Jugoslavenska, čitaj komunističko-četnička, historiografija (istorijografija) je manipulirala brojem žrtava na više načina: uvećavanjem žrtava Drugog svjetskog rata koje su bili žrtve agresora i pomagača, stvaranjem mitova o ustaškim logorima smrti, izbjegavanje spomena žrtava poražene strane. Jugoslavenske Komisije koje su pravile popis žrtava Drugog svjetskog rata u svoje popise nisu uključili žrtve onih koji su izgubili rat pa su ti popisi nepotpuni i netočni. Komisija Saveznog izvršnog vijeća koja je pravila popis 1964. godine (kao i Komisije prije) je u svoj popis obuhvatile samo žrtve koje su ubijene od strane poraženih fašističkih snaga i njihovih pomagača!? Zar ljudi koje su ubili partizani (komunisti), saveznici (bombardiranja) nisu žrtve rata?

Jugoslavija je napravila tri popisa žrtava Drugog svjetskog rata. Prvi je napravljen 1946., drugi 1950. a treći 1964. godine (gradivo Arhiva Jugoslavije)(Kovačić, str. 236.)¹. Niti jedan popis nije javno objavljen jer se nije uklapao u komunističko-četničke laži.

Prema popisu iz 1964. godine ukupan broj žrtava za područje cijele Jugoslavije je 597.323 žrtve. Za područje Hrvatske popisom je utvrđen broj 185.327 žrtava (ubijeni, poginuli, umrli i nestali). Kasnije je još dodano 9.000 žrtava. (Ukupno 194.749 žrtava). (Kovačić, str. 237., Mataušić str. 120.)^1,2.

Budući da popis nije ispunio očekivanja jer je broj žrtava bio daleko manji nego što je komunistička vlast tvrdila popis je postao državna tajna i nije objavljen.

Treba ponovno napomenuti da popis žrtava iz Drugog svjetskog rata kojeg je izradila Komisija Saveznog izvršnog vijeća obuhvaća samo žrtve koje su ubijene od strane poraženih fašističkih snaga i njihovih pomagača!?

Prema popisu žrtava rata 1941-1945. godine u ustaškom logoru Stara Gradiška ubijeno je ukupno 9.586 osoba. U logoru Jasenovac prema popisu Komisije stradale su ukupno 49.602 osobe. (Kovačić, str. 240.)¹, odnosno 50.002 (Mataušić str. 120)².

Dakle prema popisu komunističke Komisije u oba logora (Jasenovac i Stara Gradiška stradalo je 59.188 osoba. (Kovačić, str. 241)¹, odnosno 59.589 žrtava (Mataušić str. 121.)²

Procjena broja žrtava Logora Jasenovac, (Mataušić, str. 116-123.)²

Logor Jasenovac je postojao od 23. kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. godine. Treba napomenuti da Logor Jasenovac nije otvoren 23. kolovoza već da su tada otvoreni Logori Krapje i Bročice (udaljeni oko 12 kilometara od Jasenovca). Logor Jasenovac je počeo radom sredinom studenog 1941. godine. To je važno napomenuti jer mitomani pišu da je logor radio već od travnja 1941. godine što nije točno.

Nataša Matušić²navodi, str. 119.:

„Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača objavljuje 1946. godine u Zagrebu knjigu Zločini u logoru Jasenovac. U njoj, uz konstantaciju da nije moguće točno odgovoriti na pitanje koliko je žrtava stradalo u Jasenovcu, ipak iznosi brojku „od 500-600.000 ljudi.“

Za navedeno nema nikakvih dokaza, radi se o laži koja služi u dnevnopolitičke svrhe, laži kojom se jedan narod proglašavao genocidnim!

Dalje piše (Mataušić, str. 119.):

„Građa o popisu iz 1946. godine pohranjena je u pokrajinskim i republičkim arhivima. Analiza popisa za područje Narodne Republike Hrvatske, a koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zgrebu, iskazala je 109.002 žrtava, od kojih je u ustaškim logorima izgubilo život 25.773. Broj žrtava Logora Jasenovac iznosi prema tom popisu 15.792, a Logora Stara Gradiška 2.927. Tim brojem, međutim, nisu iskazani sudionici NOR-a, niti aktivisti organizacija NOP-a s područja Hrvatske itd…“ ???

Kako se popisi komunističke Komisije nisu uklapali u mit o Jasenovcu koji se počeo stvarati još tijekom rata oni su zanemareni i skriveni od javnosti. Nakon toga je nastalo natjecanje tko će više žrtava izmisliti. Tvornica (fabrika) izmišljenih svjedočanstava pod prisilom u zatvorima i bez prisile je objavljivana, objavljivane su kojekakve procjene pa su u Opću enciklopediju, Enciklopediju Jugoslavije i Vojnu enciklopediju ušli brojevi od 600.000-700.000 žrtava u Jasenovcu!

To je bila komunističko-četnička istoriografija u koju se ne smije sumnjati, dirati niti je činjenicama osporiti. Osporavati navedene brojke značilo je politički i kazneni progon, odnosno višegodišnju robiju. Danas je naša dužnost otkriti istinu temeljem dokumenata, koliko je god moguće, i objaviti je a ne papagajski ponavljati laži i mitove komunističko-četničke istoriografije. U Tablici 1. su procjene političara i kvazi povjesničara.

Tablica 1. U tablici su procjene o broju žrtava u Jasenovcu

Iz tablice je vidljivo da su procjene davane u dnevnopolitičke svrhe i da su služile stvaranju mita o ustaškim logorima smrti, da su služile za optuživanje jednog naroda. U doba komunističke vlasti poduzeta su i iskapanja, sondiranja bivših logora Jasenovac i Stara Gradiška, tablica 2. O iskapanjima na području Logora Jasenovac i Stara Gradiška postoji dokumentacija, ovdje su korišteni navodi Davora Kovačića¹ .

Iskapanja/sondiranja u logoru Stara Gradiška

• Uskočka šuma, od 15. do 19. travnja 1946. godine, u četiri jame, nađeno 967. leševa
• Jama Međustružje, iskapanje od 16. svibnja 1946. g., nađeno 960 leševa
• svibnja 1946. radovi iskapanja u neposrednoj blizini stargradiškog logora, na 13 mjesta vršeno iskapanje, na 3 mjesta nađen po jedan grob (leš), na jednom mjestu 2 leša, na dva mjesta po 7 leševa i na jednom mjestu 14 leševa, na ostalim mjestima nisu nađeni ostatci, Na mjesto gdje je bilo 14 leševa, 12 su bili dječji. Nađena 33 leša
• svibnja 1946. nađena je grobnica s 600 leševa.

Ukupno: 2560 žrtava

Dakle, Zemaljska komisija je na području Stare Gradiške pri istraživanju u razdoblju između 15-20 travnja i 10-21 svibnja 1946 godine našla ukupno ostatke 2570 ( 2560) leševa  (Kovačić, str. 231-233.)¹

Nova iskapanja 1960. i 1964. g.

• 1960-ih ponovo su vršena iskopavanja na mestu nekadašnjeg logora. Tokom ovih istraživanja pronađen je ukupno 481 kostur. Od 9-17. travnja 1964 godine, istraživanja je vodio A. Šercelj. Tada je na 100 mjesta za koje se smatralo da su masovne grobnice napravljeno 130 bušotina iz kojih su uzeti uzroci iz tla.[81] Organizator istraživanja je bio Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata BiH koji je formirao ekipu od tri člana: V. Brodar i T. Pogačnik iz Ljubljane s Instituta za biologiju, Katedra za antropologiju Biološkog fakulteta i dr. S. Živanović s Instituta za anatomiju medicinskog fakulteta iz Novog Sada. (Wikipedija) . Vrati se na vrh ↑ Jurčević: Nastanak jasenovačkog mita, str. 60, Zagreb 2005 god.
• Istraživanja su bila neočekivana i glede broja pronađenih kostura i uzroka smrti pa su nakon toga izvršena još bušenja s „73 sonde nasumice, različitih otvora ali bez pozitivnih rezultata“. Tako u izvješću stoji „Ova sonda je kopana kod table s natpisom Masovna grobnica za 3000-6000 žrtava a u njoj su ukupno pronađena 23 kostura“.

Dakle, iskapanja ne potvrđuju navode o masovnim ubojstvima (od 80.000 do 700.000)  kako se uporno ističe.

Hrvoje Kalinić i Nikola Banić su 2015. godine jasno pokazali da je popis žrtva nevjerodostojan, da se mnogi upisi višestruko ponavljaju. Dr. Stjepan Razum je ustanovio da se radi o „velikoj prevari“jer se mnogi upisi višestruko ponavljaju. ; tako da se 443 unosa koji na službenom sadržavaju osobe prezimena ‘Bogdan’ zapravo odnose na svega 167 osoba.

…“poimenični je popis do 1. lipnja 2015. godine navodno sadržavao 14 tisuća ‘kloniranih imena’ koja su sada navodno zamijenjena s novih 14 tisuća imena osoba iz popisa iz 1964. godine (op.: poimenični popis žrtava fašizma u čitavoj Jugoslaviji, koji je zbog ‘nedovoljnog’ broja tih žrtava bio pod embargom sve do 1990.-ih godina“…

Nužno je pregledati svu dokumentaciju i složiti mozaik tog tragičnog vremena. Analizu istraživanja i objavu treba povjeriti timu stručnjaka a ne diletantima. Pojedini „povjesničari“ ne znaju, ne mogu ili ne će povezati što je uzrok a što posljedica povijesnih događaja. Ti „povjesničari“ vrše selekciju dokumenata na taj način da uzimaju one koji će potvrditi njihovu tezu a ne istinu. Nadalje, svaki događaj se mora gledati u povijesnom vremenu kada se dogodio a ne izvlačiti ga izvan vremena i prostora pa onda davati ocjenu. To je neprihvatljiva manipulacija koja je jako štetna. Postavlja se pitanje koliko je zatvorenika umrlo od pjegavog tifusa, tuberkuloze, dizenterije i opće slabosti, o tome nam komunistički istoričari nisu ni pokušali dati procjene ni popise.

Postoji dovoljan vremenski odmak da se hladne glave pristupi istraživanju (traženju i analizi arhivskih dokumenata), da se kritički analiziraju „svjedočanstva“ koja su do sada bili temelj za građenje mita. Ne trebaju nam tendenciozne procjene već dokumentirane činjenice. Samo istina, bez obzira kakva ona bila!

Izvori:

1. Kovačić Davor, Iskapanja na prostoru koncentracijskog logora Stara Gradiška i procjena broja žrtava, Radovi-Zavod za hrvatsku povijest Vol. 34-35-36, Zagreb 2004.

2. Mataušić Nataša, Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor, Jasenovac-Zagreb 2003.

3. uredništvo/Roman Lejlak: Povijesni ekskluziv – objavljujemo popis žrtava: Zemaljska komisija Hrvatske 1946. godine, Hrvatski tjednik, b6. 698 (8. veljače 2018.), str. 21-26

4. “Dr. Stjepan Razum: Otkrio sam veliku prijevaru u Jasenovcu, DORH mora pokrenuti istragu”, “maxportal”, 11. lipnja 2015.

5. Nikola Banić i dr. Mladen Koić O JASENOVAČKIM ŽRTVAMA Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara

6. Geiger Vladimir, „Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili okupatori i njihovi pomagači” Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi“ Časopis za suvremenu povijest, Vol.43 No.3 Prosinac 2011., str. 707

Dr. Marko Jukić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save