Josip Jović: Sukob na novinarskoj ljevici
U jednoj naizgled homogenoj, ideološki jasno profiliranoj organizaciji kao što je to Hrvatsko novinarsko društvo događa se žestoki sukob oko nekih važnih principa novinarske profesije. I sve to zbog jedne žene, zbog Ivane Petrović, poznate televizijske novinarke, nekada djelatnice HTV-a, danas Nove TV, nakon što je od ovoga društva odlukom posebnog žirija primila ovogodišnju nagradu „Marija Jurić Zagorka“ za TV novinara godine.
Rekli bismo odmah na početku kako je, u moru raznoraznih, uglavnom svjetonazorski i propagandistički motiviranih nagrađivanja, od Oskarovih do Nobelovih pa do onih koje se dijele na malim i velikim festivalima, konačno jedna nagrada došla u prave ruke.
Jer, Ivana Petrović se godinama ističe britkim, nepristranim, često lucidnim izvješćima, kritikama i komentarima u odnosu na različite pojave, ljude i događaje.
Na nagradu je prva reagirala uvijek budna Documenta. Nagrada nije po po volji dosadašnjim dobitnicima sličnih nagrada pa je njih jedanaestero, što poznatih što manje poznatih, uvrijeđenih novinara (Boris Pavelić, Vojilsav Mazzocco, Drago Pilsel, Zrinka Badrić, Ivan Kralj, Ljubica Letinić, Ernest Marinković, Ana Benačić, Jerko Bakotin, Hrvoje Šimičević, Ivica Grčar) odlučilo vratiti svoje nagrade.
Prosvjedno pismo napisao je i uputio javnosti Izvršni odbor HND-a, s potpisom dvoje potpredsjednika, Denisa Romca i Slavice Lukić. I jednima i drugima i trećima zasmetalo je izvještavanje Ivane Petrović o haaškoj presudi (i samoubojstvu) Slobodana Praljka i skupni hrvatskih vojnih zapovjednika iz BiH, jer je ona, tobože, kritizirajući presudu i govoreći o njezinim političkim posljedicama, prije svega za Hrvate u susjednoj državi, kao i za samu Hrvatsku, zanemarila argumente tužiteljstva i glas žrtava.
Documenta u tom izvještavanju nalazi čak i kaznene elemente poticanja na nasilje i mržnju. Zabrinut za ugled HND-a, reakciji Izvršnog odbora i svojih potpredsjednika vrlo žestoko su usprotivio predsjednik Društva Saša Leković, riječima: stvaranje moralne panike, histerija, licemjerstvo, emocionalna ucjena samoreklamerstvo, neprofesionalizam, beščašće…, poručivši: ili oni ili ja.
Zapanjujuća je u svemu ovome nekolegijalnost skupine novinara prema jednoj kolegici, koji su je u stanju pribiti na križ samo zato što ne misli kao oni.
Ovaj događaj je prilično vjerna slika stanja u cijeloj novinarskoj profesiji danas, u kojoj dominira „ideološka sekta“, kako bi rekao Igor Peternel iz HHO-a tzv. lijevo-liberalnih ideologa, za koju je karakterističan revolucionarni moral, isključivost i pretenzija na apsolutno pravo i na apsolutnu istinu.
Saša Leković je, za divno čudo, iskočio iz te žabokrečine, pobunio se u jednom sukobu na novinarskoj ljevici, koji asocira na onaj stari sukob na književnoj ljevici, s tim da je Lekoviću pripala uloga Miroslava Krleže, nasuprot Milovana Đilasa.
