišljenja. Princip, po kojem je stranka važnija od države, uveo je Hrvatsku u političku determinaciju, uglavnom svega pa su glasovi intelektualnog razuma, zapravo, šum u javnoj komunikaciji, stranačka disonancija i opterećenje uigranom sustavu i sastavu unutar stranaka/partija koji se godinama ne mijenja, niti za tim promjenama postoji potreba…
Kome su uopće potrebna istraživanja pri donošenju odluka, pogotovo istraživanja mladih znanstvenika koji se trude pokazati i dokazati objektivnu znanstvenu istinu ili barem njoj težiti? Kad je politički sustav naviknut na donošenje odluka zasnovanih na osobnim percepcijama, političkom osjećaju i predlaganjima, čija se težina jedino i isključivo mjeri pozicijom u stranci i upravljačkom sustavu. Izvan toga sve se smatra prekomjernim granatiranjem, znanstvenim filozofiranjem, dodatnim opterećenjem misli i remećenjem uspostavljene stranačke nirvane.
Prisjetimo se stoga ponovo istog, već ranije razmatranog istraživanja, provedenog s mladom hrvatskom populacijom brojnosti gotovo 2000 osoba i starosti 20 do 29 godina (Kristina Kozić, 2016: Iseljavanje mladih iz Republike Hrvatske nakon 2001. godine, Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 24.02.2016. godine, mentor: Šterc, S.). Relevantno istraživanje i uzorak, te odgovori na glavne razloge iseljavanja i ostanka, put su prema rješenjima, ali ipak je to samo istraživanje, s čijim su rezultatima politički mudraci, naravno, već ranije upoznati. Kao uostalom i s Predsjedničinim prijedlozima…
Kome je isto tako bio potreban i državni tajnik – doktor znanosti, docent na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, najbolji predstavnik struke, mlad i sposoban i još k tome i član stranke? Sustavu, dok nije izrazio svoje znanstveno mišljenje o pristupu demografskoj problematici i javno ga, bez očekivane poniznosti, iznio. Nakon toga postaje istim tim političarima nepristojan, neodgovoran i s još puno atribucija, iako je i dalje mlad i obrazovan i najbolje rješenje za politički selektiran sustav. Za druge, „heroj ulice”, a za nas u znanstvenoj zajednici – potvrda znanstvenog pristupa u politici. Nakon njega, više za demografsku problematiku nije potreban niti državni tajnik, jer sustav, naravno, funkcionira i bez struke, ali je potrebno vijeće za demografsku problematiku sastavljeno od znanstvenika kao pokriće razine djelovanja. Naravno, ono koje sluša politički izbor bez kriterija…
Najave programa demografske obnove Hrvatske, također stižu sa svih političkih strana, ali i najava nove ministarske strategije koju će sačiniti – stručnjaci. Nakon svih već donesenih dokumenata. Politička parada ili kako bi Marin to rekao – jednostavno folklor. Međutim, jedna posebno izaziva pažnju i uznemirenje upravljača Hrvatske. Predsjedničina. Koja usput ima najboljeg savjetnika za demografsku problematiku i dovoljno će biti razumni da Hrvatskoj predlože najbolje za njezinu ukupnu budućnost.
Elementarna se lojalnost političkom ili bilo kojem drugom sustavu postiže ukazivanjem na problem, nuđenjem rješenja, ukazivanjem na uvjetovanost prema drugim sustavima, potvrđivanjem izvjesne ili neizvjesne budućnosti i slično, a ponajmanje slijepim, nestručnim, interesnim, pozicijskim i svakim sličnim klanjanjem, divljenjem i samo potvrđivanjem političke neutemeljene ispravnosti. Prihvaćanjem, pak, takvog obrasca ponašanja i djelovanja, u osnovi je postavljanje stranačkog diktata nad znanstvenom logikom…
Izvor: Stjepan Šterc/dnevno.hr
